Dario Novalić: Znanje bi se trebalo plaćati, ne dolazak na posao

Prema riječima glavnog i odgovornog urednika časopisa Start BiH Darija Novalića, ovakva situacija dovodi do uvoza stručne i kvalificirane radne snage iz inozemstva, a našim studentima otežava pronalazak posla. 

Poslodavci tvrde kako su naši studenti nakon završetka fakulteta nesposobni za rad, te kako moraju ulagati u njihovu dodatnu obuku. 

Da li se i vi kao poslodavac susrećete sa studentima koji kod vas dolaze na praksu ili da traže posao? Da li morate ulagati u njihovu obuku da bi bili sposobni za rad? Šta su njihove greške i da li bi fakultet mogao da radi na njihovom eliminiranju?

"Magazin Start BiH koji vodim već 19 godina nikada nije doživio da nas posjeti neki student žurnalistike, ili nekog drugog, srodnog fakulteta i upita da li može surađivati, učiti dok studira.

Više puta smo, na molbe nekih od njih izdali potvrde o obavljenojpraksi. Na fakultetu, po zakonu, imaju ili bi trebali imati praksu no gdje ikada ih obavljaju, te koliko su tamo naučili, nije mi poznato. Studenti koji su dolaz ili tek nakon diplomiranja naprosto nisu znali NIŠTA o novinarstvu pa je sasvim svejedno da li dolaze s fakulteta ili iz srednje škole . Da bi se eliminirale ovakve anomalije fakulteti bi se morali više, na svakodnevnoj bazi uvezati s medijima i to svake vrste ( govorim o novinarstvu ) kako bi produkovaliprave novinare koji mogu raditi i na radiju i na televiziji, printu, online… To se, nažalost, ne dešava, iz meni nepoznatih razloga. Manje od pet profesora na novinarstvu ima neko značajnije medijsko iskustvo. 

Iako su po zakonu o visokoškolskom obrazovanju Univerziteti studentima obavezni obezbijediti i praktičnunastavu, oni  to pravilo svjesno zanemaruju.  Šta mislite, zbog čega univerziteti u BiH vode ovakvu politiku, kada bi im se ulaganje u obrazovanje mladih moglo višestruko isplatiti?

Univerzitetima je, manje/više svejedno jer njihov budžet ne ovisi od toga koliko kvalitetne studente proizvode. Nema nagrade, ali ni kazne za one profesore i fakultete koji proizvedu kvalitetnog ili lošeg mladog stručnjaka. Njima, profesorima, se dovoljno isplati što imaju mogućnost idovoljno vremena da predaju na mnogo različitih ustanova te tako sebi priskrbe ogromna mjesečna primanja. Zna se desiti da zaborave na kojem fakultetu predaju, a da zapamte imena svih svojih studenata - nemoguća misija! Pri tome zaboravljaju da će oni živjeti u ovoj istoj držav iza koju proizvode loše obrazovane mlade ljude."

Svjedoci smo situacije u kojoj sve veći broj mladih na školovanje odlazi u inozemstvo i tamo odnosi svoja znanja i sposobnosti. Država, sa druge strane, ne čini ništa da ovaj trend zaustavi. Kakve posljedice bi društvo moglo da trpi ukoliko se ova situacija nastavi? 

"Moglo bi se desiti da uvozimo ljekare, inženjere ili da se, pak, liječimo u inozemstvu kako to danas čini većina naših političara."

Iako na internetu mnoge informacije o praksama i načinu njihovog obavljanja, mali broj studenata se i odluči da radi i tako stekne nova znanja. Da li su studenti uopće krivi ili krivce moramo tražiti na drugom mjestu?

"Krivi su profesori,ali i mogućnost zapošljavanja u javnim preduzećima koji ne traži znanje nego poznavanje nekoga. Studenti to znaju i ništa ne poduzimaju, barem većina njih, te stoga i oni nose dobar dio krivice. Zašto bi išli na praksu u inozemstvo ako će im tata srediti da rade u Vodovodu, Telecomu ili u Parlamentu?"

Čini se da svi za ovakvu situaciju krive državu i univerzitete. Mogu li poslodavci doprinijeti rješenju problema?

"Poslodavci, osobito oni koji imaju privatna preduzeća veoma doprinose tome. Ako se i desi da prime nekoga sa super diplomom, a bez korisnih znanja,brzo ga i otpuste. Nije rijetkost da privatni poslodavci dobre stručnjake uvoze iz inostranstva. Znanje se plaća, a dolazak na posao se ne bi trebao plaćati!"

Očigledno je da bi i univerziteti i država trebale mijenjati mnoge stvari u svom pristupu visokom obrazovanju. Koje mjere  bi trebale preduzeti?

"Za početak bi i država i Univerziteti trebali željeti da nešto promjene. Ne vidim da to žele! Njima je i ovako super! Možda da jedan profesor, za početak radi na jednom radnom mjestu i posveti se studentima, kako se to već radi svugdje u svijetu.

Ja sam za vrijeme kratkog studija u SAD-u imao e-mail svoga profesora, mobilni telefon i redovne konsultacije po mojim željama ipotrebama. Magazin Start BiH je nastao po mom povratkuiz Amerike djelimično i kao plod znanja mojih profesora, ali i velikog broja konsultacija koje sam obavio s njima da bih proizveo magazin u BiH."

U toku je i projekat Akademac koji ima zadatak da unaprijedi kvalitet obrazovanja u BiH i  poveže studente sa poslodavcima. Koliko bi ovakvi projekti mogli pomoći da se trenutna situacija popravi? 

"Ima jako mnogo raznih projekata u našojzemlji inadam se da se Akademac razlikuje od mnogih dosadašnjih. Bez suradnje s Univerzitetima, profesorima, studentima, poslodavcima, odabranim parlamentarnim predstavnicima ne može se uraditi mnogo."