Slobodna Bosna: Emir Kusturica o ocu i sinu Izetbegović

Emir Kusturica, jedan od najvećih svjetskih filmskih režisera, na Beogradskom sajmu knjige je promovirao svoju knjigu Smrt je neprovjerena glasina. Tim povodom je sarajevskom news magazinu Slobodna Bosna dao opsežan intervju. U magazinu su izdvojeni i neki dijelovi knjige, a mi prenosimo neka od Kusturicinih sjećanja koja se tiču njegovog poznanstva sa Bakirom i Alijom Izetbegovićem.

Bakir se ljutio kad smo ga u školi zvali "Žuti"

Izetbegović je bio čovjek umirujuće spoljašnjosti. Taj dojam je upotpunjavala trudna snaha i njegov crvenokosi sin Bakir koga sam znao još iz škole. Kada je Alija robijao zbog knjige "Islamska deklaracija", preko Dobrice Ćosića sam organizovao peticije za njegovo oslobađanje. One su valjano djelovale na moral njegovog ova, tada zatvorenika.

"Ti znaš, Emire, da smo se svi mi Izetbegovići u prošlosti pisali k'o Srbi. Nama je Beograd bliži od Zagreba" rekao je Alija dok je njegova snaha služila kavu sa rahatlokumom. Nisam znao, zanimljivo" rekao sam i dodao: "Svi smo se smijali Čkalji, obožavali njegov humor. Za Nelu Eržišnik je moja majka govorila, da je ne uvrijedi: Pa nije loša!"

"Jedino što, eto, kada gledaš kako se Srvi odnose prema Albancima, meni je jasno kako bismo se mi Muslimani proveli u zajedničkoj državi?!"

On je reagovao na sporazum između Muslimana i Srba koji je već potpisao Milošević, a htio je da ga potpiše Zulfikarpašić, vođa umjerenije i evropskije političke partije. "Jeste, ali zamisli sebe u njihovoj poziciji, tebi je teoritorija važna, manastiri, Lazarev zavjet, stvar je ozbiljna."
Emir: " Rekao sam više kao advokat Jugoslavije, manje kao srpski branilac.
"Ma nema veze, Emire, to je srpska propaganda. Da njih Albanci protjeruju, to je samo biološka eksplozija, majke mi, niko nema niko plan da nekoga istjeruje."

Trudio se Izetbegović sin da me ubijedi, pomjeri moja čvrsta uvjerenja. Bakira Izetbegovića sam pamtio iz gimnazije. On je na odmoru između dva sata s gađenjem iz hljeba vadio hrenovku, pa je, sa odgovarajućom grimasom nosio preko čitavog bifea i teatralno "peksinluk" uz neizbiježno "fuj" bacao u kantu za smeće. Kada su ga zbog žućkasto-crvene kose zvali "Žuti", on se trudio da bude duhovit: "Nisam ja "Žuti", ja sam "Zeleni", podsjećajući tako na svoju žestoku islamsku orijentzaciju.
...
Govorio je to meni, pretpostavljajući da će sve biti preneseno Dobrici Ćosiću. Mislio je da on ima presudan utjecaj Miloševića. Što se, ubrzo, pokazalo kao netačno. Ja sam mu rekao u šali: "Dobro, ako je Beha građanska, onda bi logično bilo da generali budu stručni vojnici, zanatlije."
Nije pokaziva smisao za žalu kao u slučaju simpatičnih "Voxovaca".
"Naravno da je logično. Biće još logičnoje kada budu Muslimani"

Da sam nastavio ovaj razgovor iskreno, sukob bi bio neizbiježan. Nije red da gost u tuđoj kući pravi sranja - pomislio sam, ali i nastavio da insistiram na strahu od rata. Izetbegović je rekao:

"Vidjećemo, mi ćemo probati sve mirne varijante. Ako budemo morali da se borimo, borit ćemo se. Znaš, ja bih najrađe da se sa Srbima dogovorimo. Složio bih se da preseljavamo naše iz regija u kojima smo manjina, a Srbi većina, u naša većinska područja. Isto bi vrijedilo za Srbe. Da naši žive sa našima, a njihovi sa njihovima i mirna Bosna."

slobodna bosna/radiosarajevo.ba