Munir Drkić: Veza između Mesnevije i bosanske kulturne tradicije je neraskidiva

Prvi doktor Mesnevije na Balkanu doc. dr. Munir Drkić, s Katedre za perzijski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu, među ovogodišnjim je laureatima ugledne internacionalne nagrade Farabi za djelo Višejezičnost u Mesneviji Dželaluddina Rumija.

Razgovarao: Faruk Vele

Od ukupno čak 4.383 djela pristiglih na ovogodišnji, deveti konkurs za Farabijevu nagradu, nagrađeno je 27 iranskih i šest stranih autora, među kojima su, uz Drkića, i svjetski poznata imena u oblasti iranskih studija.

S dr. Drkićem smo razgovarali o utiscima nakon povratka iz Irana, razlozima zbog kojih se cijeli svijet i danas oduševljava djelima Dželaluddina Rumija, njegovim porukama kao mostu između Istoka i Zapada, tradiciji izučavanja Mesnevije u našoj zemlji i značaju obrazovanja uopće.

Snažna sjećanja na Bosnu

Radiosarajevo.ba: Kakve utiske nosite iz Irana, gdje ste dobitnik ovogodišnje međunarodne nagrade Farabi za djelo Višejezičnost u Mesneviji Dželaluddina Rumija?

"Izuzetna mi je čast da je moja knjiga proglašena najboljim istraživačkim projektom u protekloj godini, i to u stranoj konkurenciji. Posebno značajnim smatram to što sam nagradu dobio za oblast iranskih studija, a dodjeljuju je najviše instance upravo u Iranu. Naime, odbor za dodjelu Međunarodne nagrade, između ostalih, čine i ministar za nauku, istraživanje i tehnologiju IR Iran, njegov zamjenik za oblast istraživanja te zamjenik za oblast kulture, zatim predsjednik Akademije nauka IR Iran, predsjednik Akademije za perzijski jezik i književnost, direktor kancelarije UNESCO-a u Iranu, direktor kancelarije ISESCO-a, te još nekoliko direktora veoma značajnih naučnih institucija.

Sama ceremonija dodjele nagrada bila je impozantna, a direktno je prenošena i na državnoj televiziji. Poseban je doživljaj bio to što sam se rame uz rame našao s Heinzom Gaubeom i Bernardom O'Kaneom, dvojicom istraživača i profesora koji su ostavili dubok trag u oblasti iranskih studija, a oni su ove godine nagrađeni za životno djelo, odnosno za sabrana djela iz ove naučne oblasti".

Radiosarajevo.ba: Koliki značaj za Vas osobno ima nagrada, jer ste birani među stvaraocima više od 4.000 djela, i koliko je ona na određen način priznanje i zemlji iz koje dolazite?

"Tačno je da je u izboru bilo više od 4000 naučnika i projekata, ali treba znati da je to ukupan broj prijavljenih za sve oblasti. Ipak, mislim da je ovim naša iranistika i općenito orijentalna filologija još jednom dobila međunarodnu verifikaciju i priznanje, budući da svi drugi dobitnici dolaze iz mnogo većih zemalja od Bosne i Hercegovine.

Još jednom se pokazalo da bosanskohercegovački istraživači imaju šta ponuditi u ovoj oblasti i na svjetskom nivou. Mi imamo jednu značajnu komparativnu prednost u izučavanju perzijskog, kao i arapskog i turskog jezika u odnosu na većinu drugih evropskih kolega. Naime, izučavajući ove jezike, njihovu pismenost i kulturu, mi u Bosni i Hercegovini ne izučavamo samo kulture drugih naroda, već i dio vlastite kulturne tradicije i pisane baštine. Naši su preci stoljećima stvarali poetska i prozna djela na ovim trima jezicima. Na taj su način oni pokazivali da mogu aktivno doprinijeti razvoju jedne svjetske kulture kakva je bila osmanska.

Što se tiče perzijske pismenosti, nekoliko klasičnih tekstova na ovom jeziku stoljećima su bili prisutni u ovdašnjem kulturnom i obrazovnom kontekstu. Prvenstveno se to odnosi na Đulistan Sadija Širazija i djelo Pendnamu, koji su bili udžbenici perzijskog jezika i islamske etike u bosanskohercegovačkim medresama, a ova su dva nastavna predmeta ulazila u obavezan nastavni plan.

Iznad svih drugih djela, naročito se na prostoru Bosne cijenila i još uvijek cijeni Mesnevija Dželaluddina Rumija. Naravno, događaj dodjele nagrade, kao i popratna dešavanja u tih nekoliko dana bili su dobra prilika da se s tim upoznaju govornici perzijskog jezika i istraživači iz drugih zemalja".

Radiosarajevo.ba: Nagradu ste primili od iranskog predsjednika Rohanija, je li bilo prilike za eventualni razgovor o našoj zemlji? Koliko Bosna i Hercegovina prisutna u životu, javnosti i društvenoj zbilji Irana?

