Ed Vulliamy: Zašto sam tokom rata ostao u BiH?

Strašne scene i izvještaji iz BiH u to vrijeme potresali su svijet, a jedan od najzaslužnijih ljudi za razotkrivanje brojnih velikih zločina u svjetskim medijima jeste Ed Vulliamy, novinar Guardiana.

On je veliki dio rata proveo prateći sva dešavanja u BiH i prvi je svijetu otkrio postojanje koncentracionih logora u Bosanskoj krajini. Sve to dovelo ga je do velike uključenosti u posljedice stradanja bh. građana, zbog čega je svojevremeno bio i svjedok na suđenju pojedinim ratnim zločincima iz BiH, a ovih dana boravi u Sarajevu kako bi promovirao svoju knjigu Rat je mrtav, živio rat, u kojoj govori o stradanju bh. državljana u ratu.

"Ovo izdanje knjige za mene je neprocjenjivo bogatstvo i mnogo je važnije da je prevedena na bosanski jezik, nego što je to bio slučaj s engleskom verzijom jer je totalno drukčija interpretacija priča. Da ste me prije pet godina pitali koji je razlog zašto sam napisao ovu knjigu, kada je knjiga izdana na engleskom jeziku, odgovorio bih da je glavni razlog to što imam osjećaj da cijeli svijet mora znati više o tome što se dogodilo, o ljudima koji žive ovdje i o onima koji su prošli sve te patnje", kazao je Vulliamy na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.

U BiH sam za vrijeme rata ostao zbog dobrih ljudi

Iako je, kako tvrdi, izgubio pravo bogatstvo pišući ovu knjigu, jer je ona doživjela neuspjeh u Velikoj Britaniji i SAD-u, nada se da će ona doživjeti uspjeh u BiH i da će biti korisna za mlade ljude u BiH koji ne znaju šta se to dešavalo. 

"Ideju da napišem ovu knjigu dala mi je jedna gospođa u Pragu, nakon razgovora o njenom preživljavanju sličnih patnji u koncentracionim logorima tokom Drugog svjetskog rata. Tada sam osjetio potrebu da pišem o ljudima koji su preživjeli rat, odnosno, priče ljudi koji su preživjeli fizički, ali ne i psihički ili su preživjeli psihički, ali ne fizički. I drago mi je da je prošlo pet godina od objavljivanja knjige na engleskom jeziku, jer mi je pružena prilika da popravim neke stvari u knjizi, ali i da dodam jedan prolog o nestalim osobama, što je ključna priča ove knjige. Također i brojna suđenja koja su se odvijala u međuvremenu učinila su priču još aktuelnijom, posebno kada je riječ o suđenju Radovanu Karadžiću pred sudom u Haagu", kaže nam Vulliamy, te dodaje da je knjigu posebno pisao za Veliku Britaniju i SAD, zbog njihove uloge u događajima tokom rata u BiH.

Na pitanje zašto je ostao u BiH tokom rata, odgovara kako dio njega možda žali što je ostao, ali bi to ipak ponovio.

"Čak imam i brojne posljedice zbog stresa koji sam proživio tu. No, odlučio sam da ne budem kao većina mojih kolega koji su odlučili napustiti BiH, gledajući svu tu katastrofu koja se događala oko njih, zbog ljudi koji žive tu, onih koji su tako srdačni s vama, koji su iskreni", ističe naš sagovornik, te dodaje da mu se drago vratiti u BiH, upoznati nove ljude, ali da ima osjećaj da je BiH "zapela" u vremenu.

Preživjele žrtve ratnih zločina su umorne zbog svega

Ovaj novinar i publicista bio je jedan od ključnih svjedoka u brojnim suđenjima za ratne zločine počinjene u BiH pred sudom u Haagu, te je njegova povezanost s našom državom postala neraskidiva zbog toga. Ipak, zbog jednog razloga svoje sudjelovanje u suđenjima ne bi ponovio.

"Da ste me pitali prije pet godina, rekao bih vam da sam malo zadovoljan što su ti ljudi (ratni zločinci) privedeni pred lice pravde, ali danas je to već drugačije i mislim da imam premalo vremena. Da imam priliku vratiti se u prošlost, ne mislim da bih se ponovo bavio svjedočenjima u Haagu, ali imam potrebu da kažem i to da bih se, da mogu još jednom birati, vratio u BiH i izvještavao o svemu što se tu dešavalo. Sve to zato što, nažalost, mislim da presude suda nisu zadovoljavajuće i da one nisu mnogo pomogle ljudima koji su preživjeli sva ova stradanja, jer su oni iscrpljeni od brojnih procesa koji se vode u vezi sa svim slučajevima", zaključuje Vulliamy svoj razgovor za Radiosarajevo.ba.