Čibučarstvo: Tradicionalni zanat kojim se bave svi u Goduši

S obzirom na to da je čibuk, pomagalo za pušenje cigarete, bio najdominantniji proizvod koji izlazi iz njihovih radionica po njemu su ih i prozvali, a i danas im je to zvanični naziv, te u ovom selu koje broji oko 300 domaćinstava, svako domaćinstvo ima nekoga ko se bavi čibučarstvom.

Jedan od nekoliko stotina čibučara je i Vehab Halilović koji za Radiosarajevo.ba govori kako se još od osnovne škole bavi ovim zanatom za koji se ne zna tačno kada je nastao u ovom selu.

"Do početka agresije na BiH, izrađivali smo čibuke, tespihe, svirala i češljeve od goveđeg roga. Po čibucima je zanat i dobio ime – čibučarstvo. Za vrijeme i nakon agresije, dolaskom stranih vojnika, a kasnije i turista, proširen je i asortiman proizvoda tako da danas izrađujemo sve što se može izraditi od drveta", priča nam Vehab.

Halilović nam kaže da niko u selu ne zna tačno otkada datira tradicija, te da je pedesetih godina kustosica Zemaljskog muzeja u Sarajevu Zorislava Marković istraživala ovaj kraj. Bez obzira na iscrpno istraživanje, ni najstariji stanovnik joj nije mogao, ni približno, reći početak čibučarskog zanata u ovom mjestu.

"Od kada znam za sebe, znam da su još tada stariji pričali da je Goduša bila poznata po čibučarima, a znam da su mi to govorili i moj otac, a i dedo", kaže Halilović.

Ovaj zanat ne može se izučavati u školama, a kako kaže, Vehab je zanat naučio od svojih roditelja.

"U našem kraju poljoprivreda je osnovno zanimanje, a ja se ovim zanatom bavim od osnovne škole, a sva izrada je ručna i ne koriste se mehaničke mašine. Za izradu jedne svirale ili frule potreban je komad drveta, to je pretežno drvo javora, šljive, jasena ili trešnje. Drvo je prvo potrebno isušiti, a onda se obrađuje na strugi – čekrku, nakon toga se uređuje, prave se šare i razni oblici, dok na kraju idu završni radovi malim ručnim alatima, tako da niti jedan proizvod nije isti i svaki proizvod iz naših radionica je unikatan", ističe Vehab Halilović.

Proizvodnja osnovnih i drugih artikala iz ovog zanata može izdržavati čitavu porodicu.

"Ko uporno radi i ko čibučarstvo izabere za osnovno zanimanje, ne treba mu bolji posao, može živjeti od ovog zanata", kaže Halilović naglasivši da se on od 1992. godine, otkada je ostao bez posla, intenzivno bavi ovim zanatom.

Svoje proizvode uglavnom plasira na tržište Bosne i Hercegovine, a kaže da je prije rata 90 posto artikala išlo na jadransku obalu. Kaže i to da mu se dešava da često u gradovima na Jadransko moru vidi svoju frulu na kojoj piše Pozdrav iz Dubrovnika.

Pored svih predmeta koje je napravio od kada se bavi ovim zanatom, jednog se posebno sjeća.

"Bilo je raznih narudžbi, međutim najčudnija je bila iz Crne Gore. Bilo je potrebno izraditi kormilo za prekookeanski brod. S rođacima sam prihvatio taj izazov i uspjeli smo napraviti veliko kormilo, a kada je kormilo došlo do čovjeka koji ga je naručio, on je ostao u čudu i nije mogao vjerovati da je to moguće napraviti rukom", kazao nam je Vehab Halilović.

Vehab je pored porodične kuće napravio i malu etno sobu u kojoj su izloženi predmeti koje je napravio, a do sada je učestvovao i na mnogobrojnim izložbama ručnih radova, dok su na njegovim sviralima i igračkama od drveta studenti branili diplomske radove na Muzičkoj i Likovnoj akademiji.

Za kraj našeg razgovora Halilović nam se pohvalio i da je širom BiH održao i nekoliko prezentacija svirala koje su proizvedene u Goduši, te na taj način pokazao mnogima dio kulturne baštine ovoga kraja.