Filmska priča 23-godišnje Bosanke: Na Facebooku dobila poruku da je kao beba oteta

“Oteta si u ratu od majke, ti ljudi su te ukrali od nje, to nisu tvoji roditelji”, poruka je koja je prije nekoliko godina tada dvadesettrogodišnju Senku Buro iz Zenice šokirala.

Stigla je na njen Facebook profil od osobe koju je poznavala odranije. Senka je u to vrijeme prolazila kroz teško razdoblje, piše Večernji list BiH.

Priča za film

Udala se, no u braku je doživjela psihičko i fizičko nasilje, zbog čega se, kada je saznala da je trudna, odlučila vratiti svojim roditeljima.

“Očeva majka je ležala na postelji pa smo se tetka i ja izmjenjivale u brizi oko nje. Jedan dan sam tako sjedeći kraj bake ušla na svoj Facebook profil gdje me je dočekala poruka: “Reci svojoj mami da mi ne dosađuje”.

Na upit: “Zašto, šta je bilo i jeste li sigurni da je u pitanju moja majka”, jer se ona tada nije baš najbolje služila Facebookom, ta žena mi je poslala profil neke žene crne kose.

Odgovorila sam joj da to nije moja majka i poslala sam fotografiju svoje majke”, priča za Večernji list Senka prisjećajući se događaja od prije šest godina.

Ubrzo nakon njenog odgovora uslijedila je poruka u kojoj joj je osoba koju poznaje još iz srednjoškolskih dana napisala kako je oteta. Iako joj je sve to zvučalo kao neslana šala, Senka je odlučila pozvati majku u sobu kod nene i pročitati joj poruke koje je dobila.

“Pročitala sam joj, mami su samo oči zasuzile, nije ništa progovarala. Rekoh: ‘Istina je, znači’. Nakon toga sam pozvala i oca. Došao je i njemu sam isto pročitala. Ustao je sa stolice, zagrlio me i rekao: ‘Kćeri moja jedina, htio sam ti reći kada si napunila 18 godina, ali budući da je ona (žena koja me rodila) u Americi, bojali smo se da odeš za njom. Ti si, kćeri moja, zakonski posvojena iz doma za nezbrinutu djecu kada si imala 3 godine. Sve papire čuvamo u aktovci, koju ti nikad nismo dali da diraš. Kada god pitaš šta je ovdje, govorili smo, i mama i ja, da su tu moji poslovni dokumenti’, ispričao mi je otac”, nastavlja ovu nevjerovatnu priču Senka.

Osjećaji su joj u tom trenutku bili podijeljeni, a u glavi je vladala zbrka. Odjednom se rodilo milion pitanja.

“Ko su ljudi koji su me stvorili, ko sam ja?”

Iako šokirana, uspjela je uhvatiti zraka, sjela je, uzela aktovku koju je posmatrala 23 godine i počela čitati dokumente koji su joj trebali dati odgovore na njena pitanja. Dokumentacija o njenom posvojenju bila je uredna. Otac i majka (posvojitelji) nisu joj lagali. Sve je bilo po zakonu. Sadašnje prezime Buro nisu joj mogli pripisati dok nije napunila pet godina. Otkako su je posvojili, dvije godine su na razne načine pokušavali pronaći njenu biološku majku da joj kažu da su joj oni nova porodica i da odobri da malena dobije njihovo prezime.

“Jer da me je tražila nazad, oni me ne bi mogli pripisati sebi i izmijeniti podatke kao što su prezime i imena roditelja. Nikada se nije odazivala ni na jedan poziv. Napunila sam pet godina i postala službeno Senka Buro. Ime nisu htjeli mijenjati jer im se sviđalo, a i ja sam se, kažu, do pete godine već bila navikla na to ime”, nastavlja svoju životnu priču ova mlada majka.

Nakon što se smirila, izgrlila roditelje koji su je odgojili, odlučila se javiti ženi koja ju je rodila.

Međutim, ona je nastavila s lažima.

Naime, Senka joj je rekla kako ima dokumentaciju da je zakonski posvojena, na što joj je njena biološka majka rekla kako joj je rečeno da je umrla kao beba.

“Kada sam te rodila, otišla sam pronaći smještaj gdje ćemo ti, sestra i ja živjeti. Vratila sam se nakon mjesec dana, rekli su mi da si umrla od jake temperature”, bile su riječi kojima se ova žena pravdala što 23 godine nije tražila Senku. Iako joj nije povjerovala (a nekoliko godina poslije spletom okolnosti saznat će se što se tačno dogodilo), Senka je odlučila dati joj drugu priliku.

