Troko, najpoznatiji Djed Mraz u BiH: Sve zgodne žene sjedile su mi u krilu (FOTO)

Radiosarajevo.ba

Skoro pedeset godina sarajevski glumac Mladen Jeličić Troko važi za najboljeg i najpoznatijeg Djeda Mraza u državi. U karijeri je podijelio više od stotinu hiljada paketića, a zauzvrat dobio isto toliko osmijeha zahvalnosti. Koliko li je samo djece, nakon susreta s njim, odlučilo da će marljivije raditi i učiti, slušati roditelje i nastavnike i biti bolji drug. Nakon toliko godina, vjeruje li u univerzalnu dobrotu on sam, Mladen Jeličić Troko

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba       

Radiosarajevo.ba: Nakon pet decenija u ulozi glavnog Djeda Mraza, možemo li smatrati da imaš svoj udio u formiranju ličnosti čitavih generacija Sarajlija?

Troko: Ne bih htio da zvuči pretenciozno, ali lik Djeda Mraza  je   "ortopedsko pomagalo roditeljima u vaspitavanju djece".  Par mjeseci prije dolaska dragog djedice roditelj može reči: "E, vidjećemo ko će dobiti paketić, zločestima nema" i djete se popravi, trudi se da sluša i bude bolje. Nakon Nove godine i dolaska Djeda Mraza, ukoliko isti zna svoj posao,  roditelji se mogu pozvati na  "a sjeti se šta ti je Djed Mraz rekao...". Sigurno je da postoji određeni uticaj na generacije, ali s dodatkom da sam u nešto drugačijem položaju kao osoba jer sam godinama vodio niz TV emisija obrazovnog i zabavnog karaktera i tako imao znatno veči uticaj na odgoj djece, pogotovo u ratnom i poratnom periodu. Još kada se u obzir uzme činjenica da mnoge škole u tom periodu nisu radile, onda me uticaj koji sam imao čini posebno ponosnim. Danas me redovno sreću mladi ljudi koji mi se zahvaljuju za aktivno učešće u njihovom odgoju. Nekoliko njih mi je reklo da su mi zahvalni jer su oni bolji ljudi zahvaljujući mom uticaju tokom njihovog odrastanja. Tada porastem i učini mi se da sam visok preko dva metra i da hodam po zraku pet centimetara iznad zemlje. Silno volim djecu, a izgleda da je ljubav obostrana.

Radiosarajevo.ba: Sigurno je da nisam jedina koja je nekada kao dijete sjedila u tvom krilu Djeda Mraza, a sada fotografiram svoju djecu u istoj pozi. Kako na tebe utiče saznanje da je došlo do smjene generacije? Da li te je strah starenja?

Troko: Kada nešto ne možeš promijeniti onda to prihvatiš kao neminovnost. Naravno da me nekada stigne i taj film šta sutra, toliko trajem, a koliko mi je ostalo. A što se tiče tvoje konstatacije da si mi sjedila u krilu kao mala, to samo potvrđuje šalu jednog od mojih prijatelja “sve zgodne žene su već sjedile Troki u krilu”. Proces se nastavlja (smijeh).

Radiosarajevo.ba: Šta je bio tvoj plan kada si počinjao s karijerom Djeda Mraza i od koga si učio? 

Troko: Ma to ti je malo čudno. Plana nije bilo niti ga je moglo biti, prvi put su me obukli u nekakav improvizirani kostim, napravili bradu od cik-cak vate, bijeli fišek na glavu, drugaričine bijele čizmice na noge i dijelio sam paketiće djeci nastavnika u “OŠ Vladimir Perić Valter”. Poslije kada je to počelo poprimati dimenzije posla, gledao sam dvojicu najboljih: Rejhana Demirdžića i Maria Miasmera. Utjecaj na moj način rada je imao i moj otac koji je volonterski igrao Djeda Mraza za djecu firmama u kojima je radio. 

Radiosarajevo.ba: Sigurno moraš odgovarati na različita pitanja djece. Da li si ikada ostao bez teksta ili se rasplakao nakon dječijeg pitanja?

Troko: Prije nekoliko godina me je jedan dječak oborio s nogu kad me pitao mogu li ja (Djed Mraz) odnijeti nekoliko paketa djeci koja su gladna. Pitanja ima raznih, no uglavnom su oni ti koji imaju tremu i često zaborave da me pitaju ono što su naumili. Mada ima naravno i čudnih pitanja. Jedna djevojčica me je molila da joj promijenim boju kose i očiju.

Radiosarajevo.ba: Zna se da vodiš statistiku o tonama težine koju prevališ preko krila, fotografirajući se s djecom tokom jedne sezone. Možemo li saznati brojke? 

Troko: Odavno prestadoh računati. No još se uvijek sjećam najvećeg broja djece koja su mi u tri dana prešla preko krila: igrali smo predstavu članovi KUD Seljo i ja za djecu radnika tadašnjeg giganta Energoinvesta. Prema tadašnjim spiskovima sindikata u svim radnim jedinicama na teritoriji grada je bilo približno 10.000 djece i neka su bila prosječno teška po 15-17 kg pa računaj. Čini mi se da sam tada bio umoran poput Alije Sirotanovića kada je obarao rekord u iskopu ugljena.

Radiosarajevo.ba: Koliko dijelova sadrži oprema za Djeda mraza i gdje je nabavljaš?

Troko: Hajdemo od nogu: čizme, hlače, pojas i mantil, kapa. To je sve izrađeno po mojim mjerama i ručni je rad. Brada i kosa su kupljeni u radnji gdje se prodaje profesionalna oprema za pozorišta i film u San Diegu.

Radiosarajevo.ba: Šta kažeš kad te neko dijete "provali"?  

Troko: Ruku na srce, to se stvarno rijetko događa. Uglavnom, ako me prepoznaju to su djeca mojih prijatelja s kojima se i privatno viđam s porodicom. Onda im pokušam objasniti da sam ja samo pomoćnik Djedu jer je toliko djece da je nemoguće da lično obiđe svu djecu i da radi u svakom dijelu svijeta prema svom nekom planu i sistemu, a u ostala mjesta šalje pomoćnike. Priča uglavnom prođe.

Radiosarajevo.ba: Imaš li osjećaj da se Djed Mraz ponovo vraća među djecu Sarajeva, nakon što je prijašnjih godina bio protjeran iz ideoloških razloga?

Troko: Sporo to ide, a razlog je laž kvazieksperata, religioznih pojedinaca čijoj je nametnutoj iskonstruiranoj istini skupina bezuvjetno vjerovala. A tu je i opšta neimaština. Meni je ta cijela priča bila smiješna jer su se pojavljivali “eksperti” za vjerska pitanja, a ja znam da je u Iranu Djed sa zvonom šetao po ulicama Teherana kada je Homeini bio na vlasti. Informacija je od kćerke tadašnjeg jugoslavenskog ambasadora. Polako, ali sigurno, bar kada je Djed Mraz u pitanju pirkaju neki povoljniji vjetrovi.

Radiosarajevo.ba: Postoji li neko strukovno udruženje Djeda Mrazova čiji si član ili s kojim surađuješ, stručna literatura, kongresi? 

Troko: Kod nas u BiH ne, u svijetu da. Ja sam već godinama, praktično od Daytona, slobodni strijelac, vuk samotnjak, djelujem sam uz grupu glumaca s kojima pravimo interaktivne, edukativne predstave. Volim vidjeti iskricu radosti u dječijem oku, široki osmjeh kada dobiju poklon. Stručne literature, koliko je meni poznato, na ovdašnjim jezicima nema, ali Bogu hvala imamo Google i tuce adresa gdje se može pročitati mnogo toga. Recimo da je prvi Djed Mraz došao iz Holandije i Irske, da je bio u plavom ili zelenom kostimu i dijelio voće i slatkiše. Tek je u 19, stoljeću prihvatio crveno-bijelu kombinaciju boja. 

Radiosarajevo.ba: U kome vidiš svog nasljednika?

Troko: Ja sam star i sve slabije vidim, ipak sam ja Djed Mraz. Za sada nisam sreo nikoga čija bi mi se priča i pristup djeci dopao. Ono što sam vidio me čini žalosnim. Gotovo svi Djeda Mrazovi gledaju da što brže otaljaju podjelu paketića, uzmu neki sitni novac, a odnos prema djeci uopšte im nije važan.

Radiosarajevo.ba: I na kraju - koja je Djeda Mrazova novogodišnja poruka za djecu, a koja za odrasle Bosance i Hercegovce?

Troko: Djeco, gledajte, širom otvorite oči, budite dobri i pošteni drugari, neka vam nečije ime nije važno nego ko je raja, a ko ne. Gledajte šta rade ljudi na vlasti i naučite da to nije dobro ni za vas, a ni za one koje volite, i ne radite to. Čuvajte prirodu i ne zagađujte prostor u kojem živite. Štedite vodu, struju - elektriku i dijelite ono što imate sa svojim prijateljima.

Odrasli, počnite posmatrati kako se djeca ponašaju, šta rade, šta misle i oponašajte ih kako bi svi živjeli u boljem svijetu.

U našoj fotogaleriji pogledajte neke od najzanimljivijih fotografija iz Trokinog albuma, uključujući i zajedničko dijeljenje poklona sa Michaelom Schumacherom u Sarajevu. Ljubaznošću našeg sugovornika imamo priliku i da vidimo kako je izgledalo njegovo prvo Djed Mraz izdanje. Na ovoj fotografiji Troko je osmi razred osnovne škole i glumio je Djeda Mraza na priredbi za mlađe učenike: 


 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak