Nora Trifković, kćerka sarajevske heroine, Olge Sučić: Što te nema…

Nema toga što me može spriječiti da je posjetim mamin grob, kaže nam Nora Trifković, kćerka Olge Sučić, službenice Skupštine Republike BiH, istinske bosanske heroine koja je na današnji dan prije 28 godina položila život za odbranu Sarajeva.

Piše: Faruk Vele 

I u vremenima dok svijetom hara pandemija koronavirusa, Nora će se prisjećati svoje "dobre senke iznad kolevke", majke bez koje je ostala kada je imala samo dvije godine. 

Branit ću ovaj grad... 

Olga Sučić i Suada Dilberović, studentica Medicinskog fakulteta, prve su žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu, mržnje i bezumlja u Sarajevu koje je tog dana opkoljeno. Baš kao i Sarajlija Milomir Vučijak, stariji gospodin iz ulice Obale 27. jula (danas Aleja lipa), koji je tog dana, jednog od najtežih u dugoj historiji Sarajeva, također, stradao. Malo stanovnika glavnog grada zna da su na čika Mišu, kako su ga zvala djeca tog dijela grada, pucali snajperisti koji su bili pozicionirani u objektu naspram benzinske pumpe kod Vrbanja mosta.

Teško ranjeni dobri čovjek umrijet će iste večeri od zadobivenih povreda.   

Svi oni, i Olga, i Suada, i Milomir, bili su spremni da brane svoje Sarajevo. A to je, izgleda, bio njihov jedini i najveći "grijeh". Sarajevo bilježi 11.541 takvu žrtvu, od čega je 1.601 dijete. 

"Ja sam majka dvoje djece i branit ću ovaj grad", kazala je Olga pre TV kamerama i nastavila da se kreće sa demonstrantima, u masi koja uzvikuje: "Ovo je Sarajevo, mi smo za mir!" 

Nedugo poslije je ubijena... 

Stih: "Kap moje krvi počete i Bosna ne presuši" na Vrbanja mostu ostaje trajno sjećanje na živote građana date za slobodu, mir, dostojanstvo, čovjekoljublje, istinu... Ali i opomena... 

Što te nema, što te nema? To je odgovor na pitanje koji Nora uzalud iščekuje svih ovih godina. 

"Iz godine u godinu sve je teže... Što ste stariji to vam majka sve više fali", priča nam Nora netom nakon što se vratila s groblja Bare, gdje su Suada i Olga sahranjene. "To je posljednji mirnodopski ukop na tom groblju".   

"Bilo da se dešava nešto lijepo ili ružno, bilo bi bolje lakše i ljepše u njenom zagrljaju to prolaziti, velika je to podrška koje, nažalost nemam", dodaje Nora. 

Ono što danas vidi, skoro tri decenije poslije ubistva njezine majke, jeste da sve ovo "ide u nekom lošem smjeru". 

Zabrinuta je, razumljivo, jer je i Nora danas majka sedmogodišnjeg dječaka. On ima  isto onoliko koliko je imala Nora kada je 1999. godine postavljena ploča s imenima Suade i Olge na poznatom sarajevskom mostu. Danas je, pak, bliže godinama koje je imala njezina pokojna majka u trenutku kada je otrgnuta iz zagrljaja svoje djece. 

O današnjim prilikama u Bosni i Hercegovini Nora govori: 

"Uvijek se ograđujem od vjerskih i političkih pitanja, jer mislim da su ljudi, nažalost, danas zatrovani tim stvarima, i to sve ide u nekom lošem smjeru... Operisana sam, da tako kažem, od tih stvari. Uvijek kažem voljela bih da sam rođena u Titovo doba, da okusim taj zajednički život i sve ljepote tadašnjeg života. A druga stvar, s godinama sami sebi odgovorite na to pitanje - zašto baš ona... Ja sam majka - pa svaka bi majka izašla za svoje dijete", veli Nora. 

Zaboravljaju ih 

Norin otac, Goran Trifković, svim silama se trudio da dokaže herojstvo njezine mame Olge, da dokaže istinu o tom danu. Sva sreća, ističe Nora, pa su imali dokaze za to, jer "nije bilo lako, iako je tog dana bilo na stotine svjedoka". 

Da li se Sarajevo i Bosna i Hercegovina onda sjećaju, na način kako dolikuje, prvih žrtava agresije i opsade Sarajeva? 

"Mamin amidža ili stric, kako ko voli, je bio gradonačelnik ovog grada. Mama je radila u Izvršnom vjeću odakle je i izašla taj dan na proteste. Mislim da ovaj grad može i mora puno više da uradi za OLGU I SUADU. Ulica, neki trg, nešto su samo mali primjeri... Iz godine u godinu sve više ih zaboravljaju", kaže Nora. 

Uprkos svemu, uprkos svim izazovima koje život sa sobom nosi, Nora nam poručuje da "ne ide iz ovog grada", jer, dodajemo, sve je njeno "ovdje ostalo"... 

Vjerujemo da je upravo jedna takva poruka, tamo negdje, na nekom ljepšem, boljem mjestu, danas izmamila osmjeh njezine divne majke... 

Neka je vječna slava i rahmet svih žrtvama opkoljenog Sarajeva.