"Heroji s kredom": Sarajevske škole pod granatama i velika pobjeda usred terora opsade

Svjetski dan učitelja obilježava se svake godine 5. oktobra. UNESCO je proglasio taj dan Svjetskim danom učitelja 1994. godine u spomen na isti datum 1966. godine, kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja.

Prema UNESCO-u, Svjetski dan učitelja je prilika da se pokaže da je rad nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva te da se kao takav i cijeni.

Preko 100 zemalja slave ovaj dan što je izvrsna prilika da se naglase izazovi s kojima se nastavnici susreću kao i važnost obrazovanja samih učitelja.

Obrazovanje pod opsadom

Generacije odrasle za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, pamte svoje heroje s kredom, učiteljice i učitelje koji su pod granatama, u školama, skloništima, stanovima ili improvizovanim učionicama prenosili znanje i pružali bezuslovnu ljubav.

U decembru 1992. godine počeo je rad ratnih škola u Sarajevu po punktovima u blizini mjesta stanovanja učenika, a po revidiranim nastavnim planovima. Čas je trajao 30 minuta i nastava se odvijala u gotovo nemogućim uslovima.

Na popularnoj Facebook stranici SniperAlley.Photo, objavljena je, između ostalih, fotografija sarajevske ratne nastavnice Nele Pavlović. 

Fotografija koju su objavili nastala je 1995. godine, za vrijeme opsade Sarajeva. Kao i mnogi drugi učitelji tih godina, svoj posao radila je besplatno u neuslovnoj učionici, bez grijanja i struje.

Desetine hiljada djece pohađalo je školu u improviziranim učionicama tokom opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine, pri čemu su učenici i nastavnici često rizikovali svoje živote za obrazovanje.

Uz jednu od objava citiran je jedan od heroja s kredom.

"Činjenica da su škole radile u tako opasnim uslovima predstavlja 'veliku pobjedu' usred terora opsade.

Mi smo u školi, dok pucate na nas, mi živimo, borimo se i postojimo", napisano je uz fotografiju djece.

Dan kada je s kredom u ruci ubijena učiteljica Fatima Gunić i troje njenih učenika

Tog 9. novembra 1993, dan u improviziranoj školi na sarajevskom Trgu ZAVNOBIH-a, na broju 18, počeo je kao i svaki drugi…

Učiteljica Fatima Gunić u ruci je držala kredu, a oko nje su sjedili učenici različitih godina, sretni što su u školi i što bar na tren mogu zaboraviti rat i užase kojima su bili okruženi.

Istovremeno će neko, s položaja agresora u Nedžarićima, ispaliti granatu koja će tog dana na najužasniji način prekinuti jedan školski čas.

Učiteljica će umrijeti s kredom u ruci, a živote će izgubiti i mališani koje je voljela i učila da budu radoznali, bolji ljudi – Adis Mujalo, Vedad Mujkanović i Feđa Salkić. Vedad Mujkanović umrijet će s olovkom u ruci…

U masakru su još teže ili lakše ranjena još 23 učenika. 

Dženana Tanović, majka ubijenog Vedada, ranije se prisjetila ove, najbolnije priče njenog života:

"Geler granate pogodio je mog Vedu u glavu dok je prepisivao pjesmicu s table. Dan prije bio je sretan, jer mu je učiteljica zaključila sve petice. Imao je samo devet godina i devet mjeseci, a danas bi bio odrastao čovjek".

Danas ta škola nosi naziv Fatima Gunić, po učiteljici koja je ubijena sa svojim učenicima tokom školskog časa. Nedaleko od škole, istog dana poginulo je još pet osoba, a ranjene su 42.

Kao trajni znak sjećanja na ove đake i učiteljicu, u zgradi OŠ Fatima Gunić otvorena je i spomen-soba, u kojoj su izložene fotografije ubijenih, njihova odjeća, igračke…