Tuzlak Sifet Alić pravi muzičke instrumente: Sve što posjedujem stekao sam gradeći violine

Tuzlak Sifet Alić već decenijama proizvodi muzičke instrumente. Preferira gudačke i žičane, koje vješto pravi i reparira, a usmjerio se na izradu violina, koje koriste muzičari u nekoliko država širom svijeta, piše Anadolu Agency (AA).

Pokazujući njene dijelove i način izrade, Alić se prisjeća prve violine koju je napravio 1985. godine.

"Muzičku školu pohađao sam u generaciji 1968./1969. godine i veoma sam zavolio violinu, koju sam kasnije sam izgradio, pomoću skromnog alata, prema češkom modelu i bez poznavanja pravila gradnje. Bio sam zadovoljan njome i danas ne mogu prežaliti što sam je prodao. U međuvremenu sam se posvetio pravljenju ovog instrumenta prema Stradivarijevom modelu, mada također gradim i popravljam violončela, kontrabase, sazove, šargije... Popraviti mogu i gitare, iako ih ne pravim", navodi Alić.

Nemalterisani zidovi njegove tople radionice u 32 kvadrata ukrašeni su kalendarima, fotografijama, alatima i istrošenim instrumentima, koje će Alić ponovo vratiti u funkciju.

Uzimajući donju dasku violine na čijoj izradi trenutno radi, ovaj majstor sjeda za sto, pali lampu, stavlja naočale i počinje sa radom. U radionici, koja se nalazi u sklopu njegove kuće u tuzlanskom naselju Kužići, čuje se samo zvuk struganja i pucketanje vatre u peći.

"Za izradu ovih gudačkih instrumenata neophodna je izuzetna preciznost i temeljitost. Donja daska, okolica, obruč i drška prave se od javora, a prema želji naručioca, čivija, podbradnik i hvataljka mogu se praviti od ebanovine. Javor je rijetko i skupo drvo, koje je u Bosni i Hercegovini među najkvalitetnijim u Evropi. Kubik javora košta od 2.000 do 6.000 eura i rijetkost je naći odgovarajuću količinu, jer šta će mi kubik ako pravim samo jednu violinu? Imao sam sreću da sam ove daske našao u Žepču, dobro su osušene i platio sam ih 200 KM. Inače, donja daska violine je težine 80 grama, a gornja 50, dok ukupna težina ovog instrumenta ne smije biti veća od 450 grama. Smije biti manja, ali ne smije biti veća", naglašava Alić, stavljajući dio violine na elektronsku vagu.

Nakon mjerenja debljine okolice, koja se kreće između 1,7 i 2,2 milimetra, te izrade obruča sastavljenog iz šest dijelova, slijedi sušenje kalupa u alkoholu, koji, pojašnjava Alić, iz drveta izbacuje vlagu. Potom u okvir violine ubacuje interzije, te slijedi proces izvlačenja i struganja. I tada je, ističe Alić, gotov tek dio posla.

"Strune se prave od repa i to isključivo konjskog, jer rep od kobile brže i lakše puca", objašnjava Alić, dodajući da mu za izradu jedne violine treba između 250 i 400 sati rada.

Dok je lijevom rukom svirao tonove, a desnom držao gudalo kojim je klizio po žicama, Alić je odsvirao "Šehidski rastanak" sa prizvukom izvorne muzike, čiji je ljubitelj i svirač.

"Ne mogu reći koliko košta jedna violina. Sa nekim kupcima se dogovaram, jer finansijska situacija je takva da se ljudi teško opredjeljuju izdvojiti novac za neki muzički instrument. U Tuzli su moje četiri violine, a u BiH ih ima još u Zenici i Sarajevu, te u nekim gradovima u Turskoj, Švicarskoj, Austriji, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Ono što mogu reći je da sam pravljenjem violina stekao sve što posjedujem. Napravio sam jednu, a zatim i drugu kuću. Od ovoga živim, a u poslu mi se pridružuje i sin Mensur.  U proljeće namjeravam osposobiti i atelje na spratu. Uglavnom, ovo je divan posao, koji volim i kojim se planiram baviti dok sam živ", zaključuje Alić, koji je prema vlastitoj procjeni u "karijeri" napravio stotinjak violina i preko hiljadu sazova.

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!