Na današnji dan rođen je Ernest Hemingway: Genije koji je promijenio svjetsku književnost

Na današnji dan, 21. jula 1899. godine, u Oak Parku u američkoj saveznoj državi Illinois rođen je Ernest Hemingway, jedan od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća, nobelovac čije su knjige obilježile svjetsku književnost, a čiji stil i danas predstavlja uzor generacijama autora.

"I dalje vjerujem da ne valja da pisac priča o tome kako piše", rekao je Hemingway u razgovoru za The Paris Review 1958. godine.

"On piše da bi ga oči čitale i tu nema mjesta nikakvim objašnjenjima."

U toj rečenici sadržana je gotovo cijela njegova književna filozofija. Vjerovao je da djelo mora govoriti samo za sebe, bez autorovih tumačenja i naknadnih objašnjenja.

Novinarsku disciplinu stekao je još kao sedamnaestogodišnjak radeći u redakciji Kansas City Stara, gdje je naučio pravilo koje će obilježiti njegovu prozu: kratke rečenice, precizan izraz i odbacivanje suvišnih riječi.

Upravo iz tog iskustva razvila se njegova čuvena "teorija ledenog brijega" – uvjerenje da je najbolja književnost ona u kojoj najveći dio značenja ostaje neizrečen, skriven ispod površine teksta.

"Pisac koji dovoljno zna o onome o čemu piše može izostaviti stvari koje zna, a čitalac će ih ipak osjetiti", govorio je, objašnjavajući da se dostojanstvo ledenog brijega zasniva na tome što je iznad vode vidljiva tek njegova osmina.

Njegov život bio je gotovo jednako uzbudljiv kao i romani koje je pisao.

Bio je ratni reporter i učesnik oba svjetska rata, izvještavao iz Španskog građanskog rata, putovao Evropom, Afrikom, Azijom i Amerikom, živio u Parizu, Key Westu i Havani, volio ribolov, lov, koridu i boks. Ta iskustva pretočio je u djela koja su postala klasici svjetske književnosti.

Romani "Sunce se ponovo rađa", "Zbogom oružje", "Za kim zvona zvone", zbirka "Snjegovi Kilimandžara" i posebno "Starac i more" svrstali su ga među najveće američke pisce svih vremena.

Upravo je za "Starca i more" dobio Pulitzerovu nagradu, a godinu kasnije, 1954., i Nobelovu nagradu za književnost.

Na dodjelu u Stockholmu nije mogao otputovati zbog narušenog zdravlja, ali je poslao govor u kojem je zapisao misao koja i danas zvuči kao književni testament:

"U onome što čovjek piše stvari ne moraju odmah biti prepoznatljive. Međutim, na kraju postanu potpuno jasne, i po tome, kao i po stepenu alhemije koju posjeduje, pisac će trajati ili biti zaboravljen."

Hemingway je pisao svakoga jutra, najčešće stojeći za pisaćom mašinom. Dnevno bi napisao između 500 i 1.000 riječi, a posao prekidao upravo onda kada mu je najbolje išlo, kako bi sutradan lakše nastavio. Ono što je napisao strpljivo je prepravljao, uvjeren da jednostavnost nije rezultat lakoće, nego dugotrajnog rada.

Iako je živio burno, posljednje godine obilježile su ga depresija i teško narušeno zdravlje. Život je okončao 1961. godine, ostavljajući iza sebe književni opus koji je trajno promijenio način na koji se piše moderna proza.

Više od šest decenija nakon njegove smrti, Hemingway ostaje pisac čije su rečenice istovremeno jednostavne i duboke, škrte na riječima, a bogate značenjima.

Njegove knjige potvrđuju ono u šta je cijelog života vjerovao – da najbolja književnost nikada ne govori sve, nego najveći dio prepušta čitaocu da otkrije sam.