Elma Kazagić, autorka filma 'Istina za Vedrana': Novinar koji hoće, može pomoći da se dođe do pravde

"U Širokom Brijegu ubijen navijač Sarajeva", "Istraga potvrdila: Navijač Sarajeva ubijen hicem iz pištolja", "U neredima poginuo navijač Sarajeva", "Ubojstvo navijača u Širokom Brijegu: Inzko i Ćiro Blažević 'zgroženi'", "Prosvjedi u Sarajevu, navijači traže uhićenje ubojice", ovo su bili neki od naslova u domaćim i regionalnim medijima u oktobru 2009. godine.

Za nekoliko mjeseci će se navršiti 14 godina od najcrnjeg dana bh. fudbala - 4. oktobra 2009. godine na ulicama Širokog Brijega ubijen je navijač Sarajeva - Vedran Puljić (24), a šest navijača ekipe s Koševa je ranjeno.

Iako je prošlo više od decenije, Vedranov ubica i odgovorni za ranjavanje šest navijača FK Sarajevo nikada nisu osuđeni.

U okviru Dokumentarnog četvrtka Federalne televizije, 4. maja, bit će prikazan film Istina za Vedrana autorke Elme Kazagić.

Elma Kazagić otkrila je za portal Radiosarajevo.ba detalje o nastanku filma, zašto se bavi ovom tematikom i koliko je važno istraživačko novinarstvo.

Radiosarajevo.ba: Kada ste i zbog čega odlučili ući u ovu priču?

Kazagić: Bila sam među ljudima koji su se digli na proteste u Sarajevu 2009. godine, javljala sam se uživo. Dakle, iz tog vremena pamtim i pratim ovu priču pa sve do danas, a povod da radim ovaj film je bilo javljanje anonimne osobe. Dobila sam mail u kojem je neko pitao zašto poslije filma Dijete koje govori o Davidu Dragičeviću, koji sam radila, ne bi mogla da se sazna istina ili napravi neki dokumentarac i o Vedranu, o čijem ubistvu se ništa ne zna. To sam zapisala negdje i evo poslije ovoliko godina krenula u to.

Radiosarajevo.ba: Znamo da se istina o Vedranovom ubistvu i o dešavanjima u Širokom Brijegu dugo skrivala. Kako ste dolazili do informacija i sagovornika?

Kazagić: Do sagovornika u ovakvim pričama prvenstveno vode činjenice. Dakle, tragala sam, istraživala prije nego što ću ući u samo kontaktiranje osoba i moram reći da je bilo izuzetno teško raditi na ovom projektu upravo zbog sagovornika. U jednom trenutku sam dogovorila osam ljudi i već nakon nekoliko dana svi ti ljudi su mi otkazali razgovore koje smo dogovorili. U tim trenucima, kao da predosjećaš da ti neko namjenski stvara blokade i u novinarima koji istinski žele doći do istine kao da proradi inat. Odlučila sam da ću taj film dovesti do kraja kako znam i umijem, pogotovo nakon što mi glavna kantonalna tužiteljica u Širokom Brijegu nije omogućila da imam pristup informacijama, odnosno pristup arhivu, koji podrazumijeva da novinar istraživač pogleda i fotografije sa mjesta događaja ubistva, video zapise tog incidenta koji se dogodio u Širokom Brijegu 4. oktobra 2009. godine, zapisnike policija...

U telefonskom razgovoru, glavna kantonalna tužiteljica iz Širokog Brijega mi je rekla da je ona sve to proslijedila Zagrebu, odnosno Hrvatskoj, što nije istina. Raspitala sam se kod drugih i znam da ona mora imati taj spis i kod sebe, bez obzira što je on proslijeđen Hrvatskoj. Bilo je mnogo blokada, bilo je mnogo ljudi koji su se brinuli više o sebi nego o tome da bi istina kako je Vedran stradao trebala doći do javnosti. Mislim da je i ovo način da se bukvalno izvrši pritisak na one koji trebaju da rade svoj posao i da se istina o ubistvu još jednog djeteta objelodani.

Radiosarajevo.ba: Ko su vaši sagovornici u filmu?

Kazagić: Bilo bi dobro da vaši čitatelji pogledaju ovaj film u četvrtak, 4. maja, u 20:30, na Federalnoj televiziji i sve će im se samo kazati. Mogu reći da smo sve vrijeme pokušavali dobiti sve strane ove priče, biti vrlo, vrlo profesionalni i mislim da smo se kako treba iznijeli s tim, a dodat ću da mi je posebno drago da su ranjeni mladići odlučili govoriti.

Radiosarajevo.ba: Film je sniman na više lokacija, kakva su Vaša iskustva s pravosuđem u BiH i Hrvatskoj?

