Bursać: Vodič kroz izbore u Srbiji - 6 miliona birača, studenti i Vučić koji bi da vlada dovijeka

"U nedjelju, 25. oktobra, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli označiti kraj dvanaestogodišnje Vučićeve vladavine. U igri je 250 poslaničkih mandata, gotovo šest i po miliona registrovanih birača i studentski pokret koji je iz protesta prerastao u ozbiljnu političku prijetnju. Evo kako se glasa, šta govore ankete i zašto bi izborna noć mogla potrajati mnogo duže od jedne nedjelje."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Šta se zapravo bira u nedjelju? 

Za početak, da razjasnimo jednu stvar koju bi Aleksandar Vučić najradije ostavio nerazjašnjenom: u nedjelju se u Srbiji održavaju parlamentarni, a ne predsjednički izbori. Dakle, građani NEĆE birati predsjednika Republike Srbije, neće glasati za Vučića kao predsjedničkog kandidata, niti će mu davati treći predsjednički mandat, koji mu Ustav ionako zabranjuje. 

Trending

Preminuo Asim Kurjak, svjetski poznati stručnjak za ginekologiju i ultrazvučnu dijagnostiku

Birat će 250 narodnih poslanika u Skupštini Srbije, a tih 250 ljudi odlučivat će ko će sastaviti novu vladu i ko će upravljati državom.

Vučić, koji je od 2014. godine praktično neprekidno na vrhu srbijanske vlasti, sada želi povratak u premijersku fotelju koju je napustio 2017. godine. Za čovjeka koji je navikao da bude i predsjednik, i premijer, i ministar, i urednik televizijskog programa, promjena funkcije predstavlja tek administrativnu sitnicu.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Problem je što bi mu birači ovoga puta mogli najozbiljnije pokvariti planove. A nakon dvanaest godina političkog samovlašća, već bi i sama mogućnost takvog raspleta bila historijski događaj. 

Koliko ima birača i kako se glasa? 

Prema podacima objavljenim uoči izbora, Srbija ima približno 6,45 miliona registrovanih birača. Oni će u nedjelju moći glasati od sedam sati ujutro do osam sati navečer. 

Na glasačkom listiću nalazi se 18 izbornih lista, a birač zaokružuje jednu od njih. Nema pojedinačnog biranja poslanika, nema preferencijalnih glasova, nema mogućnosti da izaberete jednog kandidata s jedne, a drugog s neke druge liste. I tu dolazimo do jedne zanimljivosti: cijela Srbija predstavlja jednu izbornu jedinicu. 

To znači da se glasovi iz Subotice, Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca i svih ostalih mjesta sabiraju na državnom nivou. Nema posebnih regionalnih izbornih jedinica koje dijele poslaničke mandate. 

Stranke predaju unaprijed sastavljene liste kandidata, a mandati se raspodjeljuju proporcionalno osvojenim glasovima, prema D'Hondtovoj metodi. Izborni prag iznosi tri posto, uz posebna pravila za manjinske liste. Za samostalno formiranje parlamentarne većine potrebno je najmanje 126 poslaničkih mandata. Ko ih ima, može formirati vlast bez koalicionih partnera. Ko ih nema, mora pregovarati, trgovati političkim ustupcima i tražiti saveznike. 

A Srbija s takvim političkim trgovinama ima bogato iskustvo, baš kao što ima i bogato iskustvo s ljudima koji bi najradije ukinuli svaku neizvjesnost tako što bi unaprijed znali pobjednika. 

Ko se bori za vlast? 

Glavni okršaj vodi se između liste "Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija" i liste "Studentska lista – Studenti pobjeđuju", nastale iz studentskog pokreta koji je gotovo dvije godine potresao Srbiju.

Sve je počelo 1. novembra 2024. godine, kada je pad nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici odnio 16 života. Zahtjevi za odgovornošću prerasli su u proteste, blokade fakulteta, masovne marševe i politički pokret koji danas ima realne izglede da ugrozi naprednjačku vlast. 

Zanimljivo je da na Studentskoj listi nema samih studenata. Na njoj su profesori, ljekari, umjetnici, naučnici i druge javne ličnosti. Prvi na listi je kardiolog Ilija Srdanović, a među kandidatima su Dejan Bodiroga, Tihomir Stanić i Dejan Šoškić. 

Studentski program obećava obračun s korupcijom, reformu medija, depolitizaciju javnih preduzeća i odgovornost policijskih službenika koji su učestvovali u represiji nad demonstrantima. Hoće li sve to ostvariti, drugo je pitanje. Prvo je mogu li uopće pobijediti sistem koji se godinama gradio oko jednog čovjeka, njegovih političkih poslušnika, televizijskih megafona i čitave vojske stranačkih uhljeba. 

Šta kažu ankete: Vučić vodi ili studenti pobjeđuju? 

E, ovdje počinje prava predizborna zabava, jer zavisno od toga čije istraživanje čitate, Srbija već ima dva različita pobjednika.

Prema najnovijoj tabeli Ipsosa, procjene su sljedeće: 

• Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija: 47,4 posto
• Studentska lista – Studenti pobjeđuju: 40 posto
• Ivica Dačić – Faktor stabilnosti: 3,2 posto
• Autentična desnica Miloša Jovanovića: 1,7 posto
• Savez vojvođanskih Mađara: 1,2 posto
• Evropska Srbija Marinike Tepić i Zdravka Ponoša: 0,8 posto 

Sve ostale liste prema ovoj procjeni imaju manje od jedan posto podrške. 

