Na kafi s Aidom Čorbadžić: 'Kraljica noći' mi je spasila život

Aida Čorbadžić nam je svima održala lekciju o važnosti optimizma, o tome koliko je ova ljudska osobina presudna u kritičnim životnim trenucima. Njen život dramatično se promijenio prije osam mjeseci kada su ovoj mladoj ženi, jednoj od najboljih sopranistica koje je iznjedrila BiH, dijagnosticirali rak dojke. Danas Aida može reći da je najteži period iza nje, te dodaje:

„Ja sebe sada strašno volim. Nikad nisam bila sretnija, nikad nisam bolje izgledala i imam namjeru da ovako živim i ubuduće!“ 

Piše: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba 

Prošle sedmice desio se Aidin sjajni povratak na scenu: uz pratnju Sarajevske filharmonije, pred prepunim auditorijem Narodnog pozorišta u Sarajevu, bravurozno je otpjevala jednu od najzahtjevnijih sopranskih arija – Kraljicu noći iz Mozartove opere Čarobna frula. U razgovoru za Radiosarjevo.ba otkriva koliko je za nju snažan simbolični značaj ove arije: 

„Tu sam istu ariju pjevala prošle godine u junu, na gostovanju u Banjaluci, ali sam nakon nastupa bila veoma razočarana u sebe. Nisam je otpjevala kako treba, a nisam bila svjesna da sam već tada bila bolesna. Bila sam bez snage, tijelo i um nisu bili sinhronizovani. Sebi nisam mogla oprostiti taj neuspjeh na sceni, mada su me sve kolege tješile u smislu – to je najteža arija.  Umjesto riječi utjehe, ja sam shvatila da nešto ne štima sa mojim tijelom i uputila se na ljekarske preglede. Tako je sve počelo... A ovih dana, kada su me pitali šta ću pjevati sa Sarajevskom filharmonijom, na moj odgovor slijedila je nevjerica i pitanje – zar ti nisu mogli naći nešto lakše? Da ne kažem da sam to jutro imala i zadnje zračenje. Međutim, rekla sam sebi da moja publika zaslužuje najbolje i zaista je i bilo fantastično. Od sada Kraljica noći ulazi u moj stalni repertoar, a taj dan je bio moj novi početak “, uvjerava nas Aida.

U sistemu od 21 dan

Kemoterapija, zračenja, igle, nalazi, bolničke sobe... Sve je to označavalo njenu svakodnevicu u proteklim mjesecima. 

„Svi ti kažu - bit ćeš ovako ili onako, ali dok na svojoj koži ne osjetiš, ne znaš kako je. Živjela sam u sistemu od 21 dan – prvu sedmicu kada primiš kemoterapiju sam veoma loše, ne bih mogla ustati iz kreveta. Nakon tih sedam dana skočiš na noge i život nema granica. Tada pokušavaš pozavršavati sve obaveze, uživati u druženju sa najmilijima. U trećoj sedmici raste nervoza i strah, sakupljaš nalaze i brineš se kako ćeš reagovati na narednu kemoterapiju. A onda sve ponovo... Ali sam sebe tješila da ima i pozitivnih stvari, npr. uštediš na kozmetičarki, na frizuri, farbanju (smijeh). Ta komična strana me održala“. 

A koliko joj je u svemu pomogao Facebook, znaju svi prijatelji i fanovi koji su putem Aidinih postova i fotografija mogli pratiti faze njenog izliječenja i upućivati joj riječi podrške. 

„Ispočetka sam bila diskretna, nisam htjela govoriti o tome, misleći da ljude ne treba opterećivati svojom bolešću. A onda su se počele dešavati apsurdne situacije, pa su neki moji prijatelji čuli kako sam umrla. Javna sam ličnost, moj posao je takav i shvatila sam da ne treba ništa da prešućujem, da je bolje da sam transparentna. Shvatila da je mnogim ljudima stalo da čuju kako se osjećam. I tako sam na Facebook počela stavljati statuse o liječenju, fotografije iz bolnice, komunicirati sa ljudima na taj način.“ 

Liječenje je bilo intenzivno, a nakon nekoliko ciklusa kemoterapije, Aida je u decembru podvrgnuta operativnom zahvatu: 

„Sporo sam se oporavljala od operacije, najviše mi je smetalo što nisam mogla ništa raditi rukama. Nisam mogla sama otvoriti vrata, bila sam doslovno ovisna od drugih ljudi. I kada su mi se funkcije počele vraćati, šta sam mogla biti drugo nego – sretna. Probudiš se ujutro i kažeš – slobodna sam. Naravno, daleko od toga da ne moram više brinuti i dalje sam u sistemu liječenja, i dalje moram svakih 21 dan primati lijek, a očekuje me i hormonalna terapija. Ali proći će i to“, s osmijehom tvrdi. 

