Jelena Kalinić: Blogerica zbog koje volimo nauku

Radiosarajevo.ba

Ako ste pročitali makar jedan članak na blogu Quantum of Science, vjerovatno ste se zapitali ko je osoba koja o nauci piše tako ležerno, samouvjereno i nadahnuto, kao da se radi o hrani, modi ili sportu. 

Dio njenog svakodnevnog vokabulara su nazivi hemijskih elemenata, bioloških procesa; njene teme obrađuju kompleksnu materiju za koju su mnogi tokom školovanja tražili opravdanje kako bi je izbjegli na kontrolnom. 

Jelena Kalinić je kao sedmogodišnjakinja znala latinske nazive biljaka. Kao dijete, tokom opsade Sarajeva, u podrumu je čitala enciklopedije. Nauka je za nju životno opredjeljenje, strast i njen stav prema stvarnosti, jer nauka nije i ne može biti proizvoljna. A u današnjem brzom svijetu koji nema vremena za argument, za dokaz ili dubinsku analizu, površnost i proizvoljnost su stanja koja prečesto određuju javno mnijenje. 

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba 

"Mi živimo u jednom postmodernističkom haosu, to je postalo moderno i taj haos je veoma lijep ukoliko ga posmatramo, recimo, u književnosti. Ali u stvarnom životu nije. Ja sam odabrala da vjerujem nauci, to je moj izbor. Pogledajte šta je nauka do sada ostvarila: otkrili smo građu atoma, ušli smo u građu subatomskih čestica, otkrili smo građu DNK i način na koji DNK kodira proteine... Ne radi se tu o vjerovanju ili nevjerovanju, to je znanje, to je tako. Međutim, stalno se izdaju novi naučni radovi, imate nove činjenice o nauci. S naučnim radovima koja se u ovom trenutku objave u nekom časopisu morate biti oprezni, jer je i nauci potreban određeni historijski odmak. Najnovija dostignuća nauke moraju da se potvrde, jer je nauka, u suštini, ponovljiv i provjerljiv sistem informacija. To znači da svako naučno otkriće mora biti provjereno od drugih naučnika, te na taj način potvrđeno. Ako se rezultat nekog naučnog eksperimenta ne može ponoviti, nešto nije u redu s tim naučnim radom", kaže Jelena Kalinić na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.

Upravo na svom blogu pisala je o naučnoj aferi STAP u kojoj je japanska naučnica Haruko Obokata početkom 2014. objavila naučno otkriće kako se na jednostavan i lak način  dobivaju matične stanice. Međutim, ponavljanjem njenog eksperimenta drugi naučnici su utvrdili da tu nešto nije uredu te dokazali da su otkrića Haruko Obokate bila falsificirana. Epilog te priče: naučnica je izgubila doktorat na svom matičnom univerzitetu, a njen se mentor ubio - izvršio je samoubistvo iz časti.

Nauka je ponovljiv i provjerljiv sistem

"Ali ono što je provjereno, što je otkriveno a potom i potvrđeno, to je materija na koju se naslanja čitava nauka i ti dokazi se ne dovode u pitanje", zaključuje naša sagovornica.

Falsificirani doktorati, kupljene diplome... nije li to toliko tipično za našu stvarnost? Ne odražava li to odnos države prema znanju i nauci, pitamo Jelenu. 

"Najveći problem u našoj zemlji je to što se ne izdvaja dovoljno novca za nauku. Naučna istraživanja su skupa, naši naučnici se bore koliko mogu, među njima i međunarodno priznatih stručnjaka. Ali ima i skandala. Sam obrazovno-naučni sistem, a univerziteti pogotovo, moraju imati svoje etičke komitete koji bi morali raditi svoj posao. Imamo slučajeve da se prepisuju seminarski radovi, diplomski... Mi moramo usvojiti zapadne standarde provjere naučnih radova. Drugi veliki problem je korupcija, jer čak i u svijetu nauke korupcija vlada na štetu znanja.

Znanje, ne samo što je skupo, nego traži jako mnogo vremena. Da bi odškolovali jednog doktora nauka, treba nam minimalno osam godina studiranja, pa ni tu nije gotova priča, nego se ide na postdoktorske studije i stalno se treba usavršavati. Znanje je skupo. Ja, recimo, nisam mogla postati asistentica na Prirodno-matematičkom fakultetu jer sebi nisam mogla priuštiti master, niti dobiti stipendiju. Tako imate naučnika koji se toliko iscrpi borbom za znanje, a onda anulirate njegov rad pseudonaučim pričama. U našem se društvu znanje ne cijeni, to je jasno. Važno je što prije, na bilo koji način, doći do papira i onda se uhljebiti. Stagnirati..."

Naša sugovornica je imala želju postati asistentica na Prirodno-matematičkom fakultetu, ali želja joj se nije ispunila. Zašto? 

"Moj djed je bio prorektor UNSA, a profesorski svijet mi je uvijek bio blizak. Kad sam bila mala nisam mogla poimati da postoje ljudi koji nisu završili fakultet, meni je bilo potpuno logično da ću studirati na PMF. Ostala sam vjerna biologiji, jer je to bio moj svijet. Nakon rata, tata je otišao u penziju, a mama izgubila posao. Znala sam da, ako želim napredovati, moram biti najbolja studentica da bih mogla zaslužiti mjesto asistentice. Kada je došlo do izbora, rečeno mi je da ne mogu biti izabrana za asistenticu jer nemam nastavnički smjer? Znači, ako sam završila opći smjer, jedino gdje mogu ići su naučni instituti koji ne postoje. Zapala sam u očaj, pa sam upisala studij ruskog jezika, bodreći se željom da naučim jezik kojim je pričala moja baka. Uskoro sam upisala i komparativnu književnost tako da sada imam background i iz nauke, i iz umjetnosti, što me lično čini bogatom osobom", kaže ova naučnica. 

