Patrik Strub: Njemački dirigent pred Sarajevskom filharmonijom

Radiosarajevo.ba
Patrik Strub: Njemački dirigent pred Sarajevskom filharmonijom


Sarajevska filharmonija ima poseban povod za koncert koji će se održati 8. oktobra: obilježavanje 20 godina ujedinjenja Njemačke. Naime, u noći 3.oktobra 1990. milioni ljudi u Njemačkoj i u čitavoj Evropi slavili su ponovno spajanje Istočne i Zapadne Njemačke u jednu državu. Desilo se to 323 dana nakon što je u Berlinu srušen zid - ujedinjenju Njemačke prethodili su iscrpljujući politički pregovori, no sve je završeno bez ijednog ispaljenog metka.

U suradnji sa Njemačkom ambasadom u Sarajevu, Sarajevska filharmonija je pozvala posebnog gosta na ovaj koncert - to je njemački dirigent Patrick Strub, koji će sa našim orkestrom izvesti Mendelssohnovu uvertiru “The Hebrides”, te Simfoniju br. 7 op. 92 u A Duru Ludiwiga van Beethovena

Maestro Patrick Strub je široko obrazovan muzičar. Odrastao je u Stuttgardu, završio muzikologiju i psihologiju u Munchenu, studij violine u Hamburgu i Rimu, a časove dirigovanja je pohađao u Hamburgu i Sieni. Od 1979. godine je umjetnički direktor Simfonijskog orkestra Stuttgart, a radio je i sa mnogim značajnim ansamblima, kao što su Radijski simfonijski orkestar Stuttgart, Slovačka filharmonija, Radio orkestar Krakov, Kamerni orkestar Kobe, Nacionalni RTV orkestar Peking, Makedonska filharmonija, Solisti di Napoli.

Maestro Patrick Strub je veoma živopisan sugovornik. Zanimale su nas njegove uspomene na istorijski trenutak koji se obilježava ovim koncertom


RadioSarajevo: Kako ste vi kao Nijemac doživjeli vijest o ujedinjenju?
Strub: Sjedio sam kraj televizora i, bit ću veoma iskren - zaplakao sam. Bilo je veoma emotivno. Samo godinu dana prije bio sam uvjeren da to neću doživjeti za svog života. Za nas je Istočna Njemačka bila udaljenija od npr. Jugoslavije ili Čehoslovačke, jer je granica bila tako stroga i fanatična. Sjećam se da sam, još kao student, jednom putovao iz Hamburga u Istočnu Njemačku. Naš je autobus samo 10 centimetara prešao liniju ispred koje je smio da stane na granici - to je bio dovoljan razlog da nas zadrže satima, deru se na nas... Činilo mi se da sam se vratio u vrijeme nacista.

Upoznao sam mnoge divne ljude iz Istočne Njemačke ali smo uvijek imali problem gdje i kako da razgovaramo, uvijek ste imali osjećaj da vas neko prati i prisluškuje. Hoćete da vam još pričam o tome?

RadioSarajevo: Naravno, veoma je zanimljivo.
Strub: Kada sam prvi put dirigovao u Bratislavi dobio sam honorar u češkim krunama koje nisam mogao zamijeniti u njemačke marke. Zato sam odlučio da posjetim Prag i potrošim taj novac. U tramvaju za Hradčane sam upoznao jednog istočnog Nijemca i razgovarali smo, no on mi se izvinuo jer će, iako obojica idemo na istu turističku destinaciju, on izaći stanicu ranije, kako neko ne bi pomislio da smo zajedno. Nešto kasnije, istoga dana, počelo je kišiti, a ja sam se sklonio u neku suvenirnicu. Tu sam takođe naletio na grupu turista iz Istočne Njemačke. Oni su me zamolili da sačekam nekoliko minuta nakon što oni napuste prodavnicu, jer bi im moje prisustvo moglo stvoriti probleme. Pomislio sam - pa u Pragu smo, kako je ovo moguće

Sve su to bili divni ljudi, ali su živjeli u stalnom strahu od pogrešne riječi. Zato su i bile sve te emocije kada je došlo do ujedinjenja. Svi mi koji smo imali sreću da se rodimo u Zapadnoj Njemačkoj, da biramo škole u koje ćemo ići, da slobodno izražavamo svoje stavove - bili smo spremni plaćati kako bi i tim ljudima stvorili bolju budućnosti. Bili smo spremni na odricanja u korist ujedinjenja. No ima jedna stvar koja je važnija od novca - to je poštovanje prema čovjeku.

Bila je to ogromna historijska prekretnica, a najbolje od svega je da se, nakon dva svjetska rata, ovakva promjena desila bez ijedne ljudske žrtve, bez ispaljenog metka. Kada sad sagledam svu tu situaciju, mogu izraziti svoj osjećaj da je 2. svjetski rat za nas završio tek tada.

RadioSarajevo: U Istočnoj Njemačkoj su živjeli brojni umjetnici, muzičari, sportisti, pisci... kako se to odrazilo na kulturne prilike u Njemačkoj?
Strub: Odrazilo se u dobrom i lošem smislu. Dobro je bilo to što se pospješila fertilizacija na kulturnom planu. Protok ideja se povećao, ljudi su putovali, počeli su nam dolaziti i umjetnici iz drugih država, iz Mađarske, Poljske, Češke, Slovačke...
Loše je bilo to što se nakon pada komunizma sve fokusiralo na ekonomiju, malo je intersa preostalo za umjetnost. Sada se sve promatra kroz profit. Ja ne kažem da je umjetnost neki veliki biznis, ali ljudi sve više traže konkretne odgovore, a umjetnost vam često ne daje odgovore, umjetnost češće postavlja pitanja.

No čini se da je to boljka današnjice, svi u svemu traže samo jasan interes. Čak i u međuljudskim odnosima, sve češće ljudi druge procjenjuju isključivo na osnovu koristi koju bi mogli od nekoga imati. A u klasičnoj muzici mnogi ne razaznaju baš neke velike koristi.

RadioSarajevo: Odavde baš i nemamo utisak da u Njemačkoj imate problem sa publikom?
Strub: O da, i te kako. Nemojte procjenjivati na osnovu metropola, npr. Berlina - to je turističko središte. U manjim gradovima je potpuno drugačije, mi imamo problem publike.

RadioSarajevo: Vratimo se u Sarajevo - kakvi su vaši utisci nakon održanih proba sa orkestrom?
Strub: Veoma dobro iskustvo. Veoma prijateljski naklonjeni prema dirigentu i veoma odazivni, imam u njima punu suradnju. Dosta sam izmijenio način na koji ćemo izvesti program i oni me slijede u mojim zamislima. Razbio sam "birokratku" interpretaciju ovih djela i napravio je više protočnom, sa više osjećaja i sklada.

RadioSarajevo: Predstavite nam ne baš tako često izvođenu Mendelsonovu uvertiru “The Hebrides”?
Strub: Mendelson ju je napisao u svojim kasnim dvadesetim godinama nakon svog puta u Škotsku i to je jedna vrsta muzičkog slikanja. On je naslikao more, obalu, valove, klifove, dolazak i odlazak brodova i dozivanje pomoraca. Ova je kompozicija imala veliki utjecaj na Wagnera. U stvari, Wagner je kopirao mnoge njezine dijelove u svojoj operi Leteći Holandez. Kopirao je na mudar način, jer Wagner je bio "mudri Mendelson"... Dakle, ono što čujemo u ovoj kompoziciji je prelijepo slikanje, a Mendelson je, što možda mnogi ne znaju, bio i veoma dobar slikar.

RadioSarajevo: Šta je značajno za Beethovenovu 7. simfoniju?
Strub: Ona slavi rađanje novog sloja društva - mlade buržoazije toga vremena. Napisana je nakon pada Napoleona a prije Bečkog kongresa. Buržoazija se probudila i rekla - mi smo sada srednja klasa Beča, srednja klasa Evrope, jaki smo i svašta možemo uraditi! Sedma simfonija je eksplozija takvog osjećaja. Ona nije samo marš ili trijumf, ona je trijumf ljudi koji su se riješili totalitarizma tog vremena.

RadioSarajevo: Najljepša hvala što ste podijelili s nama svoja sjećanja i impresije



Koncert je na programu u petak 8. oktobra u 20,00. Rezervaciju ulaznica, po cijeni od 10, 20 i 30 KM možete izvršiti na brojeve telefona: 550 070 i 221 682. Ulaznice se mogu i kupiti na blagajni Narodnog pozorišta, u terminima od 9-12 i 16-19,30 sati.

U petak u prijepodnevnom programu RadioSarajeva moći ćete osvojiti ulaznice za ovaj koncert.

vesna, radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak