Profesor Ismar Volić nakon prestižne nagrade u SAD-u: Znanje je najmoćnije oružje!

Ismar Volić, ugledni profesor matematike na Wellesley Collegeu u Bostonu, nedavno je proglašen dobitnikom prestižne Eulerove nagrade za knjigu 2025. u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).

Piše: Bedrudin Brljavac, za Radiosarajevo.ba

Mathematical Association of America (Američko udruženje matematičara) dodijelilo je Euler Book Prize (Eulerova nagrada za knjigu) profesoru Voliću za njegovu knjigu Making Democracy Count. Nagrada prepoznaje izuzetne autore koji približavaju matematiku široj publici i ističu njen značaj u svakodnevnom životu. Volić, profesor porijeklom iz Bosne i Hercegovine, na pristupačan način istražuje kako matematika oblikuje demokratske procese, uključujući teoriju glasanja, raspodjelu mandata i izborni kolegij.

Među herojima

Eulerova nagrada za knjigu, ustanovljena 2005. godine, dodjeljuje se autorima koji su naučnim radom značajno doprinijeli popularizaciji matematike. Nagrada nosi ime po švicarskom matematičaru Leonhardu Euleru.

"Ovo mi je jedno od najdražih priznanja jer dolazi od mojih kolega matematičara. Takva nagrada od vlastite profesionalne zajednice zaista je posebna. Neki od prethodnih dobitnika su moji lični heroji – ne samo vrhunski matematičari, već i izuzetni komunikatori koji znaju približiti matematiku široj javnosti, učiniti je relevantnom i ukazati na njenu važnost. Još mi zvuči nevjerovatno da sam sada i ja na toj listi", kazao je Volić
u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

U Boston je otišao kao srednjoškolac, da bi kasnije, zbog svog akademskog i naučnog uspjeha, stekao ugled jednog od najeminentnijih profesora.

"Postoji i lični aspekt ove nagrade koji mi mnogo znači. Kada sam 1991. došao u Ameriku da pohađam četvrti razred srednje škole, na jednom školskom zidu ugledao sam poster koji je reklamirao Matematičku asocijaciju Amerike (MAA) i pozivao ljude da se učlane. Pomisao da postoje društva koja okupljaju zaljubljenike u matematiku, kao što sam i ja, bila mi je fascinantna. Odmah sam se učlanio i postao dio zajednice koja mi i danas znači neizmjerno mnogo, i bez koje bi mi bilo veoma teško uspjeti kao matematičar. Upravo MAA dodjeljuje Eulerovu nagradu, koju je osvojila moja knjiga – i tako se, nakon 34 godine, zatvara jedan meni lično značajan krug", prisjeća se ugledni bosansko-američki profesor.

Kako matematiku približiti djeci?

Iako mnogi učenici obično imaju pomalo strah od matematike, Volić ističe da se matematika mora staviti u kontekst koji je blizak učenicima.

"Način na koji je prenosimo, zadaci koje dajemo – sve mora imati vezu s njihovim, a ne našim svijetom. Djeca su nevjerovatno receptivna kada se, na primjer, o matematici govori kao o ‘mašini’ koja pokreće Instagram algoritam, alatu kojim se mogu razumjeti klimatske promjene ili modelirati širenje pandemije. Relevantnost i kontekst su ključni. Suhoparno učenje u kojem učenici do besvijesti rješavaju zadatke koji nemaju nikakve veze s njihovim životima pripada pedagogiji 19. vijeka – i tamo treba i da ostane", kazao je Volić.

Naglašava da je matematika "temelj svijeta koji pokreće tehnologija".

"Bez nje ne bi bilo računara, interneta, pametnih telefona ni umjetne inteligencije. Ne bismo znali analizirati podatke niti praviti modele i prognoze. Ali, matematika ima i drugu, jednako važnu svrhu – razvija logičko i kritičko mišljenje, te sposobnost rješavanja složenih problema, što je ključno u gotovo svim oblastima, od inženjerstva do
medicine. U doba tehnologije, znanje matematike nije samo korisno – ono je neophodno. Ko nije matematički i kvantitativno pismen više nema mogućnost ekonomske mobilnosti; osuđen je na obavljanje jednostavnih poslova kojih je sve manje, i bez perspektive za napredovanje", pojasnio je ovaj naučnik.

