Velika prijateljica Sarajeva: Dan kad je umrla Susan Sontag
Američka autorica, profesorica, esejistkinja, publicistkinja i aktivistkinja poznata po svom angažmanu za ljudska prava i kritici vlade Sjedinjenih Američkih Država, te velika prijateljica Sarajeva, Susan Sontag, umrla je na današnji dan, 28. decembra 2004.
Rođena je u New Yorku 1933. godine, u jevrejskoj porodici. Već u ranoj mladosti izgubila je oca, a s majkom je imala vrlo loše odnose. Sa 17 godina udala se za sociologa Philipa Rieffa, s kojim je godinu kasnije dobila sina Davida, no brak nije potrajao i nakon 8 godina par se rastao.
Njeno obrazovanje bilo je raznovrsno. Nakon studija književnosti u Chicagu prelazi na Harvard gdje magistrira filozofiju, a 1957. osvaja stipendiju za jednogodišnji studij na Oxfordu. Međutim, smetao joj je tamošnji seksizam, pa odlazi na studij u Pariz gdje se trudi uključiti u francusko filmsko stvaralaštvo, filozofiju i pisanje.
U Pariz odlazi sa 24 godine, a ondje upoznaje dramsku spisateljicu Mariu Irene Fornes, s kojom započinje svoju drugu vezu koja je obilježila njenu ranu zrelu dob. Nakon zajedničkog života s Fornes bila je s još nekoliko žena, no zasigurno je najvažnija njena veza sa fotografkinjom Annie Liebovitz, s kojom je provela cijelu deceniju prije svoje smrti.
Izuzetno mjesto u socijalnoj, kulturnoj i umjetničkoj kritici Susan Sontag zaslužila je svojim djelima u kojima je problematizovala "elitnu" kulturu i analizirala odnos moralnih i estetskih ideja. Predstavlja jednu od ključnih svjedokinja i učesnica prelomnih kulturnih zbivanja od šezdesetih pa naovamo.
Književni opus Susan Sontag obuhvaćaju četiri romana (The Benefactor, Death Kit, The Volcano Lover i In America), nekoliko drama (Alice in Bed i Lady from the Sea) i devet kritičkih eseja (Against Interpretation, On Photography, Illness as Metaphor, Regarding the Pain of Others, itd.). Napisala je i režirala četiri dugometražna filma:Duet for Cannibals (1969) i Brother Carl (1971), oba u Švedskoj; Promised Lands (1974), kojeg je napravila u Izraelu za vrijeme rata 1973.; i posljednji,Unguided Tour (1983), koji je nastao prema njenoj kratkoj priči, a snimljen je u Italiji.
Susan Sontag i Sarajevo
Veliki značaj ostavila je u Sarajevu gdje je 1993. usred opsade grada režirala Beckettovu dramu Čekajući Godota, s predstavnicima zaraćenih kao glumcima.
Tako je Susan svijetu poslala simboličnu poruku da Sarajevo čeka pomoć, čeka Clintona, tadašnjeg predsjednika SAD-a. O ovoj predstavi napisano je više knjiga, studija i doktorskih disertacija. Susan Sontag je nekoliko puta za vrijeme rata dolazila u Sarajevo, te se tako pokazala istinskom prijateljicom grada pod opsadom.
Posthumno je proglašena počasnom građankom Sarajeva i po njoj je nazvan trg ispred Narodnog pozorišta.
Kao aktivistkinja za ljudska prava, preko dvije decenije Sontag je vršila dužnost predsjednice američkog PEN-a, međunarodne organizacije posvećene slobodi izražavanja i unapređenja književnosti, u sklopu koje je vodila niz kampanja u ime progonjenih i zatočenih pisaca.
Susan Sontag je umrla u New Yorku u svojoj 71. godini, nakon duge borbe s leukemijom. Iza sebe je ostavila stotinu bilježnica i dnevnika koji dočaravaju njen intelektualni svijet, prožet dilemama, emocijama i strašću.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.