Erdin Kadunić: Šta BiH i Balkan mogu očekivati od Merza?

Lider njemačkih konzervativaca Friedrich Merz izabran je za kancelara u drugom krugu glasanja nakon dramatičnog dana u donjem domu njemačkog parlamenta, Bundestagu.

Sada je zvanično ono što se dugo nagađalo: Kršćansko-demokratska unija (CDU) će ubuduće voditi Ministarstvo vanjskih poslova. Za demohrišćane i kancelara Merza to je gotovo presedan – od 1966. godine, kada je Gerhard Schröder (ne treba ga miješati sa kasnijim kancelarom istog imena) napustio tu funkciju, CDU nije imala ministra vanjskih poslova. Od tada su Ministarstvo vodili političari iz Socijaldemokratske partije Njemačke (SDP), Slobodne demokratske partije (FDP) i Zelenih (Bündnis 90/Die Grünen).

 Piše: Erdin Kadunić, za Radiosarajevo.ba iz Düsseldorfa

Sa svakom novom postavkom Ministarstva vanjskih poslova rađaju se nove nade da će Njemačka aktivnije djelovati na međunarodnoj sceni – posebno kada je riječ o Zapadnom Balkanu. Regija koja je od raspada Jugoslavije u fokusu evropske sigurnosne politike i dalje čeka na stabilno i odlučno djelovanje najvažnijih država
EU. Tako je bilo i kada je Annalena Baerbock preuzela funkciju ministrice i odmah Milorada Dodika označila kao glavni problem u Bosni i Hercegovini.

Dok su se stručnjaci za Balkan fokusirali na Baerbock i analizirali njen odlučan, moralan pristup, mnogi su zanemarili jednog od ključnih aktera: Jensa Plötnera, savjetnika kancelara Scholza za vanjsku i sigurnosnu politiku. Iako je Baerbock javno govorila o demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima, konkretna djelovanja često su izostajala – što se u Berlinu pripisivalo utjecaju Plötnera, koji je poznat po odmjerenom i strateškom stilu, ali i po većoj sklonosti dijalogu sa autokratama, uključujući i Moskvu.

Sukob vizija

Scholzova vlada pokazala je dubok unutrašnji raskol u vanjskoj politici: Baerbock je bila glasna, moralna, emotivna – dok je Plötner bio tihi strateg, čija moć proizlazi iz neposredne blizine kancelaru. Dok je ministrica forsirala sankcije i isporuke oružja Ukrajini, savjetnik je upozoravao na rizike eskalacije i na potrebu koordinacije sa saveznicima, posebno sa SAD-om.

Jedan od najjasnijih primjera ovog sukoba bio je tzv. „spor oko Leoparda“ početkom 2023. godine. Dok je Baerbock javno podržala slanje tenkova Ukrajini, Scholz je oklijevao – sve dok SAD nisu najavile isporuku Abrams tenkova. Tada je kompromis postao moguć, ali je bilo jasno da ritam određuje kancelar – savjetovan, naravno, od
Plötnera.

Moć iz sjene – historijska konstanta

Uloga savjetnika kancelara nije nova. Egon Bahr, arhitekta Ostpolitike, imao je sličan utjecaj pod kancelarom Schmidtom. Christoph Heusgen, dugogodišnji savjetnik Angele Merkel, oblikovao je politiku prema Rusiji i Bliskom istoku. U mnogim slučajevima, savjetnici su ti koji odlučuju kada ministri ne mogu – ili ne smiju.

Dolaskom Friedricha Merza dolazi i nova ravnoteža. Johann Wadephul, njegov bliski saradnik, postaje ministar vanjskih poslova – ali bez jake vanjskopolitičke biografije. Kao savjetnika za vanjsku i sigurnosnu politiku, Merz je izabrao Güntera Sauttera – diplomatu s bogatim iskustvom, uključujući rad u Ujedinjenim narodima. Sautter je
poznat kao tih, ali izuzetno sposoban pregovarač – što ga čini savršenim produženim krakom kancelarove vanjske politike.

Smanjen utjecaj Ministarstva vanjskih poslova?

S obzirom na to da su i kancelar i ministar iz iste stranke, očekuje se veća koherentnost. No, to ne znači i ravnopravnost. Wadephul, iako formalan šef diplomatije, vjerovatno će se prilagoditi Merzu i Sautteru. Ministarstvo vanjskih poslova moglo bi postati tehnički izvođač politike koja se u stvarnosti kroji u Uredu kancelara.

Za zemlje Zapadnog Balkana ovo znači da ključne poruke i inicijative neće dolaziti iz Ministarstva vanjskih poslova, već direktno iz kancelarskog kabineta. A Merz je, kao pragmatični transatlanticist, zainteresiran za stabilnost i sigurnost, ali manje za moralne deklaracije. To znači: veći naglasak na sigurnost, migracije i geopolitičku stabilnost, a manje na duboke demokratske reforme. Ovo potvrđuje i zvježe objavljena vijest da je Vlada dala otkaz izaslaniku za Zapadni Balkan, Manuelu Sarazinu, te da klancelar gasi potpuno navedenu poziciju!

Günter Sautter je već posjetio regiju kao politički direktor Ministarstva vanjskih poslova i poznaje osjetljivosti Balkana. Njegovo iskustvo i diplomatski ton mogli bi pomoći u ublažavanju tenzija, ali će istovremeno politika biti više usmjerena iz Berlina nego sa terena.

Kancelar Merz je u sklopu velike rekonstrukcije vlade danas smijenio brojne funkcionere, a neke funkcije potpuno ukinuo. U iznenađujućem potezu najavio je i ukidanje pozicije povjerenika za zapadni Balkan. Da se naslutiti da se ovoj funkciji ne pridaje velika važnost i da se smatra da je njen značaj precijenjen. Dosadašnje nadležnosti povjerenika biće raspoređene na različita ministarstva što je još jedan znak da se vanjska politika sve više preorijentiše u Ured kancelara. Daljnji element će također biti novi ured za Nacionalnu sigurnost koji će biti još jedna poluga u kreiranju i formiranju strategije njemačke vanjske politike i odnosa iste prema Balkanu. A ništa iznenađujuće da će taj Ured voditi blizak saradnik kancelara Merza.

Njemačka vanjska politika, bilo da je vodi Baerbock ili Merz, oscilira između dva pola: vrijednosti i interesa. No, kako pokazuje praksa, odlučujuće je ono što se dešava u pozadini. Savjetnici kancelara – tihi, ali moćni – često oblikuju kurs države više nego sami ministri. I u budućnosti, kada je riječ o Balkanu, važnije će biti ko šapuće
kancelaru, nego ko govori pred kamerama.

* Autor je njemačko-bosanski politikolog