BiH između traume, imaginacije i nade

Piše: Šejla Šehabović, za Radiosarajevo.ba

Beogradska „Fabrika knjiga“ objavila je, u ediciji „Reč“, zbirku studija Jasmine Husanović „Između traume, imaginacije i nade: kritički ogledi o kulturnoj produkciji i emancipativnoj politici“.

Protiv fašizma svakodnevnice

Riječ je o knjizi u kojoj se propituje politički prostor liminalnosti u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi u državno-pravnom, biopolitičkom, kulturnom i historijskom smislu – sa naglaskom na analizu načina na koje se ovaj prostor liminalnosti može i mora posmatrati kao otvorena mogućnost za rad i produkciju, a ne kao ograničavajući faktor prisile na vječiti status quo.

U poglavlju „Suverena biopolitika, liminalnost i društvenost kroz emancipativne leće“ Husanovićeva postavlja pitanje strateških kritika kao „ključno za borbe koje nastoje da strgnu kulise prividne normalizacije traumatiziranog društvenog iskustva u bosanskohercegovačkom i postjugoslovenskom kontekstu, i raskrinkaju načine na koje smo opsjednuti novim/starim režimima moći koji nas proizvode u puki, goli, ugroženi život“.

Protiv onoga što autorica naziva „fašizmom svakodnevice“, u neodređenom prostoru političke mogućnosti i nade, pokazani su primjeri djelovanja kulture koja nastoji ogoliti laž nepomičnosti i nedešavanja u bosanskohercegovačkom društvu – nikakvo čudo nije što se primjeri ove svojevrsne borbe za prostor u kojem kultura nalazi način da „diše“ nalaze u praksama kakve su one Karima Zaimovića i Damira Avdića Grahe.

Minuciozno su ovdje pojašnjeni načini na koje se umrtvljuje pozicija između u kojoj se neprestano nalazimo, načini na koje se trop liminalnog lišava potencijala i postaje politička „mrtvouzica“ zbog koje je svaki pokušaj slobode unaprijed osuđen na poraz.

Bosna i Hercegovina kao politička zajednica

Koristeći Agambenove koncepte: homo sacer, goli život, stanje izuzetka, zona indistinkcije, svjedočenje traumi..., te preko Žižekovog pitanja političkog subjekta, u poglavlju „Biopolitika, trauma, kulturalizacija, repolitizacija: konceptualni okvir i heuristička oruđa promišljanja kulturnih praksi i emancipativne politike“, Husanovićeva promišlja pitanja rekonstitutiranja političke zajednice Bosne i Hercegovine, te getoizacije društva u svjetlu „politike kao umjetnosti (ne)mogućega. Prije svega, koncept svjedočenja traumi je ovdje moćno oružje rušenja statusa quo.

Autorica navodi bosanskohercegovačke primjere „zauzdavanja“ svjedočenja traumi, kroz njegovu mitologizaciju, medikalizaciju i iščezavanje – procese kojima smo svakodnevno izloženi, a koji služe tome da se svjedočenje kao politički akt „izbaci iz igre“ kako ne bi narušilo prividnu „normalnost“ onoga što nije i ne smije biti smatrano normalnim – našeg svakodnevnog života. Naime, svaki put kad vjerske zajednice „zauzimaju“ simbolički prostor „menadžmenta“ tijela umrlih i govore umjesto preživjelih, mi prisustvujemo procesu mitologizacije svjedočenja traumi.

Društvo u kojem je moguće da ugledan profesor na ekranu izrekne rečenicu u kojoj Emir Suljagić „ne liči na žrtvu“ – nije, dakle, dovoljno bespomoćan, jadan, mutav, to jest, na njegovo svjedočenje, budući da je artikulirano, ne može se gledati kao na simptom bolesti – to je društvo koje prisustvuje procesu medikalizacije svjedočenja.

Treća strategija, iščezavanje, depolitizira svjedočenje da način da se odbija prepoznati trauma i ne priznaje njeno postojanje. I sama činjenica da je ovolika i toliko strateški različita društvena energija uložena u zatomljavanju političkog svjedočenja traumi jasno govori o tome koliko i kako je artikulirano i svjesno svjedočenje puno potencijala.

Jasmina Husanović predaje na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli kao vanredna profesorica u oblasti kulturologije. Doktorirala je na temu “Preizlijevanje političke zajednice i emancipativna politika: ogledi o Bosni” na Univerzitetu u Walesu/Aberystwyth, u Velikoj Britaniji. Bavi se kulturalnim studijama, novijom političkom filozofijom i društvenom teorijom, uz angažirani kulturno-politički rad u raznim prostorima kritičke javnosti naročito s obzirom na emancipatorne prakse u polju umjetnosti, kulturne produkcije i proizvodnje znanja. Objavila je brojne radove u domaćim i inostranim časopisima i zbornicima, prijevode naučne literature, uređivala naučne zbornike te vodila razne domaće i međunarodne istraživačko-aktivističke projekte tokom zadnje decenije.

BiH u globalnom kontekstu