Dragan Bursać: Neočekivani Igor, novi predsjednik!

Sada je, nakon hrabrog tvita, svima jasno kako je Igor Radojičić ta neočekivana sila koja dolazi i rješava stvar. Biće Radojičić novi predsjednik SNSD-a, ma šta partije, biće novi predsjednik Republike Srpske!

Tekst u rubrici Šta drugi pišu preuzimamo s portala 6yka.com

Hoće, ali malo prekjuče.

Podsjećanja radi, hrabri Igor je žurno reagovao na blog  „analizu“ Rajka Vasića u kojoj poziva predsjednika interesne organizacije SNSD-a Milorada Dodika da podnese ostavku.

I to nije reagovao bilo kako. Heroj Igor, kao i više puta do sada, proslavljen i znan po svojoj političkoj hrabrosti i odlučnosti, junački je tvitnuo:“ Ovo je najbolja sistematična analiza stanja u SNSD-u ikada napisana.“

Na stranu što Rajko Vasić vrši „analizu“ na nivou mladog predstavnika Socijalističke omladine poslije Univerzijade u Zagrebu '87. Na stranu i to što je SNSD u žešćoj banani ako im je Rajkanovo pisanije bloga najbolja analiza ikada. Velim, na stranu sve to, šta ćemo sa  Igijem, tom „silom“ koja će nas ponijeti u bolje sutra? Pa, ništa.

Kako to obično biva, raja će u svojim glavama da isprojektuje novog lidera, u stvarnosti  novog papirnatog zmaja i zvijezdu za par blogova. A, evo i kako ide taj proces vazdizanja Radojičićevog:

Psihologija nejakog i prstohvat međunarodne zajednice

Najedared se podigla orkestrirana amnestija, a bogme i amnezija u i oko lika i djela bivšeg čekićara Skupštine RS-a. I staro i mlado, i strano i domaće, prepoznaje Igija kao bitnog političkog igrača, koji će skočiti, rastočiti SNSD, preuzeti žezlo iz Dodikovih ruku i postati mali car, ovaj novi Milorad. Kažem, sve vonja po amnestiji i amneziji. Radojičić je namah, čak i u opozicionim očima, „dobar dečko“, koji „govori jezike“, koji ne krade i koji se ne zamjera. To je, kako vele međunarodni bilježnici realnosti, fino čeljade, koje zna bommton, koje ne psuje Allaha i koji je u školi im'o petice sve. Milina slušati!

Lokalni, opet, hroničari palanačke političke stvarnosti zavedoše Igora u red, ma šta u red, na čelo udarnog ešalona, koji će iznutra, sve kao miš sir, izjesti SNSD sa Dodikom na čelu. Popiše svi plavu pilulu amnezije i zaboraviše ko je Radojičić.

 Malo kroki podsjećanje

To je čovjek koji je sa svojim kolegom Nebojšom Radmanovićem dobrovoljno utopio čitavu jednu političku partiju, sve sa članstvom, u mrtvo more SNSD-a. To je čovjek koji je skupštinskim čekićem, ali i likom i djelom, aminovao sve odluke svih Dodikovih nakaradnih vlada. To je čovjek koji NIŠTA, ama baš ništa, osim izigravanja „finog djeteta“, šta god to značilo, nije uradio, e da bi se zamjerio vrhovnom komandantu. To je čovjek koji je kao potpredsjednik SNSD-a bio desna i lijeva ruka Miloradova u većini političko-ekonomskih rabota u Republici Srpskoj. To je čovjek koji u najmanju ruku ZNA šta rade ale te tajkunske interesne organizacije i, pogađate, sjedi začepljenih usta, očiju i ušiju..  I mogli bi tako u nedogled

Zašto je Igor bilo čiji politički izbor, pored svih ovih činjenica i u inat zdravoj pameti? Pa, psihologija mase, a bogme i pojedinca, naprosto zahtijeva sažaljenje nad nejakim i slabijim u bilo kojoj igri. Istina, Radojičić je u odnosu na Milorada i slabiji i politički impotentniji, ali on NE IGRA bilo kavu igru. Igor, kao i tokom čitavog svog pređašnjeg političkog života, sjedi, važe, ćuti, mjerka i NE RADI NIŠTA. Komforno i u krugu familije.

Nego, ima tu još nešto.

Šta će meni vlast, šta bih ja sa njom?

Malo fakata. Radojičić je, koliko god neharizmatičan bio, donio  svojim imenom i prezimenom čak 26 hiljada glasova SNSD-u na posljednjim izborima. I ne samo to, on je kao lojalan i odan kadrovik partije ustupio sve te glasove zaaa....pa, za poslaničko mjesto u Skupštini.

Trt Milojka! Mogao je, vala, deset puta manje glasova osvojiti, e da bi grijao fotelju koju je do sada samo odozgore gledao. I šta je uradio zauzvrat? Da li se naljutio? Da li je tražio kakvo mjesto iznad običnog skupštinara? Ništa. Durio se jeste, ali to je bilo na nivou petogodišnjaka.

Dodik je njega i njegovo glasačko tijelo, kao i bezbroj puta do sada, iskoristio, prigrabio još vlasti i oduvao kao maslačka našeg Igija dalje od trona.

Uistinu, najviše fascinira Radojičićevo odsustvo bilo kakve želje da ozbiljno participira u političkom životu, dok se, paradoksalno, baš politikom bavi.

Pa, pogledajte njegovu anticipaciju političke realnosti. On uoči izbora, šta radi  - Čeka. A, čeka šta? Čeka da Željka Cvijanović uđe u Predsjedništvo BiH, kako bi, možda, eventualno dobio, ako Baja baš poželi, mjesto premijera ili, ako se zvijezde i pravilnik namjeste, Ministarstvo spoljnjih poslova BiH.

Dakle, čovjek je svoju političku budućnost gradio na hipotezama nekih agencija u vezi procjene izbornih rezultata treće osobe?! Ako to nije politički kukavičluk, voluntarizam i amaterizam, ne znam šta je. Zdravorazumski, da se zaključiti samo jedno - Igoru je odistinski politički pik bilo predsjedavanje Skupštinom i ništa više od toga. U svemu ovome, malo je nefer prema njegovim navijačima i obožavaocima što ih nije informisao o svojim limitima, strahovima i (ne)htijenjima. Čisto da ljudi ne gube vrijeme.

 Pu, pu, ne daj Bože kakve vlasti

I šta imamo sada? Pa imamo jednu šizofrenu situaciju u kojoj, velim, gotovo svi na brzinu šminkaju i bildaju  Radojičića, ne bi li ga kako gurnuli u „odlučnu bitku sa Dodikom za  prevlast u SNSD-u“. Svi ga pumpaju i guraju, samo Igor to neće. Tvitnuo i u rupu se zavukao. Kalkuliše on, a kalkuliše i međunarodna zajednica i nevidljiva opozicija , kad li će do meča doći.

Naravno da neće nikada, ali to ušima nije drago čuti, pa se vrše ofrlje projekcije po principu analitike babe Stane - Od kafane do kafane, od usta do usta, od slave do slave.

Tako gledajući i slušajući, Igor, evo samo što nije. Pitanje je nanosekunde kad će ući i riješiti stvar.

Budalaština!

A, zamislite situaciju da nekadašnji prvi čekić postane nekako izmaštano prvo partijsko mudo.

Da li bi odmah vlast predao Radmanoviću, Rajku Vasiću ili bi je, kao nekad, utopio u Dodikovo jato? Da li bi sam podnio ostavku ili čekao da ga smijene, što mu objektivno i u realnosti ne gine?

Vladao partijom ne bi sigurno. Jer neće. Jer ne može. Jer ne zna. Jer nema hrabrosti. Jer nema političke ambicije...

Trošiti vrijeme na Igora Radojičića kujući ga u zvijezde po čaršiji, tek je latinoamerička projekcija vlažnih snova pojedinih „ sapunica-analitičara“, koji od Dodikove tiranije ne mogu zdravo rasuđivati.

Ako ćemo pravo, koliko god nam mrsko bilo, uz ovakvu kilavu opoziciju, koja ni riječi nije zavrijedila i koja je nakon izbora bukvalno izumrla, uz ovakvog Dodikovog unutarstranačkog oponenta, mi ćemo Milorada još dugo gledati kako čobanskim štapom navigira svojim tužnim stadom.

Apendix

I za sam kraj, ako se bilo kakav politički Don Kihot nadao nečemu, na posljednoj pressici, javnosti se obratio Milorad Dodik. On je umjesto Igora, objasnio šta je Igor htio da kaže svojim tvitom. Toliko o Igoru i njegovom samopoštovanju, prodornosti i autoritativnosti.