Hasan ef. Kozlić: Itikaf je punjenje baterija za život

Imam džemata Nova Zenica u Zenici Hasan efendija Kozlić već sedamnaestu godinu prakticira boravak u itikafu, islamskoj praksi tokom posljednjih deset dana mjeseca ramazana, tokom kojih onaj koji boravi u itikafu ne napušta džamiju, te vrijeme provodi u molitvi Bogu.

„Svi vjernici svjesni su poruke Poslanika a.s. koji obećava velike nagrade za svakoga ko provede u ibadetu posebno zadnju trećinu mjeseca ramazana, iz prostog razloga što se u toj trećini nalazi noć Lejletul-kadr, po vjerodostojnim hadisima Poslanika a.s. Prema ajetima iz sure Kadr u Kur'anu, ta noć je vrednija od hiljadu mjeseci u nekom drugom periodu i to je jedan od glavnih razloga zbog čega svi mutekifi odluče da borave tih posljednjih deset dana u ramazanu isključivo u pokornosti Allahu dž.š., pogotovo u noćnim satima budu budni da uče Kur'an, klanjaju nafilu, uče različite dove, kako za sebe i svoje najbliže, tako i za svoje džemate, svoju zajednicu i čitav ummet“, objasnio je Kozlić.

Boravak u itikafu je vezan za traženje upravo noći Lejletul-kadr, u kojoj je počela objava posljednje svete knjige u islamu, Kur'ana, a koja se prema predanjima nalazi u posljednjoj trećini mjeseca ramazana, i to u neparnim noćima.

Onaj koji boravi u itikafu naziva se mutekifom, a ako barem jedna osoba u jednom mjestu boravi u itikafu, drugi vjernici onda nisu obavezni.

„S obzirom na to da sam hvala Bogu već dugi niz godina u itikafu, bilo je različitih trenutaka kada su uvjeti bili nezadovoljavajući, do ovog momenta kada, hvala Allahu dž.š. i vakifima koji su u ovoj prelijepoj džamiji izgradili prekrasne prostorije koje u potpunosti odgovaraju potrebama jednog mutekifa, i sa zadovoljstvom je ovdje biti taj insan koji u tom vremenskom periodu moli i veliča i zahvaljuje se Uzvišenom“, rekao je Kozlić.

Kozlić u itikafu boravi već 17. godinu zaredom. Prvi itikaf mu je bio težak jer nije znao do tada kako je to boraviti u itikafu, ali i zbog uvjeta koji u džamiji u kojoj je boravio nisu bili adekvatni.

„Već nekoliko godina činim ovo, i hvala Allahu dž.š., mogu reći da je to već dugi niz, jer 17 godina nije mala cifra, nije mali broj. Početni itikaf, prve te godine, 2000, bio je jako težak, prije svega što sam prvi put ušao i susreo se s tim, i znajući propise, i pored tih neadekvatnih uvjeta sam se pridržavao svega i uspio sam. Poslije toga je bilo mnogo lakše, svake godine je bilo lakše, da bi me, barem ja tako osjećam, Uzvišeni počastio ovim uvjetima u kojim se sada nalazim i svaki mutekif bi sigurno poželio da ima ovakve uvjete za boravak u itikafu“.

U itikafu, kaže Kozlić, čovjeku ne može biti dosadno. S obzirom na to kako se ljudi žale da nemaju vremena za sve obaveze, Kozlić naglašava kako mu u itikafu nedostaje vremena za predanost Bogu.

„Naprotiv, ljudi se žale da nemaju vremena za određene dunjalučke aktivnosti, ali ovaj period kada se insan odvoji, kad za leđa 'baci' sve te dunjalučke probleme i obaveze koje ga pritišču, onda se u potpunosti može posvetiti samom sebi, svojoj duši, svom nefsu, i puniti 'baterije' za dug period u narednom životu, ili barem do sljedećeg ramazana. Nikako ne bih mogao reći da mi je dosadno, fali mi vremena da uradim i obavim sve ono što zanijetim, ali Allahovom voljom, dosta toga uspijem. Iskreno, kad se približi momenat, poput ovih dana, kada trebam izaći iz itikafa, osjetim nekakvu žalost i tugu jer znam šta me čeka čim pređem prag džamije, koje me čekaju obaveze i brige, a toga sam u potpunosti lišen ovih deset dana“, zaključio je Kozlić.

Ulazak u itikaf nastupa dvadesetog dana mjeseca ramazana, iza ikindije-namaza, a završava se pred iftar posljednjeg dana ovog odabranog mjeseca.