Pod pritiskom stereotipa

Jedna od posljedica liječenja od karcinoma su i vidljive tjelesne promjene. Aida, koja danas ponosno nosi kratku frizuru, priča kako se suočavala s, kako sama kaže, gubitkom ženskih atributa: 

„Ti stereotipi da je 'kosa ukras žene' počnu te pritiskati na najbrutalniji način. Zato sam najprije pokušavala da u svemu pronađem zabavnu stranu, pa sam tako bila punkerica, izbrijana sa strane, sa čuperkom na vrhu glave. Pa je onda i on otpao. Onda sam počela gubiti dlake po tijelu, a tješila sam se da sada ne trebam na depilaciju. No pravi šok uslijedi kad izgubiš obrve i trepavice. Osjećaj je strašan, čini ti se da gubiš sebe, svoj lik. U toj fazi se nisam mogla pogledati u ogledalo jer sam se plašila saznanja da nestajem. To je bilo nakon treće kemoterapije, bila sam dezorijentisana, nisam izlazila iz kuće. Ustvari, taj trenutak nakon 'treće' za mene je bio najteži, jer tu počinješ psihički posustajati, istovremeno sa tim drastičnim fizičkim promjenama. A onda, malo po malo, počela sam se baviti sobom. Radila sam na imidžu, razmišljala kako da garderobom ili šminkom upotpunim novi izgled. Eksperimentisala sam sa permanentnim obrvama, tušem umjesto trepavica, mijenjala sam turbane i marame. Počela nositi mini. I shvatila da mi ova moja nova frizura super stoji“, iskrena je Aida  

Mnogi i ne znaju kako se postaviti prema osobi koja boluje od teške bolesti, kako joj se obraćati, kako joj pomoći. Pitamo našu sugovornicu šta je njoj u teškim trenucima najviše značilo. 

„To je tako lična stvar, ti si sama u svemu tome. I danas kad odem gore, na radiologiju, sretnem se sa svojom 'rajom' i samo ja znam kako je njima. Samo mi među sobom možemo razumjeti jedna drugu. A ono što nam treba u 'spoljnjem svijetu' je neko ko će da nam bude razbibriga, ko će da nam ulije novu energiju, da nas odvoji od priče o bolesti. Meni je moja porodica davala punu potporu". 

Dan nakon koncerta sa Sarajevskom filharmonijom, Aida je učestvovala u snimanju spota za Muzičku sobu djece iz Doma na Bjelavama. Kaže kako je ponosna što je dio ovog plemenitog i korisnog projekta, a da je posebno ponosna na činjenicu da su neka od djece bila u publici na njenom koncertu u Narodnom pozorištu.      

Iako je njen poziv takav da, poput sportiste, uvijek mora biti u formi, Aida kaže kako se njen životni stil danas razlikuje od onoga kako je živjela proteklih godina. 

„Sve je kao i ranije, ali s puno bviše mjere. Vodim uravnotežen život, redovno jedem, odlazim na spavanje u deset navečer, uživam u društvu svog sina... Priuštim sebi tu i tamo i neki izlazak s rajom, od toga ne bježim (smijeh). Ali što je najvažnije, izbacila sam iz života stres, jer je to bio najveći zagađivač. Važno mi je da budem u stanju odstraniti sve što me uznemirava, čini nervoznom i oduzima mi energiju. Taj trening u glavi mi pomaže da u sebi probudim najbolje. Zadnji slučaj desio se prošle sedmice, prije nastupa sa Filharmonijom – tačno sam osjetila kako se taj stres penje mojim tijelom i pokušava da me blokira, ali sam uspjela da se uhvatim sa njim u koštac. Najvažnije je i kloniti se ljudi koji smaraju svojom negativnom energijom, i okružiti se ljubavlju, pozitivnim likovima, ljudima koji znaju da cijene život“, otkriva nam naša sugovornica.  

Da li nakon osmomjesečnog iskustva ima savjet koji bi mogla dati ženama? 

„Potrebno je da više volimo i više slušamo sebe. Prošle godine, npr. moji nokti su pucali, listali se, a ja nisam obraćala pažnju na to. Nisam se mogla popeti uz stepenice a da se ne zadišem, a nisam reagovala. Bolest me grizla iznutra, a ja sam razmišljala hoću li kod doktora na pregled ili u Irsku na pripremu nove predstave. Zato bih savjetovala svakome da obrati više pažnje sebi. Pregledajte se, 'pipkajte se', nemojte se toga ustručavati. Razgovarajte jedna s drugom. Volite život“, poručuje nam ova hrabra žena.  

Carmina Burana pred deset hiljada ljudi

Nakon mukotrpnog liječenja, Aida kaže da još uvijek nema snage da na sceni izdrži cijelu predstavu, ali se nada da će se 30. septembra u punom sjaju vratiti u ulogu Violete iz Verdijeve Travijate. Do tada, očekuju je veoma važni koncertni nastupi. Zahvaljujući dosadašnjoj uspješnoj saradnji sa svjetski poznatim dirigentom dirigentom Urošem Lajovicem, Aida će pjevati sopransku rolu u oratoriju Carmina Burana Carla Orfa, u Sofiji, Trstu i Ljubljani.     

"Najveći su mi izazov ljubljanske Križanke gdje ću pred deset hiljada ljudi u julu pjevati Carminu uz pratnju Slovenske filharmonije. Mada, ne želim nikuda juriti. Iako sam ranije razmišljala o stalnom angažmanu u nekoj drugoj državi, sada sam svjesna da želim i dalje živjeti u Sarajevu. Ovdje sam sretna, ne treba mi mnogo. Važno mi je samo da živim u harmoničnoj sredini, da sam okružena pozitivnim ljudima i, što je najvažnije, da odgajam to malo stvorenje koje me svako veče zagrli, izljubi i kaže – mama, ti si najbolja mama na svijetu“. 

Na kafi s Rijadom Gvozdenom: U SOS selu sam naučio biti dijete

Na kafi s Dževadom Poturkom: Život obilježen vjerom u Boga i ljubavlju prema domovini

Na kafi s Nerminom Tulićem: Jedan od rijetkih džentlmena starog kova

Na kafi s Goranom Milićem: Ne vidimo ono što je dobro kod nas