Kafa s Jadrankom ili kako razgovarati s gluhima

Pišu: Aleksandra Kuljanin i Melina Borčak za Manjine.ba 

„Da mi je ova pamet a one godine, upisala bih Prvu gimaziju“ kaže Jadranka Sidro, sekretarka Udruženja gluhih Kantona Sarajevo.

Sa Jadrankom smo razgovarali u prostorijama Udruženja koje su smještene u sarajevskoj ulici Ferhadija. Dok smo posmatrali kako ova lijepa plavokosa žena pravi kafu, za oko nam je zapao jednostavan, minimalistički ugođaj prostorija Udruženja. Sve je podsjećalo na dom, od kvarcne grijalice do fildžana za kafu. Nasmijana Jadranka sipa nam kafu i tako počinje naš razgovor o njoj, njenom životu sa invaliditetom, njenom uspjehu.

Kaže da je sluh izgubila kao dijete, kada je imala 5 godina nakon injekcija streptomicina koje je primala zbog upale krajnika. Ona je jedna od rijetkih gluhih osoba koja je uspjela da razvije dar govora. U Centru za slušnu i govornu rehabilitaciju dobila je srednju stručnu spremu za zanimanje optičara, ali kaže kako je njena želja bila upisati Prvu gimnaziju. „Tada sam osjećala strah da neću biti prihvaćena. Danas ne razmišljam tako“ kaže Jadranka i s osmijehom nastavlja „Da mi je ova pamet a one godine, sad bih je upisala“.

Njena kolegica Jasminka Proho, tumač znakovnog jezika koja u Udruženju radi na poslovima socijalno preventivne zaštite, takođe je pila kafu sa nama. Ona kaže da je vrlo malo gluhih i nagluhih osoba koje završe fakultet, u Kantonu Sarajevo samo ih je 5. „KV nivo je, na neki način, 'plafon' za gluhe osobe, a to je sve do društva u kojem živimo“, kaže Jasminka i dodaje da ljudi griješe potcjenjujući inteligenciju gluhih i nagluhih osoba.„Ako sam gluha nisam glupa“ napominje Jadranka.

Osim što radi kao sekretarka društva, pa u tom svojstvu svakodnevno komunicira sa članovima, drugim institucijama, vodi Facebook stranicu i uređuje časopis Udruženja, Jadranka se u slobodno vrijeme bavi slikanjem na svili.

Živjeti s nama, a ne pored nas
Na web stranici Udruženja piše jedna upečatljiva rečenica: 'Gluhi samo žele da žive sa vama, a ne pored vas'. O tome šta očekuje od zajednice koja je okružuje, Jadranka kaže: „Znam prepoznati sažaljenje i to mi ne treba, ja želim da osjetim prihvatanje. Potrebno je dosta strpljenja za rad sa gluhima i to je ono što ljudima nedostaje – strpljenje!“

Jadranka navodi primjere iz doktorskih čekaonica u kojima je znala provesti i po 2-3 sata jer nije mogla čuti da je prozivaju. „Pokažem im da sam gluha i zamolim da dođu do mene kada sam na redu, ali ipak ne nailazim na razumijevanje... moje ime prozivaju a ja ne znam da sam na redu i ostanem čekati. Dešavalo se i da doktori nemaju strpljenja da me saslušaju. Sagnu glavu, pišu recept i nešto mi govore, a ja ne mogu da im čitam sa usana. Zamolim da ponove, da mi napišu to što treba da znam, a oni nemaju vremena. Mnogi službenici na šalterima u drugim institucijama su drski i ne shvataju da trebaju da me gledaju u oči dok razgovaraju sa mnom, kako bih im mogla čitati sa usana.“

U Udruženju smo upoznali i Jadrankinu kćerku Teu, koja je uspješna studentica. Pošto je Jadrankin suprug gluha osoba od rođenja, pitali smo je da li je strahovala da će se dijete takođe roditi oštećenog sluha. Jadranka kaže da je, dok je bila trudna, bila spremna i na tu mogućnost, ali kada se pokazalo da djevojčica čuje, bila je presrećna: „Teu je baka naučila da govori, a znakovni jezik je savladala odrastajući s nama.“

Kako komunicirati s gluhim osobama 
Pravimo li i mi neke greške u komuniciranju s gluhima, pitali smo Jadranku. I kako uopće možemo komunicirati s nekim ukoliko ne poznajemo znakovni jezik? Savjeti koje smo dobili su sljedeći:

- Gledajte u oči osobu sa kojom razgovarate
- Jasno artikulišite riječi kako bi vam sagovornik mogao čitati sa usana, ali nije potrebno da se derete
- Imajte strpljenja i ne okrećite glavu. Ako ste okrenuti bočno i gluha osoba vas vidi samo iz profila, neće moći pročitati sa vaših usana šta želite reći. Prema tome, gledajte sagovorniku ili sagovornici u oči.
- Ne približavajte ruke ustima dok govorite i ne koristite previše mimike. Mimika treba biti usklađena s onim što govorite i nipošto prenaglašena.
- Ukoliko imate brkove ili bradu sagovorniku će biti jako teško, skoro nemoguće da vas razumije.

O pravima gluhih i nagluhih osoba u BiH
BiH je ratifikovala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, ali njena primjena nije pravno obavezujuća. Ipak, u Udruženju gluhih KS smatraju da je ratifikacija Konvencije jako bitna, jer se mogu pozvati na ono što piše u njoj „Imamo more konvencija. Imamo, recimo, Konvenciju o pravima djeteta i tamo piše da svako dijete ima pravo na topli dom, na hranu, na obrazovanje, na socijalnu zaštitu – to stoji. Ali, kada dođe osoba sa invaliditetom, nigdje više tih prava djeteta nema“ kaže Jasminka Proho i objašnjava „Zadatak udruženja je da naučimo naše članove da koriste UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom kao osnovno oruđe. U svakom momentu moraju znaju da se pozovu na nju.“

Na području cijele Federacije gluhe osobe imaju pravo na ličnu invalidninu. Kada je prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji izašla lista tjelesnih ograničenja i naknada, došlo je do problema, jer su gluhe osobe izgubile pravo na invalidninu zbog toga što se oštećenje sluha vodilo kao invaliditet od 70%. Nakon teške borbe pravo na naknadu su ostvarile osobe koje imaju od 100 do 95% oštećen sluh, pod uvjetom da je oštećenje sluha nastalo prije razvoja govora, tj. prije sedme godine.

Problem sa kojim se Udruženje i dalje bori je da gluhe osobe nemaju pravo na instituciju zvanu 'tuđa njega i pomoć'. Ministarstvo ne razdvaja 'tuđu njegu' i 'pomoć', a Udruženje je tražilo da se to razdvoji. Gluhoj osobi nije potrebna njega, jer može samostalno da se brine za sebe, ali joj je potrebna pomoć u komunikaciji. Budući da se ovi pojmovi nisu mogli razdvajati, Ministarstvo za rad i socijalnu politiku donijelo je zakon kojim je znakovni jezik postao ravnopravan. Naime, znakovni jezik prije ovog zakona smatrao se 'kvazijezikom', 'išaretom', 'pantomimom'. Sada su tumači dobili mogućnost da rade i da budu plaćeni za rad, što je izuzetan vid napretka na ovom polju.

Jadranka Sidro i Udruženje gluhih Kantona Sarajevo dokaz su da upornost savladava i tjelesne, ali i zakonske prepreke u životu osoba sa invaliditetom.