"Nisam posebno razgovarao s predsjednikom Rouhanijem, ali jesam imao jedan duži razgovor s ministrom za nauku, istraživanje i tehnologiju dr. Mansurom Gholamijem. Ministra poznajem od prije nekoliko godina, kada je kao rektor Univerziteta u Hamadanu bio gost Sarajevskog univerziteta i Filozofskog fakulteta. Svi Iranci koji se bave perzijskim jezikom i književnošću s velikim pijetetom spominju Bosnu, a naša im zemlja služi na ponos jer ističu da se na perzijskom jeziku pisala poezija od Indije i Kine na istoku do Bosne na zapadu. Naime, književno stvaralaštvo naših autora na perzijskom jeziku predstavlja najzapadniju tačku njegovanja tzv. perzijske pismenosti.

Danas Bosna i Hercegovina, kao mala zemlja daleko od Irana, nije značajno prisutna u iranskoj javnosti, ali su još uvijek snažna sjećanja na period agresije na našu zemlju, posebno kod nešto starijih ljudi. Snažne kulturne veze iz prošlosti mogle bi se mnogo bolje iskoristiti za uspostavljanje poslovne saradnje. Iran je ogromno tržište na kojem bi naše kompanije mogle poslovati odlično, što se još uvijek ne dešava u značajnoj mjeri. Nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma s velikim svjetskim silama, kompanije iz evropskih zemalja bore se za što veći udio na iranskom tržištu.

Lično bih bio sretan kads bi se ekonomska saradnja između iranskih i bosanskohercegovačkih kompanija i poslovnih ljudi proširila i zbog činjenice da bi na taj način mladi ljudi koji studiraju perzijski jezik i iranistiku mogli profitirati od toga, što bi se sigurno povoljno odrazilo i na razvoj samog studija perzijskog jezika i književnosti.

I oni koji su dosad završili ovaj studij bez sumnje mogu biti od velike pomoći našim poslovnim subjektima, a i ovom prilikom pozivam ih da se oslone na naše mlade snage u svom poslovanju s Iranom. Ipak, značajnijih pomaka u tom pogledu još uvijek nema".

Radiosarajevo.ba: Zašto je Mesnevija danas jedno od najvažnijih pisanih djela za sve ljude u svijetu i koliko je to istovremeno i paradoks u vremenu krutog materijalizma i beskrajnog konzumerizma?

"Ovo je pitanje izuzetno teško i zahtijevalo bi mnogo širu elaboraciju. Mesnevija jeste jedan od najčitanijih tekstova danas u svijetu, a dobrim dijelom to je tako što je ona i nastala među govornicima različitih jezika, sljedbenicima različitih religija i baštinicima različitih kultura. Naime, Rumi je svoje naznačajnije djelo napisao u gradu Konji, koji je u 13. stoljeću bio prava pozornica etničke, vjerske i jezičke raznolikosti. Drugim riječima, Konja je mnogo nalikovala na  današnje svjetske metropole.

Pišući Mesneviju, Rumi je u svakom trenutku imao na umu raznolikost svojih čitatelja i recipijenata, zato se i njegove poruke najčešće tumače u svjetlu tolerancije, priznavanja drugačijeg i slično. No, to je samo jedan od aspekata ove knjige. Drugi je taj da ona podučava pozitivnim humanističkim, ali i višim duhovnim vrijednostima. Budući da su te vrijednosti ugrožene u današnjem svijetu, a ljudima su prirođene, nemonivno je da se za njima traga.

Radiosarajevo.ba: Koliko poruke Mevlane Dželaluddina Rumija, svejedno, mogu biti izvor nadahnuća i u životu pojedinca, put duhovne okrijepe?

"Mesnevija i jeste nastala iz potrebe da se drugima prenese duhovna poduka i pokaže put duhovnog usavršavanja i sazrijevanja. Stoljeća pozitivnog utjecaja ove knjige na različitim stranama svijeta, između ostalog i u Bosni, jasno potvrđuju da je Mesnevija mnogima bila i ostala izvor nadahnuća i razgala za dušu. Nažalost, kod nas se poruke ove knjige počesto serviraju iz druge ili treće ruke, čime se gubi značajan dio njene vrijednosti. Treba znati i da su samo dva od šest svezaka prevedeni neposredno s perzijskog jezika, dok su ostali
prevedeni s engleskog, to jest na osnovu shvatanja jednog britanskog orijentaliste.

Koliko je to osiromašenje višestoljetne tradicije neposrednog odnosa i intenzivnog druženja s ovim tekstom – ne treba posebno ni objašnjavati. Međutim, ne treba zaboraviti ni da je Rumi pisao druga djela, a ne samo Mesneviju. Kod nas su neka od njih prevedena i svesrdno ih preporučujem, posebno prozna ostvarenja Tajne uzvišenosti i Sedam besjeda".

