Slavimir Stojanović, dizajner koji nasmijava

Radiosarajevo.ba
Slavimir Stojanović, dizajner koji nasmijava

Salve smijeha pratile su predavanje Slavimira Stojanovića na SOS dizajn festivalu u Sarajevu. Ovaj rođeni Beograđanin, koji je svoja dizajnerska iskustva stjecao u bivšoj Jugoslaviji, Švedskoj i Sloveniji, radeći za Saatchi&Saatchi, Kompas Design, Arih Advertising i vlastitu kreativnu agenciju Futro, danas živi u Beogradu gdje je kreativni direktor agencije Communis DDB.

Cilj Stojanovićevog predavanja svakako nije bio samo da nas nasmije, već da studentima, koji su do posljednjeg mjesta napunili dvoranu Meeting Pointa, kroz vlastita iskustva pokaže kako preživjeti u svijetu advertisinga.

Najšira javnost Stojanovića je upoznala kroz naslovnice za albume EKV-a ('Neko nas posmatra'), Ramba Amadeusa ('KPGS';'Mikroorganizmi'), Partibrejkersa, Van Gogha, a njegovi plakati osvajali su najveće nagrade, uključujući i EPICA.

Stojanović je studentima govorio o svom dizajnerskom putu, prikazavši brojne slajdove sa svojim radovima, od kojih najbolje imamo priliku pogledati na izložbi postavljenoj u Umjetničkoj galeriji BiH (na ovom linku pogledajte fotografije sa otvaranja izložbe)

 

Na tom putu bilo je i grešaka, kojima je u prezentaciji takođe posvetio dužnu pažnju (na greškama se uči, a posebno tuđim). „U dizajnu je važno da naučite istrpiti odbijanje. Ja sam rođen za prihvaćanje, a u karijeri sam u 90% slučajeva bio odbijen. Znači da sam mazohista“, plastično je objasnio suštinu dizajnerskog posla Stojanović. 

Govorio je i o svom dubokom osjećaju pripadnosti Jugoslovenskom identitetu, istaknuvši „naslijeđenu grižu savjesti koju dijelimo svi iz Srbije koji nemamo dijagnozu“.

Koliko je značajno prenositi iskustva drugima, Stojanović podvlači i kada govori kako je on sam učio: „ Za mene je najlepši stvaralački momenat upijanje tuđih dostignuća iz kojih se rađaju moje ideje. Ja nemam zavist prema nekom drugom, naprotiv, čim vidim rad talentovanog čoveka, želim biti kao on. Radeći sa majstorima, korak po korak sam i sam napredovao“

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Nakon vaše prezentacije ostaje spoznaja da se vi, u stvari, jako dobro zabavljate, radeći svoj posao. Da li se u toj zabavi krije razlog zašto ste se uopće počeli baviti dizajnom?

Stojanović: Da to je za mene najatraktivniji posao koji znam da radim i na kojem svakodnevno unapređujem svoj duh... svoje srce, svoje telo...(smijeh)

Radiosarajevo.ba: Jesu li svi uspješni dizajneri ujedno i duhoviti ljudi?

Stojanović: Nije baš nužno, ali mislim da za uspeh u bilo čemu treba da se ima određena doza duha. Ali taj duh treba znati kontrolisati, znati kad treba da se zauzda, a kad treba da se pusti. Neko je više ili manje talentovan da zasmejava okolinu svojim radom, ali meni upravo leži taj domen, ta tanka linija između umetnosti i dizajna, gde mogu da ispoljim taj deo svoje ličnosti i duha.

Radiosarajevo.ba: Koliko je podneblje u kojem ste odrasli, u kojem su odrasle i vaše kolege danas prisutne na Festivalu, presudno za taj duh?

Stojanović: Apsolutno je presudan taj naš specifični, lokalni duh, jer on donosi druge farbe i nijanse onoga što možemo da vidimo u drugim sredinama. Kod nas se raspoloženja kreću od egzaltacije i visokih amplituda, pa do velikih frustracija. Kombinacija ta dva ekstrema mora da proizvede nešto što je ekstremni proizvod duha. E sad, ima malo ljudi koji to znaju da iskontrolišu, da ne bude na kraju banalno. Ovde smo generalno skloni banalizovanju ekstrema.

Radiosarajevo.ba: Pričajmo o toj kontroli. Kako se postiže?

Stojanović: To je i za mene najveći izazov i najveća tajna, jer ni ja sam ne znam kako nekad uspem nešto da artikulišem, a da se ne pretvori u 'muziku za svadbe i sahrane'.

 

Radiosarajevo.ba: Kada upoređujete vaša iskustva iz Švedske sa ovima u Jugoistočnoj Evropi - da li se razlikuje percepcija dizajna kod krajnjeg primaoca ovdje i tamo?

Stojanović: Naravno da se razlikuje. To je pitanje kulturnog nasleđa kojeg svi imamo. Kod nas je ono takvo - kakvo je i postepeno se menja. Tu postoji za mene jedna velika zamka, a to je što mislimo da je naše kulturno nasleđe lošije i poredimo ga sa nekim stvarima koje su dostigle veće domete na Zapadu ili Dalekom Istoku. Ali to je činjenično stanje koje mi ne možemo promeniti. Ono što možemo je da to kulturnu svest polako i nijansirano menjamo kroz svoj rad. Svaki čovek je kultura za sebe i sva sloboda koja se proizvede kroz rad je u stvari ona sloboda koju akumuliraš u sebi i probaš da je izbaciš napolje.

Naš region je poznat po sputavanju tih sloboda raznoraznim manevrima 'jediničara' kako ih ja zovem. To su oni koji su nas upropastili u zadnjih trideset godina, a došli su na poziciju moći agresivnim načinima. Oni mogu da kontrolišu čak i to da nam deca, a i stariji žive uz glupave serije i slično. Ceo demografski dijapazon je pod njihovom kontrolom i jako je teško iz toga izaći, iskobeljati se i zadržati autentični duh. Zato skidam kapu svim mojim kolegama u regiji koji to uspevaju i trudim se da budem u rangu sa njima.

Radiosarajevo.ba: Studenti koji organiziraju SOS dizajn festival, isti su oni koji su nedavno pokrenuli akciju raščišćavanja grada od bilborda i donekle u tome i uspjeli. Mi koji živimo u Sarajevu vidimo brojne mane grada u vizualnom smislu. Zato me zanima kako u tom smislu Sarajevo procjenjujete Vi, kao jedan od onih stranaca koji ga voli?

Stojanović: Ja ga doživljavam duhom, pre svega, a estetsku komponentu stavljam na neko drugo mesto. Ali, moj prvi utisak kada sam došao je taj fantastični most koji spaja dve obale i iz kojeg se direktno ulazi na Akademiju (likovnih umjetnosti, op.ur.).

To je nešto što nema niko u regionu, to je spektakularan i dramatičan događaj. Čak sam imao sreću da me na dolasku dočeka Bojan (Kanlić, op. ur), jedan od studenata koji je dizajnirao taj  most i to kada je imao dvadeset jednu godinu. Čuo sam da su uz most vezane i određene kontraverze, ali bez kontrasta nema ni kulture. Ako je sve upeglano, nema ni života, ni kulture, a ni dobre demokratije, (a ne ove nakaradne u kojoj mi živimo). Dobra demokratija je kad ima procepa, kada se taj jaz premošćuje, jer iz jaza izlazi suština.

Radiosarajevo.ba: Hvala na razgovoru.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak