Lejla Alimanović: IsthisnotSymbiosis?

Lejla Alimanović mlada je sarajevska umjetnica. Diplomirala ja komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, što uskoro treba i da magistrira. Autorica je kratkog filma IsthisnotSymbiosis?.

Radiosarajevo.ba: Kako je došlo do nastajanja filma IsthisnotSymbiosis?
Lejla Alimanović: Sve je krenulo od književnosti. Prijavila sam se na konkurs koji su objavili Bijenale mladih umjetnika Evrope i Mediterana. Zadata tema bila je Simbioza, a u referencama su propitivali kako u mediteranskom bazeni narodi mogu da žive zajedno i slična licemjerna pitanja koja su nam uvezena, kao što su nam uvezene i sve trenutne pojave… Napisala sam pjesmu, poslala je i moj rad je prošao te sam odabrana da predstavljam BiH za književnost; s tim što sam to odlučila nadograditi. Da ne bi ostalo samo na književnosti, svemu tome sam dodala i prostor – realizacijom filma i muzike. Rad je postao kratki film koji se na kraju pretapa u performans. Podijeljen je u tri dijela: rođenje, odrastanje i smrt, a smrt se završava performansom, odnosno direktnim prisustvom autora i obraćanjem publici, tj. izgovaranjem teksta. Tim putem se razbija distanca.

Radiosarajevo.ba: Koliko je trajala produkcija i koliko traje sam film?
Alimanović: Sam film traje šest minuta, a produkcija je trajala dobra dva-tri mjeseca. To je sve pomalo zbrzano i još ću raditi na nekim detaljima. Vrijeme ima značajnu ulogu. Treba sve ostaviti da stoji desetak dana, pa se tek onda vratiti radu, jer se onda sve može lijepo klesati. Naravno, rokovi su malo ubrzali čitavu stvar.

Radiosarajevo.ba: Koliko ljudi je učestvovalo na filmu?
Alimanović: Troje. Miroslav Pavlić je radio muziku, video Matej Šrepfler, a ja sam napisala pjesmu, scenarij, režirala te glumila i izgovarala tekst. Čitav film je snimljen u Sarajevu.

Radiosarajevo.ba: Je li film već negdje prikazan?
Alimanović: Nije, prvi put će biti prikazan u Muzeju savremenih umjetnosti u Rimu (16. decembar; op.a.). Nakon toga ću ga vjerovatno prikazati i ovdje. Planiram se prijaviti i na neke festivale, ali to je već potpuno druga procedura...

Radiosarajevo.ba: O čemu tačno rad govori?
Alimanović: Budući da su i pjesma i film podijeljeni na tri dijela – rođenje, odrastanje i smrt, prate tri ciklusa. Pjesma je napisana na engleskom jeziku. Početak prikazuje kako svi mi dolazimo na svijet, odnosno govori kako sve kreće iz simbioze, pa i mi sami te da je nepojmljivo da išta funkcionira bez nje. To se razvija u odrastanje, gdje dolaze drugi oblici – simbioza sa sistemom, simbioza sa civilizacijom... Tu već dolazi do odvajanja od prirodno nametnute simbioze u neku praktičnu. Tu se propituje i koliko su zdravi ti neki drugi tipovi simbioze koje nam nameću današnji svijet, stvarnost, sistem, politika, političko-sociološka situacija i koliko oni vode čovjeka u neki progres i napredak te da li je to samo bumerang efekt.  Smrt već nastavlja taj neki prirodni ciklus.  

Radiosarajevo.ba: Kakva je tačno veza tvog rada sa sociološkim aspektima ovog područja?
Alimanović:Pa... Ima veze samim tim što sam ja odavde i što svo svoje iskustvo nosim odavde. Naravno, isto tako ga ne mogu ni striktno vezati samo za područje BiH ili za područje Balkana, jer bi to bilo licemjerno. Pokušala sa obuhvatiti što više prostora i stanja.

Radiosarajevo.ba: Baviš li se još nekim vidovima umjetnosti?
Alimanović: Bavim se fotografijom, a radila sam i jazz emisiju – prvo na radiju 202, a onda na eFM-u. Učestvovala sam na nekoliko fotografskih takmičenja. Na takmičenju za najbolju studentsku fotografiju sam osvojila drugo mjesto. Izlagala sam i u okviru festivala Pravo Ljudski, gdje sam imala svoju samostalnu izložbu, a u sklopu Charlame sam imala izložbu i performans Myfunny Valentine. Izložba je bila bazirana na konceptu autoportreta i propitivanja Valentinova. Ljudi su vođeni konzumerizmom i praznikom koji ih navodi na darivanje, a ja sam tu napravila paradoks i izložila svoje autoportrete, a između njih ogledala... Bit cijele izložbe bila je da ljudi, kada dođu, mogu naići na svoj odraz u ogledalu, a ja sam svoje odraze postavila...

Pored toga, objavila sam i nekoliko muzičkih kritika i nešto poezije. Prošle godine sam organizirala i festival za mlade neafirmisane umjetnike Revolucija Krik Kulture, u okviru kojeg je održano pet samostalnih izložbi mladih akademskih slikara, poetske noći i svirke mladih muzičara.