Pet stoljeća veze

Radiosarajevo.ba: Veza Bosne i Hercegovine s djelom Mevlane Rumija traje stoljećima. Koliko je ona danas prisutna ne samo u istraživanjima, već i u čitanjima sufija, u tumačenjima, imajući u vidu da je to djelo nastalo iz potrebe da se drugim ljudima objasni put duhovnog usavršavanja?

"Ovo je djelo više od pet stoljeća bez prekida prisutno na prostoru Bosne. Mesnevija je bila izvor nadahnuća ovdašnjim pjesnicima koji su pisali na perzijskom, pa čak i turskom i arapskom jeziku. Dvojica autora s ovih prostora pisali su komentare Mesnevije, to su Abdullah Bošnjak i  naročito Ahmed Sudi Bošnjak, koji je poznatiji po komentarima drugih perzijskih tekstova i čiji su komentari stoljećima bili veoma prisutni diljem Osmanskog carstva, zbog čega su kasnije prevođeni na njemački, engleski i sam perzijski jezik. Konačno, bogata tradicija čitanja i usmenog tumačenja Mesnevije prisutna je u urbanim sredinama, a najznačajnija je bila i ostala u Sarajevu, kao i u Mostaru od 16. do 19. stoljeća.

Ovo će bolje od mene znati upućeniji u samu tradiciju tumačenja, ali je nedvojbeno da je Mesnevija kroz 20. stoljeće služila i kao osnova za učenje o samom islamu, kada zvanični putevi poduke i obrazovanja nisu pružali svima pristup tom obrazovanju i poduci. Zbog svega toga, veza između Mesnevije bosanske kulturne tradicije jednostavno je neraskidiva".

Nećemo napredovati sve dok pozitivne vrijednosti ne budu cijenjene

Radiosarajevo.ba: Gledajući i iz Vašeg iskustva, i iskustva Vaše porodice, koliko je značajno novim generacijama prenijeti poruku da je obrazovanje najbolji kapital za svakog čovjeka jer, kako ste jednom rekli, samo tako se može ostvariti individualni i društveni napredak. Kako ozdraviti društvo i ponovno ispravne kriterije nametnuti kao mjerilo?

"Obrazovanjem čovjek mijenja prvo sebe samoga, a potom i svijet oko sebe, naravno u pozitivnom smjeru. Možda se danas u našoj sredini ne čini da je obrazovanje najbolji put napretka, ali zaista ne postoji drugi put. Ja sam zahvalan Bogu što sam to u svom životu i praktično osjetio. Tu vrstu unutrašnjeg zadovoljstva i ispunjenosti ne može vam niko oduzeti, a taj osjećaj ne može se zamijeniti ni jednim drugim.

Uostalom, znanjem čovjek stječe prijatelje, dok bogatstvom dobija neprijatelje. Što se više dijeli, znanje se uvećava, dok se imetak smanjuje. Svako bira put za sebe, ali jedno društvo nikada neće napredovati sve dok pozitivne vrijednosti ne budu cijenjene iznad svega. Kako bi rekao sam Dželaluddin Rumi, Sunce sija i visoko na nebu i ispod zemlje, tu nema nikakve razlike. Razlika je jedino u tome što se i ljudi mogu okoristiti njegovim sjajem i toplotom kada je visoko na nebu.

Kada je ispod zemlje, ono je i dalje Sunce, samo što ljudi od njega nemaju koristi. Isto je i s učenim ljudima – ako ih postavimo na visoka i zaslužena mjesta, za sve nas bit će bolje. Ukoliko ih ostavimo na marginama društva, oni će i dalje biti pametni i učeni, samo što društvo od njih neće imati koristi".

Znam da bi otac bio ponosan na mene

Radiosarajevo.ba: Vjerujem da ste, ukoliko dozvolite, ovih dana mislili i na svog oca za kojeg ste na jednom mjestu kazali da Vam je prenio ljubav prema nauci, a koji je kao imam 1993. godine mučki ubijen tokom agresije na našu zemlju, zajedno sa svojim džematijama.

"Naravno, ne samo ovih dana, već i mnogo češće. Od svoga sam rahmetli oca naslijedio ljubav prema knjizi, a posebno prema Mesneviji Dželaluddina Rumija. Iako sam bio tek dječak, dobro se sjećam kako je on čitao ovu knjigu i koliko se volio družiti s njom. Odrastanje bez oca meni i hiljadama drugih mladih ljudi u Bosni i Hercegovini predstavljalo je nenadoknadiv hendikep. Međutim, barem što se tiče mene, nakon svakog uspjeha u svom školovanju prvo bih se sjetio njega i pomislio bih da bi on bio ponosan na mene. To mi je davalo snagu i bilo mi je dodatni motiv sve ove godine, a vjerujem da će isto biti i u budućnosti".