Uskrsna poruka časne sestre Elizabete Ćosić: Svima želim mir i svako dobro

Ona u Katoličkom školskom centru "Sveti Franjo" predaje katoličku vjeronauku, a na dan Uskrsa uvijek se prisjeti djetinjstva, te farbanja jaja i crtanja uskrsnih simbola u rodnoj Derventi.

"Kada smo išli u školu, rado smo crtali zeku i svijeću, a naše bake i mame imale su običaj da jaja farbaju u lukovici, a skupljala se u vrijeme korizme, s tim što su u tu vodu znale stavljati i neku zelenu travu, lišće od svježe lukovice. Mnogo su crtale i voskom. Na jajima su bili prekrasni ukrasi i simboli, obilježja našeg mjesta, pa čak i kućice ili zeko sa svojim gnijezdom koji nosi jaje", prisjeća se sestra Elizabeta, ponosno pokazujući desetine jaja koja su proteklih dana ofarbali njeni učenici.

Još kao djevojčica, pred kraj osnovne škole, priča, počela se zanimati za poziv koji danas obavlja. O tome je intenzivno razmišljala narednih godina, te donijela odluku da se posveti ovom pozivu koji podrazumijeva život u skladu sa vjerskim načelima i posvećenost Bogu.

"Kroz to vrijeme upoznavala sam sestre i s njima sam se družila. Bila sam u njihovim prostorima u kojima su imali internate za djevojke", navodi sestra Elizabeta, koja je studirala u Rimu, a služila u Zagrebu, Gornjem Vakufu, Sarajevu, Bugojnu, dok je u Tuzli već 13 godina.

Pripada redu "Kćeri Božje ljubavi" i ukratko se prisjetila uloge utemeljiteljice ovog reda, majke Franciske Lehner, Austrijanke koja je ovaj red osnovala u Beču. Ona objašnjava kako su časne sestre vodile školu na prostoru gdje je danas Katolički školski centar, a i sama ulica u kojoj se nalazila ta škola zove se Klosterska, prema tadašnjem klosteru, što je njemački naziv za samostan.

˝Uglavnom su to bile sestre koje su došle iz Austrije i bivše Austro-Ugarske. Radile su tu 60 godina, a onda je došlo takvo vrijeme da su morale napustiti ta područja. Kasnije, a prije nego je otvoren Katolički školski centar, naše su se sestre vratile u Tuzlu", priča sestra Elizabeta, dodajući da zajednice funkcioniraju gdje postoji zajedništvo, koje podrazumijeva najmanje tri sestre.

Govoreći o prihvaćenosti časnih sestara u Tuzli, Elizabeta ističe da su od početka, odnosno od 1882. godine u ovom gradu lijepo prihvaćene od pripadnika drugih religija. Ipak, prije nekoliko godina jedna je časna sestra u blizini samostana imala neugodan susret s pijanim momcima koji su joj psovali svetinje, što ju je veoma potreslo i uplašilo. No, sestra Elizabeta naglašava da su riječi podrške stigle od brojnih građana, uključujući i članice Islamske zajednice BiH, te zaključuje da "bandita ima svugdje" tako da su nemili susreti ponekad neizbježni.

Čestitajući Uskrs svima koji slave, časna sestra Elizabeta navela je da bi vjernici trebali biti svjesni da i nakon smrti postoji život, te da se vode iskustvom Isusa Krista koji je uskrsnuo i pobijedio smrt. Svima ostalim poželjela je mir i dobro.