Prorektorica UNSA: Korak ka obrazovanju koje pruža jednake šanse

Dženana Husremović, prorektorica za naučno istraživački rad na Univerzitetu u Sarajevu bila je jedna od učesnica na dvodnevnoj radionici Unapređenje kvaliteta učenja u Bosni i Hercegovini korištenjem velikih međunarodnih istraživanja u obrazovanju nedavno održanoj u Sarajevu.

Geeta Narayan: Kvalitetno obrazovanje je jedan od najvećih prioriteta u BiH

Na radionici su se okupili kreatori obrazovnih politika, obrazovni stručnjaci, praktičari i predstavnici akademskih, istraživačkih,međunarodnih i nevladinih organizacija, kao i roditelji i mladi koji su otivisani da saznaju više informacija.  Dženana Husremović govori o tome.

U decembru nam dolaze rezultati prvog PISA istraživanja u kojem su učestvovali i učenice i učenici iz Bosne i Hercegovine. Kakve rezultate očekujete?

Na svu sreću Bosna i Hercegovina po prvi put učestvuje u ovom bitnom internacionalnom standardiziranom testiranju što je ogroman iskorak i vjerovatno jedan od najznačajnijih događaja u smislu procjene postignuća djece na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Što se tiče toga kakve rezultate očekujemo, mislim da s tim ne treba licitirati, i da je mnogo manje važno kakve ćemo rezultate postići u internacionalnom rangiranju. Mnogo su važnije analize samih postignuća djece na našem lokalnom nivou i u poređenju sa zemljama sa kojima se mi možemo porediti, a to su uglavnom zemlje regiona.'

Na osnovu onoga što smo imali u ispitivanju TIMSS-a 2007. godine, ne možemo očekivati nikakve senzacionalne rezultate, ali to ne treba da znači kako nas ti rezultati trebaju demoralisati. Ono što je važno jeste dobro pregledati rezultate, vidjeti u čemu su dobre stvari naših obrazovnih sistema, u čemu to mi kaskamo, i kako se možemo strateški opredijeliti da to popravimo do narednog ispitivanja.

Učenici i roditelji ne moraju strahovati od TIMSS istraživanja - ne utiče na ocjenu

Ne možemo očekivati da ćemo biti rangirani poput zemalja kao što je Finska i druge zemlje koje se u našem javnom prostoru često spominju kao idealne, ali ponavljam – to će biti mnogo manje bitna informacija u odnosu na analize svih drugih važnih elemenata koje dobijamo kroz PISA-u.

Koliko će nam ovo istraživanje pomoći da na bolji način otkrijemo koliko naši učenici zaista znaju i za usvajanje kojih sve saznanja su sposobni?

Nama će PISA i podaci koje ćemo dobiti mnogo pomoći. Prvo, PISA ispituje pismenost, funkcionalnu pismenost, ispituje tri ključne kompetencije koje mi imamo definisane kao Bosna i Hercegovina – jezičko-komunikacijska pismenost u maternjem jeziku i svi oblici jezičko-komunikacijske pismenosti, matematička pismenost i pismenost u prirodnim naukama.

Kada govorimo o terminu 'pismenosti' to ne znači samo da dijete zna ono što piše u knjizi, nego je kompetentno da koristi sadržaje. Ne samo da ih zna, i da je vješto u upotrebi tih sadržaja, nego je spremno i željno da koristi te sadržaje u raznim kontekstima.

PISA zadaci dijete stavljaju u jedan realni kontekst u kojem treba pokazati tu svoju funkcionalnu pismenost. Nama će rezultati PISA-e, posebno diferencijalni rezultati koje budemo imali po samim zadacima, omogućiti da procijenimo koji su to elementi koje naša djeca mogu da savladaju i na kojem nivou, a u kojim to elementima promišljanja, rješavanja i iskorištavanja znanja i vještina koja stiču naša djeca ‘kaskaju’, kako bismo mogli uvidjeti šta je to konkretno u obrazovnom sistemu što treba da mijenjamo, da uspostavimo strateške ciljeve, i da odredimo načine koji će biti efikasni i efektivni za neke bolje rezultate u budućnosti.

U kolikoj mjeri trenutni obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini od učenika "izvlači" ono što oni zaista mogu?

Ako me pitate kakva su trenutna snimanja stanja, ocjenjivanja, mature koje smo imali – treba da znate da sve što je rađeno nije standardizirano. Sve su to radili profesionalci, ali moramo voditi računa da je to na lokalnom nivou, usmjereno na kurikulum, i nema mogućnost poređenja, i nemamo mogućnost jedinstvenog poređenja na teritoriju čitave Bosne i Hercegovine.

