Jovan Divjak: General i džentlmen

Povodom vijesti o hapšenju generala Jovana Divjaka u Beču, donosimo vam kratku biografiju ovog bosanskog heroja.

"Sin majke Emilije i oca Dušana koga je državna služba (učitelj iz Bosanske Krupe) odvela u Golubovac, mesto na reci Dunav 1937. kada sam rođen, a majka me porodila u Beogradu. Osnovnu školu sam počeo u Beloj Crkvi (Banat), nastanio u Bosanskoj Krupi, a malu i veliku maturu završio u Zrenjaninu 1956., kada sam upisan u Vojnu akademiju u Beogradu.

Vojnička karijera išla je od Beograda (1959. - 1966.) do Sarajeva (1966. - 1984.), a zatim od Sarajeva do Mostara (1984. - 1989.). Profesionalnu karijeru završio sam u Sarajevu.

U Mostaru sam obavljao dužnost komadanta TO okruga Mostar i u Sarajevu (od 1989. - 1991.) komadanta TO okruga Sarajevo. Od 08. aprila 1992. u štabu TO RBiH.

Penzionisan sam iz Armije BiH odnosno OSBiH 1. marta 1997. godine. Od tada sam u u funkciji izvršnog direktora Udruženja Obrazovanje gradi BiH, ostvarujem misiju - djeca žrtava rata - naša trajna briga", rekao je Divjak o sebi u jednom od intervjua.

Divjak se nacionalno izjašnjava kao Bosanac, što je u više navrata isticao u intervjuima za domaće i inostrane medije.

Legija časti
Završio je 12. klasu Vojne akademije u Beogradu, kurs za komandanta bataljona, Komandno-štabnu akademiju i Ratnu školu. Kasnije je završio Štabnu školu francuske vojske. Predavao je u Vojnoj školi u Sarajevu. Rat ga je zatekao na dužnosti oficira u štabu TO BiH. Postao je brigadni general Armije RBiH i pomoćnik načelnika Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prvi je, iz Bosne i Hercegovine, nosilac najvišeg francuskog ordena - Legije časti.

Vidjevši da JNA naoružava srpske paravojne formacije i civile, odlučio je da oružje iz Kiseljaka preda Teritorijalnoj odbrani BiH, kako ga JNA ne bi zloupotrijebila. Vojni sud JNA ga je 1991. osudio na 9 mjeseci zatvora zbog izdavanja oružja TO BiH. Kaznu je izbjegao napustivši JNA, nakon čega se pridružio Armiji Republike Bosne i Hercegovine.

"Kao pripadnik TO RBiH učestvovao sam u organizovanju odbrane RBiH od
8. aprila 1992., kada sam postavljen za načelnika staba, a kasnije zamjenika
komadanta TO, pa Armije BiH.", rekao je Divjak.

Suprotstavio se srpskoj propagandi u manipuliranju srpskim žrtvama u Sarajevu, odbivši svaku pomisao na masovna stradanja Srba, ističući da su Srbi u Sarajevu pretežno stradali od srpskih granata, a da nad Srbima nije vršen planski ili sistematski zločin. 

Sarajevo mon amour

U Parizu je na francuskom jeziku objavljena knjiga njegovih razgovora pod naslovom Sarajevo mon amour. Divjak je bio jedan od osumnjičenih od strane MUP-a Republike Srpske za napad 3. maja na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici. Osnovao je i ugradio sebe u fondaciju Obrazovanje gradi BiH.

"Pošto me politika i vojni vrh nisu adekvatno angažovali, a da mi vreme ne prolazi uzalud, u situaciji velikog stradanja i vizije o budućnosti BiH, nametnulo se samo po sebi - treba se posvetiti deci, obrazovanju, odgoju. 18 godina sam proveo u vojnom školstvu pa mi je obrazovanje "ušlo pod kožu" kao gimnazijalac imao sam želju da studiram, psihologiju, pedagogiju, pa je ovo bilo ostvarivanje ovog životnog sna", izjavio je Divjak u jednom od intervjua.

Dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za 2005. godinu.