FOTO: Koje su procedure transporta ugroženih pacijenata iz jedne zdravstvene ustanove u drugu?

Znate li kakve su procedure transporta pacijenta iz jedne u drugu kliničku ustanovu unutar Bosne i Hercegovine ili van njenih granica? Šta je sve potrebno, te da li je ova usluga dovoljna razvijena na području naše države?

Transport hitnih i životno ugroženih pacijenata iz jednog kliničkog centra u drugi nije česta pojava u Bosni i Hercegovini. Shodno tome, o ovoj proceduri se slabo ili gotovo nikako ne govori i malo se zna. Naša naredna priča iz čekaonice odgovorit će upravo na ova pitanja, a sugovornike za nju potražili smo u Kantonalnoj bolnici Zenica i Kliničkom centru Banja Luka.

Životna ugroženost pacijenta najvažniji je razlog za odluku premještanja u drugu, obično veću i bolje opremljenu ustanovu.

Kada je u pitanju transport životno ugroženih pacijenata, od ključne je važnosti sastav medicinske ekipe koja čini pratnju, te se smatra da je ovo jedna od najtežih zadaća u radu medicinskog osoblja. Svaka pratnja ima svoje specifičnosti i problematiku, a značajno ovise o internim pravilima zdravstvene ustanove, kao i lokalnim specifičnostima, npr. dužini transporta. Gotovo u svim bolnicama pratnju kritičnih i vitalno ugroženih bolesnika obavlja anesteziološki tim koji čine anesteziolog i anesteziološki tehničar.

Shodno procedurama, važno je poštovati pravilo da se svaka zdravstvena ustanova u koju se upućuje pacijent obavezno mora obavijestiti o premještaju pacijenta, kako bi se blagovremeno pripremila medicinska ekipa koja će ga dočekati. Hitan premještaj u drugu zdravstvenu ustanovu mora se odvijati brzo i sigurno.

U okviru Kantonalne bolnice Zenica djeluje Služba za urgentni i redovni prijem pacijenata, koja se bavi ovom procedurom na čelu s načelnikom Službe, doktorom Kasimom Spahićem, koji, u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba, ističe da su u njihovoj praksi rijetki slučajevi transporta u drugu zdravstvenu ustanovu.

Transport iz bolnice u Zenici

"U našoj bolnici se pokazalo da je Odjel za urgentnu medicinu jako funkcionalan i dobar model za organizaciju zbrinjavanja hitnosti i za druge bolnice i vjerovatno ćemo u budućnosti imati više sličnih odjela u drugim većim bolnicama. Organizirani smo i radimo u zasebnom odjelu na oko 400 m2 prostora koji je podijeljen na potrebne prostorije:

- Soba za reanimaciju s dva pokretna kreveta i svom potrebnom opremom za reanimaciju nestabilnih ili pacijenata u arestu (oprema za osiguranje dišnog puta, defibrilator, puls oksimetar, EKG aparat, kisik, potrebni parenteralni lijekovi i tečnosti, oprema za imobilizaciju i transport politraumatiziranih pacijenata, za detoksikaciju i druga potrebna oprema).

- Mala hirurška sala za malu hirurgiju posebno svježih povreda. Sa svom potrebnom opremom (hirurški sto i lampa, dvadesetak setova za malu hirurgiju koji se steriliziraju u centralnoj sterilizaciji bolnice, sterilizator s dodatnim instrumentima, i potreban potrošni materijal).

- Prostor za prijem i opservaciju pacijenata koji se sastoji od centralnog pulta odjela (radni dio osoblja) i pet boksova sa po dva pokretna kreveta

U ovoj se Službi dnevno, u prosjeku, obradi i tretira oko 30 pacijenata što je oko 10-12 hiljada pacijenata godišnje. Također, prosječno se uradi oko 10 reanimacija (oživljavanja) mjesečno. Dr. Spahić istaknuo je važnost i saradnju svih bolnica unutar granica BiH, s obzirom na da to je potreban kontinuitet u praćenju zdravstvenog stanja pacijenta.

"Ako je pacijent životno ugrožen (u to ubrajamo slabost rada srca ili moždana oštećenja), naše pacijente šaljemo najčešće u Univerzitetski klinički centar Sarajevo. O tome da li je uopće potrebno premještanje, dogovaramo na kolegijima i sastancima, uz finalno odobrenje direktora KC", dodao je dr. Spahić.

Najhitniji pacijenti prebacuju se helikopterom

U nekim, najhitnijim slučajevima sanitetska kola i ambulantni vozni park nisu dovoljni da bi se jedan život spasio – potrebno je mnogo više i brže.

U ovakvim slučajevima pomažu Oružane snage Bosne i Hercegovine, koje obavljaju transport pacijenta helikopterom. Sanitetski helikopter od 2004. godine stavljen je u funkciju i na raspolaganje Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu, čime je službeno uspostavljen vertikalni transport bolesnika i pacijenata u ovaj klinički centar.

Inače, aktivna zračna evakuacija pacijenata jedno je od obilježja savremenih medicinskih ustanova, a na ovaj način moguće je brže dopremiti stradale iz nepristupačnih područja čime su njihove šanse za preživljavanjem veće.

Transport iz Kliničkog centra Banja Luka

Ukoliko se radi o hitnom prijemu u Klinički centar Banja Luka, potrebno je da načelnik organizacione jedinice u koju je primljen pacijent napiše zahtjev za odobrenje bolničkog liječenja nadležnom Zavodu zdravstvenog osiguranja, najkasnije u roku od tri dana od prijema pacijenta.

"Kada se radi o upućivanju (premještaju) pacijenta u druge zdravstvene ustanove u BiH, načelnik organizacione jedinice popunjava Zahtjev i prijedlog za upućivanje pacijenta na liječenje van Republike Srpske od ljekarskog konzilija i doktora specijaliste KC. Na sve to saglasnot mora dati generalni direktor KC-a, a potom o Zahtjevu konačnu odluku donosi Komisija Fonda zdravstvenog osiguranja“ pojasnili su iz Službe za odnose s javnošću Kliničkog centra Banja Luka.

Na pitanje na koji način se obavlja procjena nužnosti premještanja u drugu ustanovu, rečeno nam je da procjenu obavlja nadležni ljekar. On ili ona su odgovorni za procjenu načina i sredstva transporta, očekivano trajanje transporta i stanje pacijenta. U skladu s tim, nadležni ljekar utvrđuje: mogućnost da pacijent podnese transport bez štete po zdravlje, potrebu za bilo kojim tretmanom u toku transporta, potrebu za pratnjom (procjenjujući kompetentnost osoblja koje prati pacijenta, naročito ako su u pitanju vitalno ugroženi ili psihijatrijski slučajevi, pacijenti koji su na odsluženju kazne itd.), te određuje neophodnu opremu koja mora biti na raspolaganju osoblju koje prati pacijenta.

Šta je sve potrebno za transport pacijenta?

Važno je napomenuti da se transport životno ugroženog pacijenta odvija u nekontroliranim vanbolničkim uvjetima bez brzog pristupa bolnici i u konačnici obilježen je nizom specifičnosti kao što su dužina prijevoza, vremenski uvjeti itd. Tokom transporta pristup bolesniku je otežan pa anesteziološki tim znatno više ovisi o opremi i informacijama s monitora. Stoga je bitno da se kod opremanja vozila za transport nabavlja oprema koja je testirana za rad u vanbolničkim uvjetima jer na rad opreme utječu vibracije, buka, promjene temperature, ubrzanje i slično.

Za medicinski dio transporta vitalno ugroženog bolesnika odgovoran je anesteziološki tim koji mora izvršiti određene zadatke da bi transport bio uspješan. Anestetičar ima odgovornu ulogu u transportu i njegova zadaća je:

* priprema svih lijekova i materijala potrebnih za transport

* priprema i osiguravanje funkcionalnosti opreme potrebne za transport

* ispravno rukovanje i čuvanje monitora i aparata potrebnih za transport

* priprema pacijenta za transport

Prijevoz bolesnika iz jedne bolnice u drugu u visoko razvijenim zemljama svijeta propisan je nizom protokola koji u pojedinim zemljama imaju snagu zakona. Prema određenim protokolima, bolnice ne smiju prevoziti bolesnika u bolnicu koja mu ne može pružiti specifično liječenje. Bolesnik ili njegova rodbina moraju pristati na prijevoz nakon što su pismeno ili usmeno obaviješteni o rizicima i dobrobiti prijevoza te dati pismenu saglasnost za prijevoz.

Važno je napomenuti da se prijevoz vitalno ugroženog bolesnika mora smatrati produžetkom intenzivne njege. Ljekar je najodgovorniji za sve što se događa tokom transporta, te mora biti spreman reagirati na sve neželjene događaje koji mogu životno ugroziti bolesnika.

Šta ako ljekar donese pogrešnu odluku?

Propust ljekara u ovom slučaju dogodio se u decembru 2014. u Brčkom, kada je pri transportu za Univerzitetski klinički centar Tuzla, preminula djevojčica Nejla Bajrić. Naime, Tužilaštvo Brčko distrikta BiH podiglo je optužnicu protiv doktorice Ferhate Šećerbegović dežurne i ordinirajuće ljekarke brčanske bolnice, zbog sumnje da je ljekarskim propustima dovela do pogoršanja postojeće bolesti. Trogodišnjakinja je iz brčanskog prigradskog naselja Omerbegovača u teškom stanju, s dijagnozom obostrane bronhopneumniije, primljena u brčansku bolnicu 9 decembra prošle godine, te je nakon jednodnevnog medicinskog tretmana u ovoj zdravstvenoj ustanovi preminula pri transportu za UKC u Tuzli 10. decembra.

Iako je dr. Šećerbegovića bila svjesna teškog, a kasnije i dodatno pogoršanog zdravstvenog stanja Nejle Bajrić, nije osigurala njen hitan i adekvatan medicinski transport u najbližu zdravstvenu ustanovu osposobljenu za pružanje neophodne intenzivne pedijatrijske terapije i njege. Ove propuste je Tužilaštvo Distrikta okvalificiralo kao teška krivična djela protiv zdravlja ljudi.