“Te me je godine došla vidjeti. Nisam imala nikakva osjećaja za nju, a kako i bih nakon toliko godina i toliko laži. Nije upitala moje roditelje ni kakvo sam djetinjstvo imala, kroz što sam prolazila, ništa… Otišla je nazad u Ameriku. Nakon toga bila sam svakodnevno u kontaktu i s njom i sa sestrom. Došla je opet kada sam rodila da vidi unučicu. Kad se vraćala, tražila je da se svi zajedno fotografišemo. Poredali smo se ispred kafića u Zračnoj luci Sarajevo gdje je ona tražila da joj sjednem u krilo, a ja sam odbila. Otišla je, a nakon toga javila mi se biološka sestra koja me izvrijeđala zato što se ja svojim roditeljima (jedinima za koje sam znala sve ove godine i koji su mi pružili normalan život) obraćam s ‘mama’ i ‘tata’. Od tog dana pa do prošle godine nisam bila u kontaktu sa ženom koja me rodila. Njoj je moja sestra zabranila komunikaciju sa mnom”, prepričava ukratko Senka ove turbulentne događaje.

Iako povrijeđena, prošle godine ponovno pokušava ostvariti kontakt sa ženom koja ju je rodila. Nakon kraćeg razgovora dogovorile su se za mjesto susreta, međutim “majka” se nikad nije pojavila… “Ne znam šta joj je to značilo. Možda je provjeravala hoću li ja poslije svega doći. Nisam je ni pitala, nije mi bitno”, nastavlja Senka.

Sretan kraj

Prilikom prvog razgovora s biološkom majkom, Senka je uspjela saznati ime biološkog oca. Pokušavajući doći do njega, šest godina poslije ova mlada žena zatražila je pomoć od čovjeka koji je zaslužan za spajanje brojnih porodica, prijatelja, rodbine – svog sugrađanina Hanasa Kovačevića, kojeg mnogi zovu bosanskim Sherlockom Holmesom.

Hanas je prije djelovao kroz Facebook grupu “Pokidane veze – tražite školske prijatelje i druge osobe”, no prije nekog vremena osnovao je vlastitu pod nazivom “Hanasova ekipa u potrazi”. Zahvaljujući grupi Senka je uskoro saznala kako je njen otac Goran Perčinlić iz Travnika ubijen ratnih godina u Banjoj Luci, ali i da ima tetke Snježanu i Silvanu (očeve sestre) koje ne znaju da ona postoji.

“Zahvaljujući Hanasu i njegovoj ekipi pronašla sam ih i upoznala, bila sam kod obiju i uspostavile smo dobar odnos. One nisu znale da postojim”, priča ova nevjerovatna žena.

No, tu nije kraj. Spomenuta Facebook grupa pomogla je Senki da sazna šta se uistinu dogodilo i kako je ona završila u domu za nezbrinutu djecu, odakle su je spasili njeni posvojitelji. Kada je Hanas pronašao njene tetke, u grupi je jedna žena vidjela o kome se radi i Senki poslala poruku u kojoj joj je objasnila šta se zapravo dogodilo.

“Draga moja Senka, iz bolnice si došla u moj stan. Ja sam te čuvala i pazila mjesec dana. Zavoljela te kao svoje vlastito dijete. Jednog dana tvoja mama te odvela, kao, u šetnju. Kada se vratila, rekla mi je da si u bolnici. Nije mi bilo jasno zašto si u bolnici jer si se meni tako smijala i radovala se svakoj mojoj riječi. Zaista sam te zavoljela kao vlastito dijete. I tako tvoja mama sutradan dođe i kaže: ‘Umrla mi Senka’. Bože, toliko sam plakala, ali mi nije bilo jasno zašto je tako zdravo i veselo dijete umrlo. Tvoja mama je od mene otišla isti dan i za dan-dva otputovala u Crnu Goru. Tek nakon možda godinu dana otišla sam posjetiti tvoju nenu Nurku koja mi je rekla da te je Adila dala na posvojenje. Tada su mi osjećaji bili pomiješani. Bila sam sretna što si živa, ali u isto vrijeme i tužna jer da je rekla da te ne želi, ja bih te uzela sebi. Ali sudbina je čudo. Živa, zdrava i sretna bila, uživaj u životu i ne tuguj za prošlosti”, stoji u poruci koju potpisuje Kanita.

“Ova poruka mi je samo potvrdila kakva je žena koja me je rodila. Na neki način sam joj zahvalna što me je ostavila, jer sam ovako odrasla uz predivne ljude koji mi ni jednim svojim postupkom nisu dali naslutiti da sam posvojena”, zaključila je priču Senka.

Iako potresna, Senkina priča ipak ima sretan kraj. Sudbina ju je poslala u ruke dobrim ljudima koji su se za dijete molili godinama. Njihova molitva je uslišana kada im je Bog poslao trogodišnju djevojčicu koju majka nije htjela. Već od prvog susreta njima je ona, Senka, bila djelić mozaika koji je ovu porodicu učinio potpunom. Zahvaljujući njima i njihovoj neizmjernoj ljubavi, napuštena djevojčica danas je mlada žena sa sretnim uspomenama na djetinjstvo.

Odgajajući sama svoju djevojčicu, kroz život nastavlja hrabro koračati uz podršku roditelja koji su je odgojili, ali i rodbine koju tek upoznaje, one s očeve strane.