Kako je nastao Quantum of Science

Za nastanak bloga Quantum of Science svoju zaslugu ima Adisa Bašić, asistentica na studiju književnosti: 

"Na predmetu kreativno pisanje, ona nam je jednom prilikom zadala da napravimo blog. Objavila sam prvi post, a onda još jedan, Od tog trenutka je sve krenulo, shvatila sam da je to ono što želim da radim. Sada mi je drago da se sve tako dešavalo, jer su me uskoro kontaktirali iz Fonda otvoreno društvo te ponudili svoju podršku. Zahvalna sam im na tom pokroviteljstvu, jer je danas naučni blog moj posao, a ja radim ono što najviše volim - promoviram znanje i nauku". 

Jedan od ciljeva bloga je promocija imunizacije, a upravo ovih dana možemo pratiti i trend koji se protivi vakcinisanju djece. Kako ova blogerica to komentira? 

"Otkako postoji vakcinacija, postoji i antivakcinalni pokret. Kada je Edward Jenner izmislio svoju vakcinu protiv velikih boginja, odmah su se pojavili roditelji koji su rekli da ne žele vakcinisati svoju djecu. Država Engleska tada je izdala naredbu da se sva djeca moraju vakcinisati, a roditelji koji su to izbjegavali, morali su platiti porez. Antivakcinalni pokret je procvjetao posebno u doba hipi revolucije. U novije vrijeme imamo dvije struje: Jedno je Waldorfovska, koju je predvodio Rudolf Steiner koji je govorio da djeca ne treba da se vakcinišu već da prebole dječije bolesti kako bi stekli samoimunitet, dok je druga tendencija tipična za neka vjerska tumačenja koja smatraju da je ožiljak od vakcinacije zapravo znak zvijeri".

O značaju imunizacije za društvo u cjelini

Šta je s naučnim argumentima da određeni tipovi vakcine mogu izazvati autizam kod djece, pitamo našu sugovornicu. 

"Taj argument naprosto više nije validan. to je poznata Wakefieldova studija koja je pokazala da jedno jedinjenje žive izaziva autizam. Međutim, ta studija je oborena prije nekoliko godina. U naučnom svijetu njegova se teorija ne smije ni citirati kao takva, jer nije potvrđena. A opet će neki reći da iza svega stoji teorija zavjere. A njegov slučaj dokazuje upravo ono o čemu smo govorili na početku - nauka je ponovljiv i provjerljiv sistem. 

Ipak, postoje i argumenti koji potvrđuju mali procenat da može doći do komplikacija nakon MPR-a. Procenat je bio zaista mali - 33 slučaja na 25 miliona vakcinisanih. Ali ovdje bi naučni sistem trebao razviti screening-testove koji bi pokazali za koje bi dijete bilo potencijalno opasno da dobije vakcinu, a ne sprječavati vakcinaciju sve ostale djece. ako se i to desi, postoji tzv. grupni imunitet koji se javlja kada je većina populacije vakcinisana", uvjerava nas Jelena. 

"Pitanje da li roditelj može da odluči da li će dijete primiti vakcinu je pitanje demokratije i slobodnog izbora. Međutim, ovdje se postavlja i pitanje zdravlja opće populacije, i u takvim slučajevima smatram da država ima pravo da se umiješa. Jer ako se u državi dese epidemije i država ostane bez dijela svoje populacije, to je problem. Mislim da još nismo u fazi slobodnog izbora, jer smo još uvijek vođeni pseudonaukom i paranojom. Za pet godina imali bismo eskalacije epidemija po vrtićima i školama. Nauka je dokazala da je vakcinacija potrebna", zaključuje blogerica. 

Znate li kako izgledaju bolesnici od kuge ili poliomelitisa? Jelena Kalinić smatra da je veoma važno da se ljudi podsjete na nekadašnje postojanje ovih bolesti, pa je jedan od svojih postova posvetila tome. Pogledajte na ovom linku, ali upozoravamo da su fotografije uznemirujuće. 

U svom poslu, Jelena u velikoj mjeri zavisi od interneta:

"Tu se opet postavlja pitanje demokratičnosti društva. Društvene mreže omogućavaju svakome da iskaže svoje mišljenje - za to smo se borili a ne za cenzuru. Ali one mogu promovirati i pogrešne vrijednosti - mržnju, rasizam, fašizam, terorizam. Pitanje je kako vi to koristite. To važi za bilo kakav alat, pa tako i za internet. Vi i lopatom nekoga možete ubiti, a možete i zasaditi drvo uz pomoć nje."

Na kraju, pitamo Jelenu gdje sebe vidi, šta bi najviše voljela da radi. 

"Sada sam već prestara za aktivno bavljenje naukom jer se doktorat mora upisati prije 25 godine. Ta priča je za mene završena. Sebe vidim isključivo kao novinarku iz oblasti nauke, to je zanimanje koje kod nas još ne postoji. Ono čime se bave science communicator i science writer je science advocacy - promoviranje nauke i naučnih činjenica u ovom haotičnom svijetu, prevođenje jezika nauke na jezik javnosti. To je moja ljubav, moja misija i mislim da će trajati do kraja mog života", zaključuje Jelena Kalinić ovaj ugodni razgovor. 

Sudeći prema sve masovnijim posjetama na njenom blogu, ova ljubav će potrajati. 

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak