Kod koga je završio srebrni medvjed Nazifa Mujića

Mujić je ispričao da se na ovaj korak odlučio zbog neimaštine.

"Nisam imao djeci šta dati i pružiti, ni doručak, ni ručak, ni večeru. Nisam imao ništa. Sve što smo imali malo boljih stvari, koje smo donijeli iz Njemačke, to smo prodavali na pijaci", izjavio je Mujić, koji je prije dvije godine sa porodicom boravio u Njemačkoj gdje je pokušao dobiti azil, međutim, nakon određenog vremena, vratio se u Svatovac.

U kući, u kojoj živi sa suprugom Senadom i kćerkama Šemsom (10) i Sandrom (8), te petogodišnjim Danisom, osim što nije imao hrane, nisu imali ni ogrjeva, pa su, kako je ispričao, na internet stavili ponudu da "medu" prodaju za 5.000 eura.

Interes javnosti odmah je bio veliki i zvali su ga ljudi iz cijele BiH i inostranstva.

"Nudili su dvije hiljade, tri hiljade, četiri hiljade, ali mi smo tražili samo pet hiljada. Međutim, došao je ovdje čovjek iz Srebrenika, nisam ga ni znao, ni ko je, ni šta je. Pozvao nas je i otišli smo u Srebrenik bez mede, samo da mi pokaže čovjeka koji je rekao: 'Za pet-deset godina, medo će opet biti kod tebe u kući za poklon'", navodi Mujić, dodajući da je za nagradu ipak dobio 4.000 eura.

Od dijela novca odmah je, kaže, kupio osnovne namirnice, platio račune da preko praznika ne bi ostao bez električne energije, a i djeci je kupio tri paketića.

Mujić negira navode da je "medu" dao zlataru iz Srebrenika koji će ga istopiti, a tvrdi da neće biti ni izložen u muzeju. Navodi da se "Srebreni medvjed nalazi u rukama poštenog čovjeka, koji ima dušu i razumije patnje uzrokovane neimaštinom."

Mujić za sebe kaže da nije neradnik jer je napustio dva posla u javnim poduzećima. Naime, nedugo nakon što je dobio nagradu u Berlinu za film koji je snimljen prema njegovoj porodičnoj drami, Mujić je dobio posao u JKP Panonnica u Tuzli, gdje je poslije izvjesnog vremena dao otkaz. Nakon toga, zaposlio se u JKP Rad u Lukavcu, ali je "zbog zdravstvenih problema" i taj posao napustio.

"Ja sam fasovao. U Komunalnom sam radio šest mjeseci, kičma mi je pukla. Ja sam dijabetičar. Imam šećer, na inzulinu sam. Tri puta dnevno udaram sebi inzulin. Za mene teški poslovi nisu. Da padnem negdje u komu, ko će mi pružiti pomoć", rekao je.

U novu godinu Mujić ulazi s dozom optimizma. Ostatak novca koji je dobio od prodaje ili zalaganja "mede" iskoristit će za kupovinu karti i odlazak u Berlin, gdje je, kako kaže, pozvan da prisustvuje Berlinaleu. Šta će kasnije poduzeti, kaže da ni sam ne zna, ali budućnost svoje porodice ne vidi u BiH.