Zvonimir Radeljković: PEN mora vagati u koje će bitke ući

Zvonimir Radeljković (foto: radiosarajevo.ba)

Zvonimir Radeljković, novoizabrani predsjednik PEN Centra BiH za sebe kaže da je dječak iz Vrazove ulice, koji je htio studirati atomsku fiziku ali ga je mama upisala na anglistiku. Nakon diplome, nastavlja postdiplomski studij u Zagrebu. Uz Fulbrightovu stipendiju magistrira u Indiani (SAD) i prije 40 godina vraća se u Sarajevo, na svoj Filozofski fakultet. U ratu je bio dekan, a trenutno je predsjednik Izdavačkog savjeta, šef Postdiplomskog studija iz književnosti i šef Odsjeka za anglistiku ove obrazovne institucije. Priznaje da mu je od svih poslova, najdraži rad sa studentima koji su za njega najveća inspiracija. Ljubitelj je country muzike, a Sarajlije ga se sjećaju i po emisiji Country Club na Radiju Zid, koju je kreirao u opkoljenom Sarajevu, kombinirajući omiljeni muzički pravac, poeziju i političke komentare.

RadioSarajevo: Gospodine Radeljkoviću, čestitam na izboru za predsjednik PEN Centra BiH. Kako vidite ulogu predsjednika PEN-a, u jednom društvu komplikovanom kao što je ovo naše?
Radeljković: Predsjednik PEN-a, zajedno sa upravnim odborom PEN-a je prvi među jednakima. I to sam neprestano isticao, od trenutka izbora. Glas PEN-a mora biti kolektivni glas, ne može biti glas pojedinca koji je slučajno ili sudbinski, kako god hoćete, u ovom trenutku na čelu PEN-a.

PEN je organizacija koja evo iduće godine puni 90 godina, organizacija koja pokušava da unaprijedi čitanje i pisanje, da zaštiti pisce. Bilo bi žalosno da u njeno ime govori ijedan čovjek nekim diktatorijalnim glasom. Odatle postoje dva usmjerenja – jedno je Međunarodna povelja PEN-a koja je kratka, stane na jednu stranicu i vrlo jasna. A druga strana tog PEN-ovog djelovanja je specifična za svaku zemlju i onda je tu velika uloga upravnog odbora. Upravni odbor koji je sada izabran je, ja mislim, jako dobar i iako još nismo imali nijednu sjednicu, imam utisak da ćemo lijepo sarađivati i zajedno provoditi PEN-ovske ciljeve.

RadioSarajevo: Događaji koji su prethodili Vašem izboru za predsjednika su pokazali da društvena zajednica očekuje od PEN-a da bude 'savjest društva“ i da reagira puno više...
Radeljković: Ja se bojim da je tu javnost, a vi dobro kažete, javnost je to tako shvatila, da je tu javnost u krivu. PEN kao ideja i kao jedna mala kancelarija sa dvoje zaposlenih ne može biti, po svojoj prirodi, „savjest društva“. Ne može biti prvo zato što Povelja jasno kaže – da je to organizacija pisaca. Na kraju, to ime PEN je došlo od skraćenice na engleskom za poeziju, esejistiku i roman. Kasnije se taj djelokrug proširio na prevodioce, izdavače, urednike... Međutim, kao što vidite, sve se to vrti oko pisane riječi, oko integriteta pisane riječi, oko slobode pisane riječi.

Prethodni predsjednik Međunarodnog PEN-a, iz londonske kancelarije, je rekao da je književnost estetika slobode. Braneći književnost, mi branimo slobodu.

Međutim, PEN nije Helsinški odbor. PEN nije Amnesty International. I – PEN nije politička stranka. Kad bismo htjeli da budemo „savjest društva“, onda bi nam trebale puno veće mentalne i moralne sposobnosti nego što ih imamo a ja sad tu pokušavam da budem objektivan i što se tiče mene i što se tiče naših devedesetak članova. Ali bi morali imati i puno veća praktična sredstva na raspolaganju.

RadioSarajevo: Može li sebi PEN centar kao organizacija koja okuplja intelektualce, u društvu koje je, nažalost, pogodno tlo za fašizam, dozvoliti luksuz da se bavi samo piscima?
Radeljković: Ne da vas samo razumijem, nego saosjećam s vama i svakako osjećam s vama da smo u toj situaciji. Međutim, ovo što ja govorim je deklarativno, moj lični program. PEN se i do sada bavio širokim društvenim pitanjima koja nisu neposredno vezana za književnost. Recimo, prošlog januara smo održali skup koji se zvao: „Je li univerzitet politička institucija ili oaza slobode za javnu riječ“. Međutim, tu postoje dvije stvari. Ja mislim da se javnost jako malo obazire na ono što mi tu kažemo. Mi smo se tu osvrnuli na tragične ocjene rukovodstva Univerziteta, posebno obzirom na afere na Pravnom fakultetu, raširenu korupciju o kojoj vrapci pjevaju, čovjeka koji je na čelu jedne institucije bio 14 godina a može 4, itd. Jel vjerujete da nije nikakve reakcije bilo na to?

Prema tome, PEN mora teško vagati u kakvu će bitku uletjeti. PEN ne smije kompromitirati svoju nepristranost, težinu svoje riječi jer ako se u jednom trenutku pokaže da PEN slijedi program jednog tajkuna ili jedne političke stranke, a vi znate da se u ovom društvu i ovim medijima to otprilike tako orijentira, onda smo izgubili još jednu eventualno čvrstu tačku.

Da ne bi izgubio svoju težinu u izričaju, da ne bi izgubio svoju ozbiljnost, PEN mora vagati koje su bitke njegove a koje nisu, i onda, kad to izvaže, onda mora upravni odbor na čelu sa predsjednikom, dati javnu izjavu i stajati iza te izjave.


Duška Jurišić (foto: arhiv)

RadioSarajevo: Kako biste Vi reagirali da ste bili predsjednik PEN centra u trenutku kada je Fahrudin Radončić javno govorio o urednici javnog servisa „koja nije Bošnjakinja“?
Radeljković: Uvijek se čovjeku čini poslije bitke, da se moglo bolje. Ja mislim da je trebalo osuditi rječnik napada, povod napada, činjenicu da je taj čovjek, čije ime neću da pominjem, uzeo nečiju nacionalnost kao kriterij da li neko može biti ili ne, na izvjesnoj funkciji. To je apsurdno, na kraju karajeva, to je krivično djelo, izazivanje netrpeljivosti.

Moje kolege koje su polimizirale oko toga, su polemizirali u svoje vlastito ime, a ne u ime PEN Centra i pomalo je žalosno što je PEN bio upleten. Upravni odbor nije reagirao odmah, a nije ni mogao, jer predsjednik nije bio dostupan da vodi rad Upravnog odbora.

RadioSarajevo: Telefon mu nije bio uključen, nije bio u Sarajevu ili nije htio?
Radeljković: Svejedno, moglo je bolje, ali nije moglo puno bolje. Hoću kazati da zaštita Duške Jurišić nije upitna, ali nju treba da štiti neko drugi, ombudsman, neki NGO, neko tijelo na televiziji.

RadioSarajevo: U Sarajevu je reagirao Helsinški komitet i nekoliko novinara...
Radeljković: Jako dobro, to je to. Međutim, on što je PEN-ova zadaća jeste reagirati i spriječavati jezik mržnje, sloboda jezika, sloboda izričaja, to je PEN-ova teritorija, PEN-ovo krug djelovanja. No, kažem PEN je uvučen u to i je se nadam da to nije znatno naškodilo reputaciji PEN Centra. Vidjet ćemo.

RadioSarajevo: Cijelu priču obilježilo je i prepucavanje članova PEN-a – Uge Vlaisavljevića i Envera Kazaza, pa je za posmatrače situacija u PEN-u djelovala poprilično haotično...
Radeljković: Kod nas je običaj, kad se polemizira, da se to ne čini intelektualnim argumentima nego komentarima o fizičkim manama, precima i slično. Iako je u ovome slučaju bilo malo više civiliziranije. Naši članovi su govorili u svoje ime, a učinilo im se da govore u ime PEN-a. Niko ih nije ovlastio da govore u ime PEN-a.

Kada je profesor Vlaisavljević govorio, ja mislim da je isticao da govori u svoje vlastito ime. Međutim, ta epizoda je iza nas i ja se nadam da imamo iskustva koja smo izvukli iz toga, te da ćemo u budućnosti biti u stanju makar kao Upravni odbor govoriti unisono, a ne u raznim tonalitetim koji vode u kakofoniju.

RadioSarajevo: U novom sastavu upravnih tijela nema profesora Vlaisavljevića.
Radeljković: Mogli bismo to analizirati, ali mislim da je uobičajeno da predsjednik ne ulazi u naredni Upravni odbor. To bi malo izgledalo kao Putin i Medvedev…Ali je i dalje član PEN-a.


(Ilustracija: radiosarajevo.ba)

RadioSarajevo: Gospodin Željko Ivanković je, kada su članovi istupali pojedinačno u medijima, kazao da je vrijeme za radikalni zaokret u PEN Centru. Da li je ovaj novi izbor članova radikalni zaokret ili nastavak onoga što se do sada radilo?
Radeljković: Ja ne znam tačno na šta je Željko mislio, nismo o tome pričali. Ja prije svega ne mogu govoriti o programu u ove četiri godine, prije nego što budem imao prvi sastanak upravnog odbora. Mislim da je PEN, uzevši u cjelini, kao što je Premec govorio na skupštini, da je PEN u cjelini dobro radio i da taj dobri trend koji je na kraju rezultirao sa tri knjige, treba nastaviti.

Ja se malo bojim, kao Bosanac, kao čovjek koji je rođen u jednom ratu i prošao drugi rat, ja se bojim riječi „radikalno“, iako je ona lijepa jer govori o korijenima. Ali kad su Goldsworthy, Shaw i gospođa koja je bila osnivačica PEN-a 1921. počeli s tim, u jako civiliziranom Londonu, oni nisu sigurno imali na umu ono što se podrazumijeva pod riječju „radikalno“. Naročito ako je to neki pridjev u političkoj stranci... Tako da vidite koliko je značenje riječi iznijansirano.

Ne, ja mislim da će biti nastavak rada i da ćemo nastojati da izbjegnemo one greške koje smo pravili do sad.

RadioSarajevo: Ima li nova postava PEN Centra snage, volje i želje da efikasnije reagira na fašizam koji cvjeta svuda oko nas?
Radeljković: Mislim da ćemo imati snage da u određenim slučajevima koji će biti izraziti, eklatantni, reagiramo tako. Ali nećemo imati snage da reagiramo u svakom slučaju. Nas je malo, imamo malo novca i radimo razne druge stvari.

RadioSarajevo: Osvježenje u PEN Centru su i novi članovi?
Radeljković: Ja sam siguran da jesu. Nisu svi od tih 89 članova uvijek uključeni u sve naše djelatnosti, iako mi često nešto što bi se gotovo moglo nazvati referendum – pošaljemo mail svakom članu i pitamo šta mislite o ovome, kako bi upravni odbor trebalo da se odredi? Čini mi se da će tih 15 ljudi, među kojima su i neka viđena imena našeg javnog života, doprinijeti kvaliteti rada u ove četiri godine. A ja ću biti u toj vrućoj stolici.

RadioSarajevo: Želimo vam puno sreće u vrućoj stolici. Imate ih nekoliko, a Sarajlije vas pamte i po tome što ste tokom rata, na Radiju Zid imalu svoju emisiju...
Radeljković: Zdravko Grebo mi je ponudio da vodim jednu jednosatnu emisiju na Radio Zidu, o bilo kojoj temi. Pošto me tako zdušno nikad niko nije pozvao, pošto je teško bilo dobiti svoj prostor na radijskoj sceni u doba kada su postojali samo državne radiostanice, ja sam to jedva dočekao. I onda sam rekao nešto što je tada zvučalo šokantno – sad ću ja voditi jednu emisiju o country muzici, koja će biti začinjena poezijom i mojim političkim komentarima.

Emisija se zvala Country Club, i u četiri godine napravio sam 193 jednosatne emisije. Svake srijede u 5 sati bih ja vrtio country iz svoje lične kolekcije, ali kasnije, iako je Sarajevo bilo opkoljeno, to se pročulo i ja sam direktno iz Hollywooda, iz Nashvilla dobijao nove snimke, tako da sam imao bolju muziku nego američke country stanice u tom trenutku. I to je dolazilo zračnim mostom, preko službenika za vezu ambasada. Rat je bio čudno doba.

RadioSarajevo: Da li biste ponovo radili jednu takvu emisiju?
Radeljković: U ovom trenutku country nije dobar izbor a i to bi mi bila peta funkcija... (smijeh) Za sada, pripremam se da na sjednici upravnog odbora PEN-a naredne sedmice predložim da jedna od smjernica našeg budućeg rada bude malo intenzivniji kontakt sa Međunarodnim PEN-om, veće prisustvo bh. PEN-a u Međunarodnom PEN-u i obrnuto. Jedna jedina regionalna konferencija koju smo imali je bila prije deset godina. Ono što ću ja predložiti kao temu sličnog skupa, ako za to budemo imali novaca, bi bilo neko pitanje o budućnosti umjetnosti, pa i budućnosti književnosti. Jer mislim da nam perspektive nisu svijetle. Komercijalizacija je užasna.

Vezano:
O urednici koja nije Bošnjakinja
Helsinški komitet osudio Radončićev jezik mržnje protiv Duške Jurišić
Fahrudin Radončić: Sporno je da nemuslimani uređuju odnose u Islamskoj zajednici
Duška Jurišić: Prebrojavanje krvnih zrnaca neće proći
PEN Centar reagirao nakon jedanaest dana
Željko Ivanković: Doći će do radikalnog zaokreta u PEN-u
Izabrana nova upravna tijela PEN centra BiH