Ipsos pritom navodi i statističke intervale pouzdanosti od 95 posto: Vučićeva lista kreće se između 45,3 i 49,5 posto, dok je Studentska lista između 37,9 i 42,1 posto. Procjene uključuju i pretpostavku od 2,5 posto nevažećih listića. Dakle, ako je Ipsos pogodio, Vučić ima ozbiljnu prednost od 7,4 procentna poena. 

Ali tu dolazimo do neugodnog pitanja: koliko se anketama u Srbiji uopšte može vjerovati, posebno kada se rezultati istraživanja pretvaraju u predizborno oružje? 

Druga istraživanja daju drugačiju sliku. Nova srpska politička misao objavila je procjene prema kojima Studentska lista ima 44,6 posto podrške opredijeljenih birača, a SNS 42,7 posto.

Prema jednoj anketi Vučić uvjerljivo vodi, prema drugoj studenti imaju prednost. I zato ove procente valja čitati s velikim oprezom, vodeći računa o metodologiji, naručiocima i vremenu istraživanja.

Jer izborna anketa može biti instrument mjerenja javnog mnijenja, ali u društvu s toliko dubokim političkim podjelama može postati i sredstvo njegovog oblikovanja. 

Može li Vučić izgubiti čak i ako osvoji najviše glasova? 

Može, naravno. Parlamentarna matematika dopušta da lista osvoji najviše glasova, a ipak ostane bez većine potrebne za sastavljanje vlade. Upravo zato će biti važno koliko mandata osvajaju manje stranke, prije svega socijalisti Ivice Dačića, ali i manjinske liste.

S druge strane, liste koje ostanu ispod izbornog praga od tri posto, uz izuzetak posebnih pravila za nacionalne manjine, neće učestvovati u redovnoj raspodjeli mandata. To dodatno povećava poslanički udio onih koji prag pređu. 

Moguće je, dakle, da Vučić pobijedi u procentima, a izgubi parlamentarnu većinu. Moguće je i da studenti osvoje najviše glasova, ali da im nedostaje partnera za sastavljanje vlade. A moguće je da rezultat bude toliko tijesan da se izborna drama preseli s biračkih mjesta na ulice, u institucije i pred izborne komisije. 

Posebno treba obratiti pažnju, ponavljam, na Dačićeve socijaliste, jer tih nekoliko procenata u tijesnoj parlamentarnoj utrci može vrijediti mnogo više nego što na prvi pogled izgleda. U Srbiji se već decenijama pokazuje da politička težina pojedinih stranaka često višestruko nadmašuje njihovu stvarnu podršku među biračima. 

Hoće li izbori biti pošteni? 

To je pitanje koje se nadvija nad cijelim izbornim procesom. Organizacija CRTA upozorava na neravnopravne izborne uslove, pritiske na birače, nasilje i dominantnu zastupljenost vlasti u televizijskom programu. Parlamentarna skupština Vijeća Evrope već je ukazala na napetu i duboko podijeljenu izbornu atmosferu. 

Jer, jedno je pobijediti protivnika u ravnopravnoj utakmici, a sasvim drugo pobijediti vlast koja godinama raspolaže institucionalnom moći, ogromnom medijskom prednošću i razgranatom stranačkom infrastrukturom. 

I tu se vraćamo na početak. 

U nedjelju Srbija bira 250 poslanika, ali će politička težina tih glasova daleko nadmašiti sastav jedne skupštine. Birači će odlučivati hoće li Vučić nastaviti svoju političku dominaciju ili će studentski bunt otvoriti vrata promjeni vlasti. 

Zašto sam rezervisan? 

Naravno, kao neko ko iz Bosne i Hercegovine godinama posmatra srbijansku političku scenu, imam i jednu sasvim ozbiljnu rezervu. Promjena vlasti u Beogradu neće automatski donijeti promjenu politike prema Bosni i Hercegovini, Kosovu, genocidu u Srebrenici i ratovima devedesetih. Politički nasljednici jedne vlasti mogu vrlo lako naslijediti i njene nacionalističke zablude, posebno ako se od njih nikada nisu jasno ogradili. 

Zato će eventualna pobjeda studenata otvoriti i pitanje kakvu Srbiju oni zapravo žele, izvan opravdanih zahtjeva za pravdom, odgovornošću i normalnim institucijama. 

Ali o tome će se moći ozbiljnije govoriti tek nakon prebrojavanja glasova. 

Do tada valja zapamtiti jednostavnu računicu: šest i po miliona registrovanih birača, 250 mandata, 126 ruku za parlamentarnu većinu i jedan politički sistem koji će u nedjelju polagati možda najteži ispit od svog nastanka. 

A Vučić? On će, po običaju, vjerovatno prvi proglasiti pobjedu, jer čovjek koji je godinama navikao da kontrolira političku stvarnost teško može prihvatiti da o njegovoj sudbini odlučuje neko drugi.

Samo što će ovoga puta možda morati sačekati da mu pobjedu potvrde i birači.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.