Nimeta Cerić, najpoznatija banjalučka babica: Porađala i po tri generacije

"Kad sam počela raditi 1960. godine tad su žene bile mlade nisu se djevojke u godinama udavale nego su bile mlađe, pa su stizale roditi sebi dijete, pa je čak i njihovo dijete naraslo, da je stigla da ona dođe mene moliti da ja dočekam unuku", ispričala je Nimeta Cerić za Anadolu Agency (AA).

Takvih situacija bilo je mnogo, ali gdje su te žene danas nije sigurna jer je već 20 godina u penziji. Najviše onih kojih se sjeća sada žive u inostranstvu. Osim područja bivše Jugoslavije, priča Nimeta, najviše "njenih beba", otišlo je u Švedsku i Norvešku, a mnogo ih je i u Americi.

Kada je 1999. godine otišla u Ameriku u Njujork kako bi posjetila svoju sestru bliznakinju dočekala ju je 21 žena, Banjalučanke koje je ona porađala.

"Iznenadila sam se, glas o mom dolasku prenio se od usta do usta, a koliko je tek onih koji nisu znali da sam ja tu", ispričala je.

Najviše ju je nasmijala situacija kada je saznala za tri djevojčice, koje je "dočekala na ruke", sestre čija je majka živjela u Nimetinom komšiluku, a sada žive u Teksasu.

Sa Nimetom Cerić ekipa AA razgovarala je u porodičnoj kući u kojoj živi sama. Prelistavajući sačuvane uspomene na 39 godina rada u rađaoni banjalučkog porodilišta gdje je majkama pomogla da na svijet donesu oko 60.000 djece, naglasila je da je 19 godina radila kao jedina sestra u rađaoni. Medijska pažnja, naročito u penzionerskim danima dovela je do još jednog iznenađenja.

"Što mene prepoznaju žene nije čudo, ali sad mene prepoznaju očevi te djece", kroz smijeh priča ova penzionerka.

Pošto voli ići na pijacu desilo joj se da joj je pritrčao sijed čovjek u želji da je pozdravi jer je prepoznao da mu je ona porodila suprugu. Zahvalila mu se i pitala ga kako se sjetio, a on joj je objasnio da mu je jednom prilikom dok su gledali televiziju supruga rekla: "Ova ti je babica dočekala sina". Takvih situacija bilo je više, a za Nimetu je to iznenađenje jer tokom rada nije razgovarala sa muževima žena koje je porađala, nego su joj koleginice na vrata rađaone dovodile žene.

"Nikad nisam ljude vidjela niti sam ih mogla znati, samo pojedine koji su me odvodili od kuće da porađam", kazala je Nimeta Cerić.

"Strahovito sam voljela bebe i sama sam se opredijelila za takav jedan emotivan poziv i u zdravstvu ne bih ništa drugo mogla raditi nego porađati", ispričala je Nimeta.

Uvijek je kaže bila sretna i presretna kada na svijet dođe jedan mladi i novi život. Kao najvažnije situacije iz svog radnog vijeka izdvaja što je imala šest porođaja na kojima su se rodili blizanci i dvije majke koje su rodile trojke.

"Prva majka trojki došla je iz Sanskog Mosta, nije znala da nosi trojke, nije bilo ovakve tehnologije, porodi trojke i počne plakati jer kod kuće ima dvoje djece, pa sad odjednom petoro djece", prisjeća se Nimeta Cerić i dodaje da ju je utješila riječima da su joj sva djeca fina i zdrava.

Oko sedam dana kasnije došla je i trudnica iz Jezera kod Jajca, koja je rodila trojke, a kod kuće je imala troje djece, ali ona je bila sretna i zaključila da kako je hranila prvih troje, tako će i trojke.

Na pitanje da li je lakše raditi danas uz modernu tehnologiju u zdravstvu u odnosu na vrijeme u kojem je ona radila odgovorila je da vjeruje da će se svako zdrave pameti složiti s njenim zaključkom da u svakom poslu važi izreka "puno baba - kilava djeca". Priznaje samo tehniku u oblasti građevinarstva, a uvijek se najviše "oslanjala na svojih deset prstiju."

"Meni je najsigurnije bilo kada isplapiram i kada meni nije siguran položaj bebe tad se savjetujem sa doktorima", kaže Nimeta i dodaje da joj je od tehnike najsigurniji bio RTG snimak, dok ultrazvuku nikad nije vjerovala previše.

Iznenadila ju je i činjenica da danas mnogo trudnica ide na carski rez po dogovoru a to "nikad nije tako bilo" nego se čekao početak porođajnog doba.

"Uvijek je bilo više normalnih poroda. Sama profesija je sa puno savjesti, morate sve odbaciti s vaše duše prilikom posla, ni na šta ne smijete misliti jer vas sekunda može koštati nečijeg života" kaže ona.

Srdačna i vedra starica, širokog osmijeha, prisjetila se i da su joj mnogi govorili da je zbog njenog osmijeha majkama lakše da se porode. Prepričala je mnoge zgode i nezgode iz svog radnog vijeka, od probijanja kroz smetove u Baraćima kako bi porodila ženu koja se tri dana mučila, do noćnih uzbuna kada su zabrinuti muževi dolazili jer im žene nisu htjele u porodilište bez Nimete. Bilo je kaže i teških trenutaka ali je mnogo više bilo onih lijepih.

"Sam porođaj je najljepši. Po svom nahođenju to je jedan najsrećniji trenutak sa najviše ljubavi koja se nikad u životu ne gasi. Sve ljubavi mogu biti jake i mogu trajati ali nijedna nije tako duga kao ljubav majke prema djetetu. Neću reći i djeteta prema majci", kaže Nimeta Cerić.

Na svoju pokojnu majku izuzetno je ponosna, naročito jer je prodala svoj nakit, kupila zemljište i polovinu poklonila za izgradnju prve dječije bolnice u Banjaluci 1947. godine. Njena majka Emina Đumišić koja je rođena u Istanbulu, bila joj je najveća podrška i tokom radnog vijeka i tokom izbora zanimanja kada joj je omogućila školovanje u Tuzli.