Uroš Lajovic: 40 godina, 94 orkestra, 300 studenata, 1340 koncerata...

Važna je ovo godina za Uroša Lajovica, jednog od najvećih dirigenata današnjice i rado viđenog gosta u Sarajevu.

Tačno prije četrdeset godina, ovaj je umjetnik prvi put u profesionalnom svojstvu stao pred simfonijski orkestar i dirigirao koncert. Bio je to orkestar Slovenske filharmonije, a Lajovic je tada bio perspektivni dvadesetosmogodišnjak sa diplomama dirigiranja koju je stekao na Visokoj školi za muzičku i scensku umjetnost u Beču, u klasi Hansa Swarowskog, te kompozicije u klasi Bruna Maderne na Mozarteumu u Salzburgu.

Od januara 1973. kreće fascinantna umjetnička karijera čija statistika danas glasi: 1340 cjelovečernjih koncerata sa 94 svjetska orkestra, preko 90 opernih predstava i sve to u 39 država.

Sarajevska filharmonija je privilegirana da se često nađe na rasporedu ovog karizmatičnog Slovenca, a tako će i biti u petak 18. Januara s početkom u 20.00, kada će u dvorani Narodnog pozorišta u Sarajevu maestro Lajovic dirigirati Dvoržakovu Simfoniju br. 9 'Iz Novog svijeta' , te Klavirski koncert Sergeja Rachmaninoffa, uz solistu Petera Laula iz Rusije.

Uroš Lajovic je, između ostalih, vodio Slovensku filharmoniju, Zagrebačke simfoničare, bio je glavni dirigent Beogradske filharmonije, a jednako tako publika ga voli i u Kini, Japanu, Taivanu, Hongkongu i obje Koreje.

Osim živog koncertnog rasporeda, jednako važan dio njegove karijere je pedagoški rad. Lajovic se može pohvaliti sa čak 300 studenata dirigiranja koji su do sada učili u njegovim klasama na Visokoj školi za muzičku i scensku umjetnost u Beču i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Naš razgovor sa Urošem Lajovicem počinje pitanjem o pedagoškom radu – zašto je toliko cijenjen kao profesor? 

Lajovic: Navest ću primjer Šangaja, gdje sam nedavno predavao, i stalno me zovu da dođem. Dragocjeno im je to što kroz mene mogu da dođu do izvora. Za studente u Kini je to posebno važno, jer do sada nisu učili kako se stvarno analizira jedno djelo. Do sada su samo gledali gdje će dirigovati 'na četiri' a gdje 'na dva', ne razmišljajući o razlozima zašto je tako. Jedan Ukrajinac koji sada vodi orkestar u Škotskoj rekao mi je da to što ja radim, kod njih rade četiri profesora. Smisao tih predavanje ja da ih učim historiju, sociologiju, stilske odlike i analizu djela. Kažem im da oni, kao dirigenti, u jednoj osobi sve to treba da objedine.

Pored studija kompozicije i dirigiranja, Utoš Lajovic završio je i pravni fakultet 

Radiosarajevo.ba:  Kolika je prednost bila da ste, uz dirigovanje, diplomirali i kompoziciju?
Lajovic: To je prednost i to bih preporučio svakome ko ozbiljno želi da se bavi dirigovanjem. Djelo treba analizirati očima kompozitora, a ne dirigenta. A ja sam, osim ta dva odsjeka, završio i Pravni fakultet.

Radiosarajevo.ba:  Koje vještine treba posjedovati dobar dirigent?
Lajovic: Treba da bude spretan – ima mnogo nespretnih dirigenata koji ne znaju kuda bi s rukama. Drugo - po mom mišljenju, treba imati što šire obrazovanje jer danas su ljudi u orkestrima široko obrazovani. Danas više ne funkcioniše argument moći, nego moć argumenta. Zbog toga svoje studente učim da na sve imaju odgovor. Ne učim ih o onome što stoji u partituri, nego zašto je tako a ne drugačije. To je dijalektički preskok. Moja maksima u životu je nešto  drugačija od Descartesovog „Cogito, ergo sum“. Ja kažem „Dubito, ergo sum“ – sumnjam u sve i zato postojim! Stalno tražim odgovore.

Sarajevska filharmonija koncertom 18. januara zvanično započinje obilježavanje 90-godišnjice postojanja. Ulaznice za ovaj značajan muzički događaj mogu se kupiti na blagajni Narodnog pozorišta u Sarajevu

Radiosarajevo.ba:  Šta je ono što dirigent mora posjedovati u smislu ljudskih osobina?
Lajovic: Sva teorija se može naučiti, svi ti predmeti koje moramo savladati: harmonija, kontrapunkt, kompozicija, general-bas, i jako važan – solfeggio. Ono što se ne može naučiti je karizma – ali to je, po meni, relativna stvar. Kad čovjek apsolutno vlada materijom, to je već karizma, jer zna više od ostalih. To mu daje suverenost. Postoji i karizma onih koji ne znaju ništa, ali i oni uspijevaju (smijeh).

Radiosarajevo.ba: Sad kad se smijete, recite, da li i smijeha treba biti u radu sa orkestrom?
Lajovic: Nije neophodno, ali kod mene ga ima (smijeh)... Za dirigenta je još jedna stvar jako važna, no većina dirigenata je ne zna: kada naučimo partituru, mi smo uradili tek pola posla. Tada u našoj glavi moramo sve za jednu dobu prebaciti unaprijed, jer moramo pravovremeno svima u orkestru reći šta hoćemo od njih. Tako u glavi imamo duplu sliku. Mi dirigiramo na osnovu faznog pomaka u našoj glavi, a ispravljamo istom gestom greške orkestra u realnom vremenu. Znate, to je jako teško. U stvari, vi u glavi imate šizofrenu sliku, i što je šizofrenija – to je bolji dirigent (smijeh)

Radiosarajevo.ba: Da li je bilo drugačije studirati u vaše vrijeme? Danas studenti iz prve ruke mogu čuti muziku, u vaše vrijeme za to se ipak trebalo malo više potruditi?
Lajovic: I ja sam, kod Swarowskog, iz prve ruke mogao slušati muziku. To je bio najznačajniji profesor dirigent dvadesetog stoljeća. On je bio profesor Abadu, Mechti, Sinopoliju, Jansonsu... svim velikim dirigentima današnjice. Taj čovjek je studirao psihoanalizu kod Frojda. Onda je studirao historiju umjetnosti, a bio je korepetitor u operi. Onda je vidio kako Weingarten dirigira Treću Mahlerovu, pa je odlučio postati dirigent. Onda je učio kod Schoenberga, a kad je ovaj otišao u Rim, nastavio učiti kod Weberna. Sa svim velikim kompozitorima dvadesetog stoljeća bio je u kontaktu. Bio je prijatelj sa Bartokom, sa Hinemithom, skupa sa Stravinskim je analizirao 'Posvećenje proljeća'. Bio je dramaturg Richarda Straussa i uradio libreto za jednu njegovu operu... to je bio njegov krug.

Radiosarajevo.ba: Šta to znači za generacije vaših studenata?
Lajovic: Preko mene mogu doseći do tih vremena. Ja se stavljam u ulogu 'releja' između velikih generacija i onih koje dolaze.

Radiosarajevo.ba:  Pa ipak, imaju li oni neku prednost u odnosu na vrijeme kad ste vi studirali?
Lajovic: Ja ih učim o svemu onome što sam napravio falš. A bilo je toliko kardinalnih grešaka... Govorim im – nemojte makar ponavljati moje greške, jer imate toliko prilika da napravite svoje? Učim ih kako nešto ne radi. Govorim im - svi putevi vode u Rim, ali nema smisla ići u Rim preko Sjevernog pola.

Radiosarajevo.ba: Među 300 studenata koje ste do sada naučili dirigirati - koliko je bilo studentica?
Lajovic: Bilo ih je dosta, kod mene je omjer bio 1 prema 4. Navest ću primjer Chen Lin sa Taivana. Kad je diplomirala kod mene, najprije je dirigirala Klasičnu simfoniju od Prokofieva. Onda je sjela za klavir i odsvirala 5. Beethovenovov koncert za klavir i orkestar - kao soslistica. A onda je uzela violinu i odsvirala Bramsovu sonatu. Nevjerovatna je...