Kazagić: Snimali smo na različitim lokacijama, u Sarajevu, naravno i Širokom Brijegu, bili smo u Splitu, Zadru. U Splitu su, za razliku od širokobriješkog tužiteljstva, bili vrlo korektni. Županijsko državno odvjetništvo je bilo veoma profesionalno, odnosno tužitelj koji je radio na ovom predmetu iz Splita. Rado bih vidjela tako otvorenije ljude i u bh. pravosuđu.

Radiosarajevo.ba: Autorka ste brojnih dokumentarnih filmova, između ostalog, bavili ste se slučajevima Lane Bijedić i Davida Dragičevića, iz kojeg razloga birate tu tematiku?

Kazagić: Bilo je tu i tamo nekih laganijih tema, ali vrlo rijetko. Jednostavno, odlučiš se da pokušaš pomoći da ti ljudi, ti roditelji dođu do istine. Evo, neka bude to tako i u slučaju Vedrana Puljića. Želja je da oni koji su oštećeni na neki način dobiju satisfakciju, da se sazna istina. Naravno da je strašno u ovoj državi imati toliko neriješenih ubistava, npr. mladić, zlatan momak, Dženan Memić, ništa se ne zna. Dakle, samo je jedno stremljenje i saznanje - da novinar koji hoće, može pomoći da se dođe do pravde.

Radiosarajevo.ba: Istina za Vedrana donosi neke do sada neviđene fotografije i informacije s kojima bh. javnost nije upoznata, možete li nam reći o čemu se radi?

Kazagić: Film donosi neke nove detalje, neke nove činjenice za koje sam i sama bila iznenađena da za ovih 13 godina nisu uspjele doći do javnosti, neke se odnose na neke snimke iz Širokog Brijega iz te 2009. godine. Neke činjenice su poznate, ali kada se iz ovog vremena promatraju onda shvatite zapravo koliko je lako doći do istine, ako se određeni ljudi, oni koji su bježali ili oni koji su bili u tom trenutku u nekim uniformama u Širokom Brijegu, odluče da govore.

Radiosarajevo.ba: Za Vedranovo ubistvo još uvijek niko nije odgovarao, kako to komentarišete?

Kazagić: Kada je riječ o Vedranovom ubistvu, znate da je prvoosumnjičeni Oliver Knezović pobjegao iz Bosne i Hercegovine i otišao u Hrvatsku i čini mi se da je to onaj ključni momenat. Kada sve saberem, ovo što smo saznali slušajući naše sagovornike kroz snimanje dokumentarca, kada sam vidjela sve fakte, sve činjenice, a moram reći, da bez obzira koliko se trudila tužiteljica u Širokom Brijegu da se spriječi da se dođe do tih činjenica 2009. godine, uspjela sam doći do izvora koji su hrabriji od te žene.

Riječ je o ljudima iz Širokog Brijega, Zagreba, Splita, Zadra. Oni su mi pomogli da dođem do informacija, da pogledam činjenice, da pročitam određene stvari i jednostavno da uradim ovaj film. Istina o Vedranovom ubistvu bi bila pravovremena, mnogo, mnogo ranije da nije došlo do tog bijega.

Radiosarajevo.ba: Ko je sve radio sa Vama na filmu?

Kazagić: Kada se rade ovakvi dokumentarni filmovi ili istraživačke priče bitno je imati ekipu kojoj vjerujete. Moju ekipu čine Almir Čaušević, snimatelj, Boris Kragulj, tonac i Jasmin Nalo, montažer. Kada imate takvu ekipu onda se zaista ne trebate brinuti za rezultat, našli smo se.

Film su podržali i brojni novinari i fotoreporteri. Želim se zahvaliti vama s portala Radiosarajevo.ba i svim medijima koji su mi pomogli da dođem do informacija, do video zapisa itd., kroz to sam zapravo primijetila da mi pokušavaju pomoći da film ugleda svjetlo dana i to je zaista velika stvar. 

Radiosarajevo.ba: Šta bi poručili mladim ljudima koji se žele baviti istraživačkim novinarstvom, imate li neku poruku za njih?

Radiosarajevo.ba: Mlade novinare molim da zbog sile korupcije, kriminala, informacija o mitu koje pratimo svih ovih decenija iza nas, ne odustaju od istraživačkog novinarstva. Imam saznanja koje su mi rekle kolege novinari, koje su mi prenijeli profesori sa Fakulteta političkih nauka u našoj državi, da mladi ljudi prosto iznose kako se nikada ne bi bavili istraživačkim novinarstvom jer to ne pije vode. To treba da bude poruka i za naše pravosuđe.