Jelena Bosančić, redateljica jubilarne Prodane nevjeste za nove generacije

Stogodišnjicu postojanja, Narodno pozorište Sarajevo obilježava trima premijernim predstavama, od kojih svaka evocira početke rada tri programska sektora ove kuće. Kada je u pitanju Opera, u pripremi je 'Prodana nevjesta' češkog kompozitora Bedziha Smetane, koja je bila prva opera u domaćoj produkciji izvedena u Narodnom pozorištu Sarajevo, 1946. godine. 

Dinamične pripreme za ponovnu premijeru ove opere, koja nas očekuje u utorak 30. novembra, predvodi Jelena Bosančić, kazirmatična Splićanka u čijoj biografiji stoji da je redateljica, glumica, koreografkinja, kompozitorica, a radila je i kao intendantica Drame HNK Split. 

Razgovor s Jelenom Bosančić, vedrom i energičnom sugovornicom, vodili smo nakon jedne od svakodnevnih proba za premijeru. S obzirom na to da je njen prvi umjetnički angažman u Sarajevu, zamolili smo je da na početku razgovora za Radiosarajevo.ba da mali uvid u svoj profesionalni opus: 

"Drago mi je što ću se sarajevskoj publici predstaviti baš na ovaj način, u jubilarnoj stotoj sezoni s operom 'Prodana nevjesta'. Ja sam jedna "multipraktik persona" (smijeh). Glumu sam završila a dodatno sam se školovala za režiju opere, muzikla i spektakla. Operna režija je moja prava ljubav i to je neki smjer kojim idem. Asistirala sam svim velikim redateljskim imenima na opernoj sceni u regiji, a ujedno sam i sama radila velike operne projekte. Dva puta sam radila otvaranje Splitskog ljeta - jednom sa Nabuccom pokojnog profesora Georgija Para čiju sam režiju nadogradila i to je bio svojevrsni hommage njemu, a drugi put ovog ljeta kada sam režirala Cavaleriu Rusticanu.   

Osim što sam bila ravnateljica Drame HNK, igrala sam dosta uloga kao glumica, redateljica. Imam svoju školu mjuzikla i napisala sam jedan, napisala sam dramu, sviram 3-4 instrumenta, plešem cijeli život i to se sve spaja u personi redatelju. ... Najzahtjevnije pitanje koje mi neko može postaviti je da sebe opišem", kaže Jelena Bosančić.  

Opera kao multinmadijalna forma upravo i nalaže multitalentirane osobe na mjestu redaelja. Zato smo redateljici postavili pitanje tumačenja opere u 21. stoljeću: 

"S operom se u zadnjih dvadeset godina dogodio veliki preokret. Maknuli smo se od tradicionalne forme gdje pjevač stane, pjeva. Pjevači danas brinu do svog fizičkog izgleda, a prilikom kastinga nije bitan samo glas nego da li i odgovara toj ulozi. U postavci opere mnogo se vodi računa u dramaturgiji glazbe. U svojoj estetici sam više sklona modernijem pristupu, mada obožavam glazbu i mislim da je ona najvažnija u operi. Obožavam pjevače i uvijek se trudim da se osjećaju sigurno, da se sve čuje, da dobro surađuju s dirigentom. Ali se trudim da ih odmaknem od one tradicionalne operne geste gdje klekneš, udariš se u prsi, raširiš ruke prema publici. Radimo nešto novo". 

Ipak mora se napomenuti da je Prodana nevjesta zabpravo vrlo tradicionalna opera, pripada nacionalnoj školi i bazirana je na češkoj muzičkoj tradiciji. Pitali smo redateljicu kako ona doživljava ovo opetno štivo.  

"To je jedna divna opera, kažem da je to češki "Ero s onog svijeta".  Kad bih je režirala u Češkoj, ne bih se usudila raditi ovakve promjene (smjeh). To je jedna vrlo vesela i zaigrana opera u kojoj je Smetana vrlo vješto ispratio libreto glazbom. Sve imate u tom libretu, čak i neke stvari koje su potpuno atipične za zaplete u operi, na primjer kad lik govori jedno, a glazba govori nešto sasvim drugo, a jedno se s drugim ljubi. I ono što nije tipično za komične opere je taj treći čin koji je ovdje jako raspisan, skoro kao predstava u predstavi. Sve u svemu, to je predivna glazba, do te mjere da se maestro Josip Šego nije odlučio na skokove već radimo integralnu operu, onako kako je napisana. Imamo sreću da ćemo libreto pratiti u prijevodu na domaće jezike, tako da će biti zadovoljstvo slušati pjevače bez čitanja prijevoda", kaže redateljica.

Sa ovom operom se vraćamo sedamdeset i pet godina u prošlost, kada je ona prvi put izvedena na istoj ovoj sceni Narodnog pozorišta Sarajevo. Pitamo redateljicu koliko joj znači ova povijesna činjenica? 

"Jako puno. Čim me direktor opere Dino Mustafić nazvao i predložio mi to, znala sam da je to za mene izazov. U jednom dijelu opere imat ćemo hommage tom folkloru i tradiciji, ali pružit ću i jedno novo čitanje. Shvaćam da je to pravac kojim želi ići Narodno pozorište Sarajevo i moj režijski koncept se uklapa u to. Ovo je jedno novo doba pozorišta koje treba da privuče i novu publiku. S osipanjem publike se susreću sve opere u svijetu i neizbježno je novim generacijama pružiti nova čitanja.

U predstavu sam ubacila i šestero glumaca, odabranih na audiciji, koji su donijeli bitno osvježenje u načinu igre i glume. Povukli su pjevače u taj stil komedije dell'arte koji želimo postići, imaju čak i govorne reakcije gdje to glazba dopušta. 

U predstavi nema baleta. Na mjestima gdje je predviđen ples htjela sam razigrati hor, čiji su članovi s veseljem to prihvatili. 

Oduševljena sam horom, ansamblom, kućom i cijelom atmosferom u pripremi ove predstave, svi su vedri, talentirani i jako raspoloženi za suradnju.