Također, veli da i obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini nudi mnogo za one koji vole matematiku, mada, kako kaže, svakako postoje i određene manjkavosti.

"Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini nije dobar u smislu motivacije, razvijanja afiniteta ili inkluzije širokog presjeka djece. Zbog toga loše stojimo na međunarodnim testiranjima poput PISA-e. Dakle, djeca su ostavljena da nekako postanu samomotivisana, a ako jesu – mogu uspjeti. To su djeca koja onda tipično odlaze iz zemlje i ostvaruju impresivne rezultate. Takve ljude treba isticati i uzdizati, ali ne smijemo zaboraviti da su oni izuzeci, a ne pravilo. Prosjek je, nažalost, daleko ispod svjetskih standarda, pogotovo u matematici", rekao je.

Ko su nam modeli ponašanja?

Napominje također da stručnjaci i profesori koji rade izvan domovine mogu biti dobri ambasadori Bosne i Hercegovine u svijetu.

"Ambasador zemlje se može biti na razne načine, i svi su važni. Naravno, biti renomirani stručnjak ili naučnik je jedan od njih. A u vremenu erozije vrijednosti, gdje su modeli ponašanja često bezvrijedne ličnosti koje dopiru do naše djece preko društvenih mreža, stvara se slika da je za uspjeh dovoljno da okreneš kameru prema sebi – i to je to. Važnost pravih uzora u takvom kontekstu je još veća", istakao je Volić te dodao: "Za malu zemlju kao što je BiH, uspjeh mora postati sinonim za širenje znanja, ekonomski i politički napredak, usvajanje novih tehnologija i modernizaciju obrazovanja. Za sve to potrebna je stručnost. Taj potencijal postoji u dijaspori, ali ostaje uglavnom neiskorišten. Neophodno je da bh. institucije sistematski prepoznaju naš kapacitet i pronađu načine kako da nas angažuju."

Matematika i demokratija

U svojoj knjizi na vrlo kreativan i inovativan način povezuje matematiku i političke procese.

"Matematika je temeljni mehanizam koji pokreće demokratske procese. Kada govorimo o glasanju, dodjeli mandata ili distriktizaciji – govorimo o matematici. Tu se kriju algoritmi i formule koji odlučuju kako će takvi procesi proizvesti neki rezultat – ko će biti izabran ili koliko mjesta će neka stranka dobiti u parlamentu", pojašnjava prof. Volić.

Ističe da je ključno pitanje da li se koristi "najbolja moguća matematika u našim demokratskim sistemima?".

"Jesu li želje građana uzete u obzir? Da li se ljudi osjećaju kao da imaju moć i kontrolu nad političkim procesima? Odgovor, kao što možete pretpostaviti, je da je matematika demokratije u BiH – Amerika nažalost nije ništa drugačija, čak je i gora – nesuvisla, zastarjela i ne služi svoje građane", kazao je profesor.

Poručuje da matematika treba imati ključnu ulogu u donošenju promjena na političkoj sceni u BiH.

"Ako želimo stvarne promjene u BiH, redizajn političkih procesa će biti neophodan, i tu matematika treba i mora da igra ključnu ulogu. Naravno, to samo od sebe neće biti dovoljno – nemam iluziju da matematika može sve da riješi – ali je jasno da je objektivan, kvantitativan pristup mehanizmima demokratije jedna od nezaobilaznih
komponenti stvarne reforme", smatra ovaj profesor matematike.

Na kraju ističe da je "znanje najmoćnije oružje", ali je potom naglasio da je čak i u državi u kojoj trenutno živi, SAD-u, obrazovanje pod velikim političkim pritiscima.

"Teško mi je biti optimističan po pitanju moći znanja da promijeni stvari jer živim u zemlji koja polako, ali sigurno, klizi u diktaturu. Obrazovanje je pod opsadom, a stručnjaci postaju neprijatelji države. Ali, gledano iz druge perspektive, to je u stvari dokaz koliko je znanje moćno. Režim ga uništava jer ga se boji, što onda ljudima kao što sam ja postaje motivacija da se još više borimo kroz edukaciju. Moja poruka mladima je: znanje je najmoćnije oružje. Što ga više imate, to ste snažniji i u boljoj poziciji da mijenjate svijet oko sebe", kazao je prof. Volić.

Na kraju, poručuje mladima da na putu uspjeha nema nekog "tajnog sastojka", te da su ključni "rad, i samo rad".