Uz odlazak Vladimira Gligorova: "Nacionalizam je užasno skup"

Veliki ljudi odlaze tiho. Bez mnogo pažnje u našim medijima je prošla vijest da je u Beču 27. oktobra u 78. godini iznenada preminuo poznati ekonomista i politikolog, međunarodno priznati ekspert, Vladimir Gligorov.

Umro je tačno deset godina nakon oca Kire Gligorova, prvog makedonskog predsjednika.

Vladimir Gligorov je osnovne i magistarske studije završio u Beogradu, a doktorirao je 1977. godine na Univerzitetu Columbia u New Yorku.

Radio je na Univerzitetu u Beogradu, a od 1994. godine u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije, gdje se najviše bavio Zapadnim Balkanom, a posebno Srbijom, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom. U istraživanjima se posebno bavio dugoročnim rastom u zemljama u tranziciji, makroekonomskim analizama i finansijskim tržištima.

Gligorov je bio redovni saradnik Oxford Analytica i Wall Street Journala.

Imao redovne kolumne u više dnevnih listova i sedmičnih magazina u jugoistočnoj Evropi. Gostovao je u New Yorku, Upsali, Parizu, Zagrebu, te predavao na Univerzitetu u Beču.

Upozoravao na odlazak mladih

U intervjuu kojeg je dao 2018. godine autoru ovih redaka predviđao je ekonomski rast Bosne i Hercegovine, koji će se i ostvariti. Ukazivao je na pozitivne, a i negativne aspekte i perspektive bh. ekonomije. No, najviše ga je plašio odlazak mladih.

"U najmanju ruku, barem po istraživanjima javnog mnijenja, oko 50 posto, posebno mladih želi da ode iz zemlje. To ne može biti dobro, to je nešto što utječe na demografsku sliku. Odlaze mladi, ostaju stari. Utječe to i na sliku kvalifikacija. U BiH je situacija kakva jeste da je za većinu ljudi životni projekt da ode negdje drugo. Prosto politička situacija je takva, odnosno zamrznuta. Problemi su danas, sutra, preksutra takvi, isti, i to jeste ograničavajući faktor. To je problem", kazivao je.

Vjerovao je da ovaj dio svijeta prosto pripada Europi i da se "pozitivni signali u pogledu širenja Europske unije mogu pozitivno odraziti i na ovaj dio svijeta".

Brige zbog bosanskog susjedstva

Važno je, upozoravao je, šta će se dešavati u bosanskom susjedstvu.

"BiH dosta zavisi od toga šta se dešava u susjedstvu, u Hrvatskoj i Srbiji. Koliko će to na polju evropskih integracija da se održi u Srbiji, to nije izvjesno, važno je da u BiH postoji politička sposobnost da se tom procesu priključi. EU je dosta angažovana u BiH. Crna Gora može da ispuni ciljeve za EU i prije nego se navrši rok. Jer, Crna Gora je mala i ako bi se tamo dovelo u red to u pogledu vladavine prava i korupcije, ne bi postojale neke ozbiljne prepreke da ona postane članica EU i prije 2025. godine. Tu je ključno to sa Srbijom, posebno za BiH“, analizirao je Gligorov.

Na veoma jednostavan način je objašnjavao zašto je odluka o krvavom kraju Jugoslavije bila pogubna, onako kako je svojevremeno upozoravao i Ante Marković.

Kako je Gligorov govorio, raspad SFRJ nije doveo do očekivanog privrednog rasta novih država. Štaviše, do su danas najsiromašniji dijelovi Europe i naprosto gledamo decenije propadanja.

"Izbor je bio 1989. i 1990. godine. Taj izbor je bio da se ide u demokratizaciju i približavanje Evropskoj ekonomskoj zajednici (EEZ), koja se ubrzo pretvorila u EU, ili da se ide u raspad koji je koštao dramatično, kako god uzmete. Ne računamo samo one koji su ubijeni već i unesrećeni. To je ogroman trošak, a dobiti nema. Ne vidim ko je bolje prošao kako bi prošao da je izabran prvi put. To je bila katastrofalna odluka. Taj nivo političke kratkovidosti, sebičnosti u određenom smislu je relativno rijedak u istoriji. Jeste to je dramatična i pogrešno vođena politika. Cjeli region, postjugoslovenski prostor, to propada već 30 godina", ukazivao je Gligorov.

Nacionalizam i ogroman trošak

Primijetio je tada da - iako se očekivalo da će se raspadom bivše zemlje i stvaranjem nacionalnih država barem nacionalizam napustiti – da se to nije i, nažalost, neće desiti.

"Vidite da je to politički trošak je ogroman, a da ne govorimo o trošku u javnoj sferi. Međunacionalna netrpeljivost i mržnja se odražava bez obzira na osamostaljenje država, iako su se sve te nacije odvojile i sada su same za sebe. Ne možete riješiti nešto što je nerješivo. To je bilo jako rđavo, i to je ostalo. Ekonomski posmatrano, to je veliki problem, jer vi onda na sve moguće načine ograničavate ekonomsko ponašanje ljudi. A najveći trošak je taj što se ne dešava proces uključivanja u ono što se dešava u Evropi i svijetu, a to je za male zemlje bivše Jugoslavije ključno. A vi u tom procesu ne učestvujete. Izvan ste njega. Vidite koliko to košta, sve te zemlje su među najsiromašnijim u Europi, a izgledi za sljedeće generacije nisu bogzna kakvi. Nacionalizam je užasno skup", zaključio je tada Gligorov.