Dirljiv oproštaj hercegovačkog novinara od Rusmira Mahmutćehajića: Odlazak čuvara duha

Poznati hercegovački novinar Nermin Bise dirljivom porukom oprostio se od akademika prof. dr. Rusmira Mahmutćehajića, istaknutog intelektualca, prvog potpredsjednika Vlade Republike Bosne i Hercegovine te bivšeg ministra za energetiku, rudarstvo i industriju.

"Postoje ljudi čiji život ne može stati u biografiju, jer njihovo djelo nadilazi granice vremena, prostora i jedne profesije. Akademik prof. dr. Rusmir Mahmutćehajić bio je upravo takav čovjek – mislilac, graditelj duha i neumorni čuvar pamćenja. Njegova ljubav prema Stocu nije bila tek emocija prema rodnom gradu, već zavjet", naveo je Nermin Bise.

U vremenu kada je Stolac devedesetih godina bio ubijan, spaljivan i sistematski brisan, prisjeća se, Mahmutćehajić nije pristao na zaborav.

"Njegova riječ i njegovo djelovanje bili su čin otpora – tiha, ali nepokolebljiva borba za oživljavanje grada, njegovog identiteta i njegovog duha. Za njega, Stolac nije bio samo prostor, već simbol trajanja, susreta i smisla. Kao autor stotina knjiga i naučnih radova, ostavio je neizbrisiv trag u savremenoj misli. Njegova djela nisu bila samo akademska – bila su poziv na razumijevanje, dijalog i odgovornost", dodao je.

Podsjeća Bise da je akademik Mahmutćehajić pisao o vjeri, kulturi, identitetu i svijetu s rijetkom dubinom i hrabrošću, uvijek tražeći ono što povezuje, a ne ono što razdvaja.

"Njegov intelektualni i moralni autoritet prepoznat je i izvan granica njegove domovine. Uvrštavanje među 500 najuglednijih muslimana svijeta bilo je tek jedno od priznanja koje potvrđuje širinu njegovog utjecaja – ali ne i mjeru njegove veličine. Jer veličina Rusmira Mahmutćehajića nije bila u titulama, već u dosljednosti. U vjeri da riječ može liječiti, da znanje može obnavljati i da se čak i iz pepela može ponovo podići ono što ima dušu. Odlaskom takvog čovjeka ostaje tišina – ali ne prazna. Ostaje ispunjena njegovim mislima, njegovim knjigama i njegovim primjerom", poručio je.

A Stolac, navodi Bise, kojem je Mahmutćehajić posvetio dio svog života, i dalje svjedoči: ono što je voljeno istinski – ne može biti izbrisano.

"Imao sam čast i privilegiju biti veoma blizak s akademikom dr. Mahmutćehajićem, od kojeg sam crpio nepresušni izvor motivacije i inspiracije", zaključio je Bise.