PISA će nama po prvi put dati objektivnu mjeru na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine, usporedivih rezultata sa zemljama regije. Ako me pitate koliko obrazovni sistem sada "izvlači" iz naše djece, sve što vam kažem bila bi spekulacija.

Ono na šta se mi trebamo osloniti jesu činjenice, rezultati koje ćemo imati 3. decembra, i onda ćemo znati šta u smislu funkcionalne pismenosti naš obrazovni sistem postiže sa našom djecom.

Koliko je važno, bitno i hitno da se obrazovni sistem okrene prema ishodima učenja, za razliku od dosadašnjeg učenja sadržaja?

Kao što ste rekli – to je i bitno i hitno. U nekoj matrici bitnosti i hitnosti mi to definitivno moramo uraditi. Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje je još 2010. i 2011. radila na mapiranju ključnih kompetencija u obrazovnim sistemima Bosne i Hercegovine.

Ovo su TIMSS zadaci za četvrti razred osnovne škole - znate li ih riješiti?

Tada su definirane ključne kompetencije za obrazovanje u Bosni i Hercegovini i mi znamo koje su. Na osnovu toga definirane su zajedničke jezgre nastavnih planova i programa baziranih na ishodima učenja koje je postavila Agencija kao ključna operativna institucija na nivou Bosne i Hercegovine. Nakon toga je uslijedio niz projekata i programa koji su radili na razvoju kurikuluma, ali prije svega na razvoju treninga za nastavnike kako bi oni prihvatili novi sistem podučavanja djece i razvoja kurikuluma koji su bazirani na ishodima.

Sada je ključna stvar povezati sve elemente onoga što je urađeno u zadnjih devet godina i u čemu će nam 3. decembar biti veoma važan, i odrediti na koji način krenuti prema tom cilju, a to je kvalitetno obrazovanje, obrazovanje koje pruža jednake šanse za sve.

Koje su ključne razlike između ova dva sistema podučavanja?

Ako pogledamo kakva je razlika između podučavanja baziranog na sadržaju i podučavanja baziranog na ishodima, to bih uporedila sa bilo kojom aktivnošću koja se odvija bez jasnog cilja.

Planiranje i programiranje naravno da postoji u kurikulumima baziranim na sadržaju, nastavnici moraju donositi planove i programiranje se radi u skladu s određenim ciljevima, ali je poenta u tome da nemate jasne ishode - šta je to što se treba postići s djecom. Zbog toga imamo velike razlike između škola, još uvijek imamo stalne žalbe roditelja i zabrinutost hoće li se djeca moći upisati u srednju školu zavisno od toga gdje su išli u osnovnu.

Dakle, bilo koja ljudska aktivnost počinje sa definiranjem cilja, nema te aktivnosti koja može biti efikasna i efektivna ako ne znate gdje i kuda idete. Morate prvo znati kuda idete, u koju tačku treba da stignete, da biste mogli odrediti koji je to put kojim ćete najefikasnije i najefektivnije doći.

APOSO radionica: Poboljšanje obrazovanja znači razvoj cijele zemlje

Sadržaj se bavi putem, a kad se cilj ne zna možete birati koji hoćete put, dok se kod ishoda zna cilj i nastavniku je ostavljeno da bira najkvalitetnije sadržaje i sadržaje koje može iskorisrtiti do maksimuma i poenta je da na kraju imamo kvalitetne ishode.

Koliko je važno uključivanje što više aktera u ovakve procese?

Sve ono što se dešava u smislu promjene paradigme obrazovanja nemoguće je bez države odnosno državnih institucija koje moraju stajati iza toga, posebno kad su u pitanju ova velika internacionalna istraživanja.

Smatram da treba prepoznati i validirati pomoć koju imamo od UNICEF-a i drugih organizacija u realizaciji ovih aktivnosti. U zadnjih deset godina koliko sam povezana s Agencijom UNICEF apsolutno i u potpunosti podržava sve aktivnosti koje su rađene na podizanju kvalitete obrazovanja.

Naša procjena je da bez obzira na manje ili više podrške koju imamo od institucija, bez podrške UNICEF-a i drugih organizacija svi ovi procesi bili bi puno sporiji, manje efektivni, ne samo u financijskom već i u svakom drugom smislu u kojem je ta podrška od neprocjenjive važnosti.