Nikola Čvoro: Moramo naučiti saslušati druge

Radiosarajevo.ba
Nikola Čvoro: Moramo naučiti saslušati druge


[Portal Radiosarajevo.ba će u narednom periodu objaviti seriju intervjua s mladim aktivistima, koji mimo medijske (ne)pažnje, rade u svojim lokalnim sredinama i zajednicama.]

Razgovarao: Nedim Jahić

Nikola Čvoro je student završne godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Živi na Palama, gdje je godinama uključen u različite oblike studentskog i građanskog organiziranja. Njegovi zapaženi rezultati kako na polju kulture i debate ranijih godina, tako i danas u nastojanju stvaranja novih veza između mladih u Federaciji i Republici Srpskoj, prepoznati su od mnogih u lokalnoj zajednici gdje ga vide kao jednog od lidera neke svježe i pozitivne generacije koja ima snage donijeti promjene u zemlji. Danas djeluje kao aktivista Inicijative mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Sa Nikolom pričamo o njegovim iskustvima, idejama, planovima.

Nikola, šta danas u ovoj zemlji ne valja?
Najviše me brine izostanak bilo kakve reakcije i otpora. Rukovođeni onom „samo da rata ne bude“, ljudi se jednostavno prepuštaju. Dozvolili smo nekolicini da upravlja našim životima, a najgore od svega je što nam sve to postaje normalno. Moja generacija se ne sjeća tih boljih vremena pa smo zadovoljni sa ovim što imamo. A, ruku na srce, nemamo ništa.

Kroz Inicijativu mladih za ljudska prava radio si na programu „Mladi za pravdu“ kroz koji se po prvi put mladi radili zagovaranje za reforme u pravosuđu. Da li će u budućnosti mladi nastaviti rad na ovom pitanju?
Očekujemo nastavak projekta, gdje ćemo pokušati uključiti još više mladih iz cijele BiH. Mladi moraju razgovarati i o teškim temama, ako ništa kako bi razvili viši stepen razumijevanja za suprotne stavove. Moramo naučiti saslušati druge.

Na programu „Antidiskriminacija“, radili ste na organizaciji radionica na Palama, ali i kao predavač. Gdje vi vidite danas najveću diskriminaciju, u kojim sferama društva? Šta uraditi da bi se stanje popravilo?
S obzirom na činjenicu da je sam Ustav diskriminirajući, slobodno mogu reći da je diskriminacija prisutna u svim sferama društva u tolikoj mjeri da se teško prepoznaje. Gora stvar je da većina ljudi nije čula za pojam diskriminacije i ne znaju da zakon postoji. Pravde, možda, i nema, ali pravo postoji i to se mora iskoristiti. Da bi se stanje poboljšalo moramo poslati informaciju na pravu adresu. Naučiti one koji ne znaju, a sve koji su upoznati ohrabriti da se ne ustručavaju u borbi za svoja prava. Ne tražim više od onog što mi pripada!

Kroz „Školu civilnih sloboda i aktivizma“ koja se održala prošlog ljeta u Sarajevu, prošli su aktivisti i aktivistice iz cijele zemlje. Kada pogledate unatrag, da li postoji prostora za optimizam, znamo za predrasude koje postoje između mladih iz Sarajeva i Pala, gdje je napredak postignut, a šta treba dalje raditi?
Sa sigurnošću mogu reći da je napredak postignut i to najviše zahvaljujući sportu i neformalnom obrazovanju. Kroz sportske manifestacije, seminare, konferencije i slično, mladi se upoznaju, druže i što je najbitnije polako stiču povjerenje jedni u druge. Povjerenje je najbitniji faktor i na njemu najviše treba raditi. Organizacije koje se bave pomirenjem i povezivanjem mladih, često prave grešku podcjenjujući faktor povjerenja (misleći o njemu kao nečemu što se podrazumijeva) i odmah kreću u agresivnu kampanju suočavanja sa prošlošću, mašući mladima ispred nosa sa nimalo jednostavnim stvarima što je veoma često kontraproduktivno. Kada povjerenje postoji, onda je lakše mladima objasniti da ne postoji jedna priča već tri i više njih, afirmisati ih da čitaju, istražuju i sami dolaze do zaključka i do svoje istine, a ne one nametnute.

Možete li nam ukratko opisati Pale danas, šta rade mladi ljudi, gdje izlaze i kako provode svoje vrijeme?
Pale imaju dosta toga za pružiti. Polako se razvijamo u univerzitetski centar. Ne manjka ni kulturnih dešavanja, uostalom, za sve što nedostaje tu je Sarajevo. Da biste bilo šta rekli o Palama vi zaista morate doći da se sami uvjeriti. Iskreno, boli me stav medija o mjestu u kojem odrastao, ali se iskreno trudim da popravim tu sliku. Omladina, kao i u svakom drugom gradu u BiH – kada bismo energiju koju potrošimo po kafama i sličnim, slatkim dangubama, potrošili kreativno i konstruktivno, gdje bi nam bio kraj.

Kada Vas vidimo naredni put u Sarajevu?
Za koji dan.

Hvala puno, do narednog susreta.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak