Aladža se uskoro vraća Foči: 26 godina otkako je srušena orijentalna ljepotica

Nedavno je ekipa našeg portala bila u posjeti jednom feniksu koji samo što nije poletio... Naime, radi se o divnom fočanskom zdanju – svima dobro znanom  – džamiji Aladža. Mnogi se raduju obnovi slavne Aladže koju su nekada krasili ljepota i sjaj, a opet će uskoro. Više se ne mora zamišljati kako je izgledala nekada ova ljepotica koja ima šta ispričati...

U ovom mjesecu – augustu navršava se cijelih 26 godina otkako je ovaj simbol grada Foče srušen do temelja. Njeni ostaci pronađeni su na dvije lokacije, nedaleko od lokaliteta gdje se nekada nalazila. Aladža džamiju je 1549. godine izgradio Hasan Nezir, bliski saradnik Mimara Sinana. Ovaj biser orijentalne arhitekture je uvršten na UNESCO-ovu listu kulturne baštine, a obnova i rekonstrukcija je počela u decembru 2014. godine.

Razgovarali smo o radovima na Aladži s diplomiranim inženjerom arhitekture Suadom Dugalićem, koordinatorom nadzornog tima za izgradnju Aladža džamije iz mostarske firme Arhi plus koji je za Radiosarajevo.ba rekao da su radovi u završnoj fazi.

„Munara je u potpunosti završena, pa je teška fasadna skela već uklonjena i munara se vidi u svoj svojoj ljepoti. Ovdje je važno napomenuti - na licu mjesta su vidljivi ugrađeni segmenti 'stare' Aladže koji su pronađeni na više lokaliteta, a koji su mogli biti ugrađeni kako u munaru tako i u sam objekat džamije“, rekao je arhitekta Dugalić.

Naš sagovornik navodi da im vrijeme ovog ljeta nije „išlo na ruku“: „S obzirom na veliku količinu vlage i vremenskih uslovima koji za ovo doba godine i nisu baš uobičajeni, trebat će pričekati još jedan izvjestan period kako bi se započelo sa oslikavanjem enterijera.

Kao feniks iz pepela

Arhitekta Dugalić napominje da su imali nesebičnu pomoć Remzije ef. Pitića, muftije goraždanskog, od kojeg su dobili vrlo značajne dokumente o jednom broju mezara koji su bili u okviru harema, a koji će se ovom prilikom rekonstruisati.

Spominje i divni šadrvan koji je sastavni dio partera, te da je u potpunosti završen njegov kameni dio s karakterističnom, vrlo lijepom „čašom“ iz koje se voda prelijeva u tzv. bazen. Napominje i planiranu iluminaciju kompleksa koja će Aladžu u noćnim satima predstaviti u punom sjaju:

„Pored reflektora koji će obasjati munaru i sam objekat diskretna ambijentalna rasvjeta 'okupat će' cijeli kompleks toplom svjetlošću. Dio te ambijentalne svjetlosti bit će urađen u RGB tehnici, tako da će u posebnim prilikama dio ambijenta biti osvijetljen u različitim bojama. Interesantno je rješenje koje predviđa postavljanje pronađenih originalnih segmenata džamije koji zbog prevelikih oštećenja nisu mogli biti ponovo ugrađeni tokom rekonstrukcije, a predstavljaju značajno svjedočenje o umijeću starih majstora koji su prije pet stoljeća gradili objekat. Ovi segmenti bit će postavljeni na travnate površine u parteru objekta.“

Navodi da će posebno oslikavanje Aladže raditi majstori iz Turske, no sada se čeka isušivanje kako bi oni mogli pristupiti radu. U međuvremenu, završavaju se posljednji elementi u enterijeru.

Na pitanje da li je bilo određenih poteškoća prilikom obnove, arhitekta navodi da jeste, ali da svi oni koji u učestvovali u obnovi, dali sve od sebe kako bi se ovaj značajan poduhvat završio sa najvećim uspjehom:

„Za mene kao arhitektu, i pored toga što se poslovima rekonstrukcije i zaštite kulturno historijskih objekata bavim dugo vremena, ova rekonstrukcija je predstavljala profesionalni izazov. Aladža džamija jedan je od najznačajnijih kulturno-historijski spomenika osmanske arhitekture na Balkanu, potpuno uništena u ratnim razaranjima, danas se kao Feniks uzdiže iz pepela. Ja to zaista tako doživljavam.“

Arhitekta Dugalić navodi da otkako je potpisan ugovor njegove firme za ponovnu izgradnju Aladže, dakle, četvrtu godinu svaki dan liježe i ustaje s pomisli na taj objekt. Svi su dali sve od sebe, napominje arhitekta te da je neizmjerno ponosan na cijeli tim:

„Kada je riječ o objektu kao što je Aladža džamija, u konačnici nemamo pravo ni na najsitniji propust, da ne kažem grešku. Bilo koji objekat koji spada u ovu kategoriju nameće izuzetnu pažnju.“

Navodi da je bilo nekih početnih poteškoća, no zahvaljujući mudrosti i zalaganju svih, ovi su problemi riješeni. Na pitanje šta je bilo najteže obnoviti, arhitekta Dugalić govori:

„Obnoviti Aladžu sa svim svojim elementima, ispravno odabrati i iskoristiti pronađene originalne segmente, i na taj način joj udahnuti dušu originalne Aladže. Posebnost izgradnje je, mogu slobodno reći, princip anastiloze, odnosne rekonstitucije autentičnog. Dakle radi se o metodama i zanatskim disciplinama koje u potpunosti oponašaju one od prije pet stoljeća. Kamen je vađen iz istog pozajmišta, nakon mašinske obrade svaki je ručno dorađen. Razne građevinske metode „prepisane“ su od starih majstora i prenošene su sa koljena na koljeno. Nažalost, moram istaknuti kako je ovakvih majstora sve manje, uglavnom su u poznijim godinama, a mladih nasljednika, sljedećeg koljena na koje bi se to znanje prenijelo, nema.“

Sagovornik navodi da ono što je učinilo da rekonstrukcija naizgled traje dugo, jesu primijenjene metode, materijali, vremenski uslovi.

Arhitekta Dugalić navodi da radilište svakodnevno posjećuju ljudi iz cijelog svijeta:

„Ima tu mnogo Fočaka, danas rasutih po cijelom svijetu, a zapazio sam da je mnogo ljudi svih konfesija koji dolaze, gledaju, dive se. Mislim da i sami današnji stanovnici Foče s divljenjem gledaju na Aladžu, koja bez obzira na sve što se u bliskoj prošlosti događalo, Foči vraća, usudio bih se reći, ljudskiji izgled.“

Kada će svi ovi poslovi biti završeni teško je reći, navodi Dugalić: „Mnogo toga vezano je tehnologijom izvođenja, jedno mora čekati drugo... U svakom slučaju ja očekujem da će svi poslovi uključujući uređenje partera cijelog kompleksa, i kompletno oslikavanje biti završeni prije naredne zime.“