Anketa: Vjeronauka suvišna u rasporedu časova bh. učenika

Za koji predmet smatrate da je najvažniji u obrazovanju? Smatrate li da neki predmet ima više časova nego što je potrebno? Smatrate li da bi neki predmeti trebali imati više časova nego što imaju?

Bila su ovo pitanja ankete koju je Školegijum u ovom mjesecu proveo preko društvenih mreža i na koje su većinom odgovarali prosvjetni radnici/e, roditelji, učenici/e i studenti/ice.

U nekoliko segmenata ova je anketa dala očekivane rezultate: da su maternji jezik i književnost najbitniji u obrazovanju, da je vjeronauka, kao obavezni ili fakultativni predmet, suvišna u rasporedu časova...

Međutim, interesantno je kako su ponuđena čak 22 različita predmeta koji bi trebali imati više prostora i pažnje u nastavi - filozofija, logika, demokratija, etika, predmet koji bi kod učenika razvijao prezentacijske vještine, zdravi životni stilovi, a najviše od svih predmeti koji učenike potiču na zabavu i kreativnost – fizički, muzički i likovni odgoj.

Kada je riječ o pitanju koji je predmet najvažniji u obrazovanju, učesnici ankete smatraju da je maternji jezik i književnost najvažniji. Slijede matematika, engleski jezik i informatika. Najmanje pominjani predmeti su domaćinstvo, zdravi životni stilovi i čas odjeljenske zajednice.

 
Na anketno pitanje – Da li neki predmeti imaju više časova nego što je potrebno? – 94 ispitanika je odgovorilo odrično – NE.

Međutim, 29,24 posto ispitanika smatra da je vjeronauka predmet kojem treba dati manje (ili nimalo) prostora u nastavnom planu i program. Neki od ispitanika su takav svoj stav obrazložili uvjerenjem da bi bilo mnogo korisnije za djecu ako bi časove ovog predmeta prepustili informatici ili stranim jezicima jer su oni sve više dio svakodnevnice, dok je vjeronauka nešto što treba ostaviti za privatno obrazovanje, te da postoje i druga mjesta na kojima se ona može podučavati.

„Nekoliko ispitanika izjasnilo se da bi vjeronauka trebala biti zamijenjena filozofijom ili logikom, ili kulturom religija. Jedna ispitanica navela je primjer kako vjeronauka ima dva časa sedmično, engleski jezik tri, a da su pritom njihove funkcionalnosti i perspektivnosti koje nude u životu neuporedive“, navodi Školegijum.

Najzanimljivije rezultate dali su odgovori na posljednje pitanje – Da li neki predmet treba imati više časova nego što ima – gdje je najveći procenat, 15,5 posto ispitanika, glasalo za časove tjelesnog odgoja.

Svoj su stav obrazložili vrlo podrobno, potencirajući činjenicu da djeca isuviše vremena provode u klupama i za računarima, te bi škola stoga u svom programu trebala da im pruži osnovne informacije, vještine i svakodnevne vježbe koje bi im omogućile zdraviji život, ali i smanjile agresivnost koja je sve prisutnija u školskim učionicama.

Velike procente glasova imali su također maternji jezik i književnost – 11 posto i informatika – 10 posto.  Iako nisu bili česti odgovori, zanimljivo je da su po nekoliko puta predloženi psihologija, medijska kultura, demokratija, domaćinstvo i zdravi životni stilovi. Likovni (5,24 posto) i muzički odgoj (6,56 posto) su predmeti za koje ispitanici smatraju da zavređuju više časova sedmično. Ispitanici su predlagali i uvođenje predmeta u kojem bi se učila opća umjetnost i koji bi proširio poznavanje svih vrsta umjetnosti, naročito filma, a u sklopu kojeg bi bile organizirane posjete muzejima, pozorištima i sl...

Ova anketa dala je uzorak stavova osoba koje gledaju iz različitih perspektiva, ali je i postavila mnogo dublja i kompliciranija pitanja rasporeda (i ciljeva?) nastavnih jedinica, poput: Koliko su NPP-ovi zapravo kruti i koliko (ne) dozvoljavaju razvoj i ostvarivanje individualnih afiniteta učenika? Koliko su prilagođeni potrebama savremenog društva, svakodnevnici; psihičkom i fizičkom stanju đaka? Ostvaruje li vladajući NPP svoju odgojnu i obrazovnu funkciju?