Radiosarajevo.ba: Da li uopće postoji temelj za stereotipe o ženskom i muškom načinu dirigiranja?
Lajovic: Ne postoji. Zašto bi, pa svi imaju dvije ruke. Jedino što žene imaju, a muškarci nemaju, to su 'sekundarije' (smijeh). Šalu na stranu, to može biti problem kod evropskih dirigentica. Iskreno rečeno - muzika može biti veoma šovinistički posao, da muzičari u orkestru ne gledaju dirigenticu nego gledaju ženu. Kod azijatkinja je drugačije, jer većinom imaju drugačiji tip tjelesne građe, pa su kod njih ti problemi manje izraženi nego kod evropljanki. 

Radiosarajevo.ba: Čime ćete se baviti kada budete imali više slobodnog vremena?
Lajovic: Dirigirat ću i dalje... ja nemam hobija.

Radiosarajevo.ba: Kada se odmarate, slušate li muziku ili tišinu?
Lajovic: Nikada ne slušam muziku, jer je znam čitati. Ono što me zanima, pročitam iz partiture. Ja ne znam šta je to odmor. Odmaram se dok spavam, a tada je tišina.

"Zadnjih godina bavio sam se revizijom opere Črne Maske slovenačkog kompozitora Oskara Kogorja. Potrošio sam 3200 sati na to. Znate li koliko je to. Jednom sam na vijestima slušao kako su stanovnici nekog sela svojim dobrovoljnim radom od 3000 sati sagradili Vatrogasni dom. Ja sam to upotrijebio na reviziju jedne opere, svaki akord sam pregrizao. Uz to sam odradio 180 koncerata i predavao u Beču. Puno je to posla."

Radiosarajevo.ba: Da li makar čeznete za odmorom?
Lajovic: O Bože moj, pa kad nemam posla tek tad sam u stresu. 

Radiosarajevo.ba: Pa odakle onda crpite energiju?
Lajovic: Najviše iz dirigiranja. Ali ima tu još nešto - mozak morate držati u kondiciji, kako biste mogli brzo, na jedan dirigentima svojstven način, naučiti partituru. Puno čitam historijske knjige, jer me zanimaju uzroci i posljedice. Na primjer, za mene Barok nije početak neke epohe, već posljedica nečega što je započelo davno prije. Trenutno se bavim krstaškim ratovima. 

Radiosarajevo.ba: U zadnjih pedeset godina dramatično se promijenilo poimanje vremena. Današnjica je itekako brza i suočava nas sa obiljem informacija. Kako u takvom globalnom kontekstu motivisati publiku da se posveti trenutku, noti, akordu?
Lajovic: Ono što ja mogu uraditi je da svi u orkestru isto misle, da imamo zajednički cilj, tek tada može doći do nekog hepeninga. Rijetko dolazi do toga i dovoljno je da jedan član orkestra smeta - do tog hepeninga neće doći. Ali za takve trenutke - publika treba platiti i treba biti privilegirana što je s nama. To je onda blaženstvo u cijeloj dvorani. 

Koncert koji će se održati u petak, dvadeset i peti je nastup sa Sarajevskom filharmonijom u Lajovicovoj karijeri 

Danas je malo mlade pubike. Tek kada dođeš u određene godine počinješ tražiti harmoniju, nešto što će te vratiti u ravnotežu. Mladima to ne treba. Zbog toga mladi i ne dolaze na koncerte klasične muzike, osim određenih izuzetaka koji se ionako bave umjetnošću. Ono što je za mene strašna stvar koji viđam u današnje vrijeme su mladi ljudi sa slušalicama koji stalno slušaju jednu te istu pjesmu. To je za mene idiotizacija mladih ljudi.

Radiosarajevo.ba: Pa koja je onda vaša misija tim povodom?
Lajovic: Ja sam na raspolaganju kada čovjek osjeti potrebu. Smatram sebe i sve moje kolege dirigente kao servisere duše. Stari Grci su rekli da je duša harfa - samo je treba naštimati. Mi - radimo to. Nije nužno da konstantno slušate ono što mi radimo, ali u jednom trenutku ćete se pronaći kako mislite o nečemu o čemu ranije niste razmišljali. Znate zašto - zato što smo vašu dušu vratili u red. Vi tada rješavate probleme koje ranije niste mogli, jer je vašoj duši vraćena harmonija. Zbog toga uviek govorim kako kulutura nije trošak, nego investicija u duše, u građane.

Radiosarajevo.ba: Hvala na razgovoru i mnogo uspjeha!