Nevjerovatan izum studenta iz BiH za osobe s paralizom ruke

Demir Sikirić je dvadesetrogodišnji mladić porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji živi u Saint Louisu.

Iako je rođen u Njemačkoj, a živi u Americi, njeguje bosansku kulturu, jezik i tradiciju te mašta i o povratku.

„Porijeklom sam iz Prijedora, tačnije sa Hambarina dok mi je majka iz Bihaća. Moji roditelji su se upoznali tokom rata u Minhenu gdje su došli kao izbjeglice. Majka je došla pred rat sa 16 zbog posla, dok je otac sa svojih 18 godina uspio naći izlaz, ali nakon što je prošao kroz tri logora u Prijedoru“, započinje svoju priču Sikirić.

Kako saznajemo, diplomirao je na Univerzitetu u Saint Louisu gdje je izučavao biomedicinski inžinjering.

„Uvijek sam se dvoumio između inžinjeringa i medicine. U Srednjoj školi sam imao iskustva i s jednim i drugim. Jedno vrijeme sam radio u bolnici pa sam imao direktno iskustvo s pacijentima. Svakodnevno sam ih posmatrao i bio svjedok raznim mukama i tegobama. To je dosta utjecalo na mene i želio sam da im pomognem, iako nisam tad bio u stanju da to učinim.

Ono malo što sam mogao učiniti bi prouzrokovalo veliku promjenu na bolje u njihovom raspoloženju. Tad sam shvatio da šta god budem odlučio raditi u životu želim da budem od koristi ljudima. S druge strane, kad sam krenuo na kurseve inžinjeringa kao srednjoškolac, zaljubio sam se u 'koncept inovacije'. Bilo mi je fascinantno da svoje ideje realizujem i od samo koncepta napravim neki aktuelni produkt. Kada je došlo vrijeme da upišem fakultet vukla me i jedna i druga strana.

Da li da postanem doktor ili ipak inžinjer? Nisam mogao izabrati ni jedno niti drugo, pa sam odlučio iskombinovati i upisati biomedicinski inžinjering i zadovoljan sam“, govori za portal Radiosarajevo.ba Sikirić.

Demir je dizajnirao RoboPro, koncept za robotsku protetiku koja se koristi putem glasa za osobe sa paralizom gornjih ekstremiteta. Njegova ideja bila je da se kreira dizajn koji je nalik rukavici, a koja istovremeno sadrži kombinaciju 3D štampanih materijala i hardverske/softverske elektronike.

„3D štampana ruka i prsti sadrže strateški postavljene rupe kroz cijelu površinu. Linija optičkih vlakana je provučena kroz te rupe i povezana s motorima koji su spojeni s mikroprocesorom koji se aktivira putem baterije od 3,7 Volti.

Nakon povezivanja, korisnik ruke može upotrebljavati unaprijed određene komande, kao što su 'otvori' ili 'zatvori, na engleskom jeziku, da bi kontrolisao kretanje motora, što zauzvrat pomjera prste, a samim tim i ruku. Djeluje komplikovano, ali zaista nije. Za godinu dana, otkako sam krenuo na svoju završnu godinu fakulteta uspio sam projekat privesti kraju", pojašnjava nam.

Na pitanje koji su mu dalji planovi, Sikirić za portal Radiosarajevo.ba odgovara:

„Planiram ponovo napraviti istu ruku pa da taj prototip uljepšam, dodam nekoliko funkcija, da više nalikuje pravoj ruci. Mnogo je planova, a vidjet ću koliko ću uspjeti uraditi. S tim, ujedno aktivno radim na jednoj startup kompaniji, preduzeće za pretplatu koje je prilagođeno starijim osobama koje žive u domu za lica treće životne dobi.“

Demir nesebično ulaže svoje znanje i kreativnost kako bi stekao što više iskustva i znanja u Americi a potom se vratio u BiH i započeo nešto što će aktivirati omladinu i ponuditi im priliku za rad i uspjeh. Mišljenja je da naša zemlja ima dosta potencijala.

„Mi imamo veoma intelektualnu i ambicioznu omladinu. Međutim, država ne radi ništa po tom pitanju da ih edukuje i da im pruži sredstva za uspjeh. Zbog toga ta omladina, na žalost, ide u Njemačku, Austriju, Australiju... Moj cilj jeste upravo da omladini pokažem da i u našoj zemlji cvijet može da nikne i ako Bog da nadam se da ću u tome uspjeti“, kaže Sikirić na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba.