Rade Šerbedžija, ekskluzivno za RadioSarajevo

Čitatelji RadioSarajeva imaju ekskluzivnu priliku da od danas u sedmičnim nastavcima čitaju odlomke iz nove, još neobjavljene knjige pripovjedaka Radeta Šerbedžije. Ovaj veliki umjetnik će, u subotu 10. septembra održati koncert u Sarajevskom BKC-u. To su povodi za  ugodan razgovor koji slijedi:      

RadioSarajevo: U Subotu ćete se predstaviti zajedno sa svojim bendom 'Zapadni kolodvor'. Šta ste spremili za sarajevsku publiku?
Šerbedžija: To će biti moj koncert sa novim bendom, super su muzičari, profesionalci. Neki od njih su jazzeri i svirali su sa Boškom Petrovićem, neki sviraju u orkestru HRT-a. To će biti veče mojih starih i novih pjesama.  Uglavnom sam ja autor tekstova, a Miroslav Tadić je pisao muziku i aranžmane. Ima tu balada, ima i rock'n'rolla koji izvire iz tih pjesama. Jedva čekam da dođem u Sarajevo jer već dugo nisam imao koncert.

RadioSarajevo: Sjećamo se vaše prve LP ploče pjevane poezije na kojoj su bila antologijske 'Sjeti se Barbara' i 'Nedaj se Ines'. Kako je uopće započela vaša muzička karijera?
Šerbedžija: Započela je u Vinkovcima dok sam još bio klinac. Svi su mi govorili da imam divan glas i onda su me vodili k'o čudo od djeteta, pa bi me stavili na stol da pjevam...  Moja majka me naučila mnogo pjesama. Sjećam se da je tada jedna radio emisija išla od grada do grada, zvala se 'Mikrofon je vaš'.  E tamo sam briljirao s pjesmom 'U lijepom starom gradu Višegradu' ...a imao sam dvanaest godina (smijeh).  E onda kad sam došao u Zagreb na studije, mi glumci smo stalno imali neke večernje pijanke. Nekada je to bilo jako popularno, sada više nije, da su glumci svaku večer ostajali vani, pjevali, pili... Onda su me ganjali da pjevam i tako sam zabavljao svoje kolege.

Tako sam upoznao Arsena Dedića, a on je zapazio kako imam smisla za to i počeo me zvati na njegove koncerte. Ja bih obično recitirao njegovu poeziju i usput malo pjevao s njim. On me učio kako da nastupam, kako da pjevam na mikrofon, baš je bio dobar i strpljiv učitelj.

Onda sam neko vrijeme prestao da se bavim time, snimao sam filmove... Ali sam ipak uspio dva puta pobijediti na zagrebačkim Večerima šansone. Onda sam otišao u Englesku, pa sam ponovo uzeo gitaru u ruke. Nisam imao šta raditi pa sam počeo komponirati neke pjesme.  Tamo sam sreo Zlaju Arslanagića. Družili smo se  i napravili zajednički album koji se zvao 'Zaboravi'. Uglavnom su to bili moji tekstovi i njegove melodije. Nismo imali producenta, nego smo to napravili, onako, amaterski. Žao mi je jer su mnoge pjesme bile baš super.

Onda sam počeo surađivati sa Miroslavom Tadićem. Sa njim sam napravio dva albuma – prvi je 'Imam pjesmu za tebe' (2008), a drugi je 'Ponekad dolazim, ponekad odlazim' (2010). Za ovaj drugi smo dobili Porina kao najbolji album u konkurenciji zabavne glazbe. Počeo sam koncertirati i mogu vam reći da mi, za sada, dosta dobro ide.

RadioSarajevo: Za vas se može reći da ste glumac, pjesnik,književnik,  muzičar... vjerujete li u univerzalnu umjetnost?
Šerbedžija: Gledajte, da ste mi rekli da sam glumac i slikar ili kipar, to bi bilo čudno. Ali biti glumac i uz to pjevati i pisati pjesme, to je zapravo slična umjetnička profesija.  Mnogi glumci  pjevaju i pišu pjesme i to je nešto što ide jedno s drugim.

RadioSarajevo: Čitatelji našeg portala imaju priliku da vas upoznaju i kao književnika, a to je i drugi povod ovog intervjua. Radi se o vašoj neobjavljenoj knjizi pripovjedaka koju ste nam ekskluzivno ustupili da je objavljujemo u nastavcima. Možemo li saznati nešto više o knjizi?
Šerbedžija: Do sada sam štampao četiri knjige pjesama, a potom i jednu proznu knjigu koja se zhvala 'Do posljednjeg daha'. Izdao ju je Profil u Zagrebu, a potom i B92 u Beogradu. U Beogradu je imala 8 izdanja, a u Zagrebu jedno. Prevedena je na slovenački, mekadonski i talijanski jezik i baš sada idem u Mantovu na literarni festival gdje ću imati promociju.

A ova knjiga koju ćemo kod vas objavljivati zove se 'Green Card' a govori o raznim stvarima i ljudima  koje sam susretao dok sam živio u Americi, od Amerikanaca, do naših ljudi; od nekih slavnih glumaca sa kojima sam radio, pa do običnih ljudi. Biće to zanimljiva knjiga, samo je moram završiti.

RadioSarajevo: Vi ste prije nekoliko mjeseci donijeli definitivnu odluku da se sa porodicom iz Amerike preselite na Balkan i sada živite u Rijeci. Kako ste se snašli, da li ste se možda pokajali?
Šerbedžija: Nisam se pokajao, život mi je kvalitetniji, lijepo je živjeti u Rijeci, na moru sam, obožavam Jadransko more... Ljudi su u Rijeci fini, delikatni, kosmopoliti su, što mi mnogo znači... Od ove jeseni počinjem predavati na novom studiju koji se zove 'Gluma, mediji, kultura'. To je poslijediplomski studij i primili smo jedanaest kandidata na prijemnim  ispitima. Zanima me kako će to sve skupa izgledati.

RadioSarajevo: Ipak moramo ostati još malo kod Hollywooda. Zadnjih dana ste bili u fokusu medijske pažnje zbog posjete vaše prijateljice Angeline Jolie Brijunima i vašoj predstavi Kralj Lear. Možete li nam otkriti detalje vaše uloge u njenom filmu o Bosni?
Šerbedžija: Ja u tom filmu igram vrlo lijepu ulogu. To je jedna od glavnih uloga u filmu, a igram oca od glavnog muškog lika. To je ljubavna priča između jednog mladog Srbina i Muslimanke. Ne mogu mnogo reći mnogo o filmu, jer ga nisam vidio, ali što se tiče mojih doživljaja sa snimanja, mogu reći da je bilo sjajno. Anđelina je napisala jedan vrlo zanimljiv, odličan scenarij i mislim da je napravila vrlo lijepi film. Ja sam imao nekoliko scena sa divnom mladom glumicom Zanom Marjanović, koja je kćer od mog prijatelja. Prvi put sam je sreo na snimanju i mislim da je briljantna glumica.

RadioSarajevo: Zanimljivo da ste i u filmu 'Go West' Ahmeda Imamovića, igrali ulogu oca mladog Srbina u ratu u BiH? Ima li tu još neke sličnosti?
Šerbedžija: Pa nema mnogo sličnosti. U 'Go Westu' je to bio neki topliji čovjek, a ovaj ovdje je opak, opasan tip.

RadioSarajevo: Zadnjih mjeseci u BiH vas vrlo često gledamo dok igrate tenis. Naime, radi se o reklami koju ste snimili za Kiseljak a u kojoj se vidi vaše zavidno tenisko umijeće. Jeste li aktivan igrač?
Šerbedžija: Moja velika nesreća je da sam se baš na tenisu povrijedio. Bila je to povreda živca na desnoj nozi, ali nisam stao, nego sam nastavio da igram k'o lud, sumanuto... I onda jednog dana više nisam mogao stat' na nogu  i počeli su moji valiki problemi. Na sreću, to sam uspio srediti i evo danas sam prvi put zaigrao poslije par mjeseci.

RadioSarajevo: A kao veliki fan Novaka Đokovića – jeste li ikada igrali protiv njega?
Šerbedžija: Sa Novakom sam igrao poslije njegovog finala kada je izgubio od Nadala. Poslije toga smo imali neku žurku i on je zamislio da igramo ping-pong sa teniskim lopticama i reketima za stoni tenis. I tako smo igrali (smijeh).

RadioSarajevo: I je li vam džentlmenski prepustio pobjedu?
Šerbedžija: Naravno, on je veliki džentlmen (smijeh).

RadioSarajevo: Gospodine Šerbedžija, sagledavajući vašu karijeru decenijama unazad, čini se da ste vi personifikacija svega lijepog što nam je ostalo iz bivše Jugoslavije. Pa čak i Brijuni u tom kontekstu imaju svoj simbolični značaj.  Taj vaš žestoki pacifizam koji ste ispoljavali početkom devedesetih bio je često spočitavan, ali se čini da su ipak došla druga vremena?
Šerbedžija: Hvala vam lijepa... Znate, još uvijek mene ganjaju neki dokoni žuti novinari naročito po Hrvatskoj i Beogradu. Ali to me ništa ne zanima, to su samo ujedi nekih komaraca (smijeh). Ja znam šta sam radio i šta radim. Volim sve ljude, bez razlike, bez obzira na vjeru, nacionalnost... Uvijek imam  pozitivnu energiju prema svim ljudima koje srećem, jer mi je važan čovjek.

RadioSarajevo: Sretno putujte prema Sarajevu i vidimo se na koncertu u subotu. Hvala na razgovoru.