Ivan Ramadan: Autor animiranih filmova

Radiosarajevo.ba
Ivan Ramadan: Autor animiranih filmova

Ivan Ramadan mladi je sarajevski student arhitekture i višestruko nagrađivani autor animiranih filmova. Do sada je snimio tri kratka animirana filma – Tolerantia, Čudotvorno mlijeko i Kiyamet.

Radiosarajevo.ba: Kako je uopće došlo do toga da se počneš baviti animiranim filmom?
Ivan Ramadan:
Počelo je jako davno, još kada sam bio mali. Negdje tamo kad se rat završio, dobio sam prvi kompjuter i instalirao 3D Studio Max, program za 3D modeliranje, i bilo mi je jako zanimljivo za igranje. Tada nije bilo ni interneta niti sam mogao naći neka uputstva te sam morao sam početi da pravim male testove i animacije. Malo-pomalo, naučio sam da koristim program. Glavna stvar u svemu tome je da me niko nije tjerao da to radim te da sam to jako zavolio. U neko doba, osjetio sam da imam nešto da kažem i da sam spreman da ispričam neku priču. Sasvim je druga stvar nešto animirati i imati nešto za reći, odnosno ispričati priču. Tako je 2008. nastala Tolerantia, moj prvi film.

 

Radiosarajevo.ba: Crtaš li i rukom?
Ramadan:
Crtam dosta i rukom. Moj drugi film, Čudotvorno mlijeko, zapravo je 2D animacija, nacrtana rukom. To što crtam rukom je zapravo neka osnova za sve. Uvijek startam od papira i dizajna napravljenog na njemu, pa onda to prenosim u 3D animaciju. U principu, ljudi uglavnom misle da kompjuter to sve sam uradi, a zapravo je jako daleko od toga. Zapravo to donekle i može, ali se radi o jako lošim animacijama. Ukoliko želite da nešto kako treba uradite, onda su principi isti kao i za 2D animaciju. Sve je zapravo i bazirano na njoj.

Radiosarajevo.ba: Koliko traje proces animacije jednog kratkometražnog animiranog filma?
Ramadan:
Zavisi od jako puno faktora. Ja sam potpuno sam pravio filmove i od početka do kraja sam bio zadužen za sve. Moj prvi film sam napravio za tri mjeseca, ali sam prije toga imao velike pripreme u vidi samog razmišljanja, bez ikakvog konkretnog rada. Za drugi film, Čudotvorno mlijeko, imao sam gotovu priču, baziranu na priči mog oca (Hajrudin Ramadan, pisac, op. a.), što je bila velika ušteda vremena – lakše je bilo uraditi adaptaciju već gotovog književnog djela, nego da sam smišljam priču. Za taj film sam imao i deadline, što je bila nekad ograničavajuća, a nekad dobra okolnost koja tjera da se završi u nekom razumnom roku. Taj film sam uradio za mjesec i po, dok sam na posljednjem, Kiyamet, radio dvije godine i mislim da je ubjedljivo najbolji od mojih filmova. Meni je lično najdraži i lična je priča, koja nikako nije mogla da se završi u nekom kraćem vremenskom roku.

Radiosarajevo.ba: Čudotvorno mlijeko si radio po očevoj priči, odakle potiču inspiracija i teme za druga dva filma?
Ramadan:
Tolerantia je inspirisana Balkanom i događanjima ovdje za vrijeme rata te netrpeljivosti između ljudi. Kiyamet je, opet, jedna jako lična priča i glupo je da sada i pokušam objašnjavati šta je to. Želim da to ljudi dožive na svoj način. Najljepša stvar sa premijere tog filma bila je što sam dobio nekih 10-15 jako dugačkih tekstova koje su mi ljudi samoinicijativno poslali na e-mail i objasnili šta su doživjeli i gdje su se pronašli u filmu. Možda najveća greška koju sam napravio na premijeri je to što sam pokušao da objasnim film u par rečenice, što je glupo zvučalo. Ja sam neko ko se izražava pokretnom slikom, a ne riječima.

 

Radiosarajevo.ba: Čudotvorno mlijeko je trebalo da bude prvi crtić u serijalu, šta se desilo sa ostatkom serijala?
Ramadan:
Film je nastao u koprodukciji sa BHT-om i oni su rekli da ćemo ga napraviti kao poseban film, a ujedno i kao pilot epizodu za buduću seriju je trebala da se pravi za djecu. Realizovati seriju i realizovati jedan kratki animirani film su dvije različite stvari. Trebao bi mi veliki tim ljudi i velika finansijska sredstva, koja trenutno nemam. Taj film je bio na nekim festivalima, uglavnom regionalnim, ali je predstavljen i na konferenciji u Seulu, Južna Koreja, gdje su prisustvovali i producenti iz raznih TV kuća, uglavnom iz Azije, te je bilo zainteresovanih za koprodukciju. Ne vjerujem da se serijal može realizovati kod nas, ali eto postoji mogućnost da se nastavi. To je malo dugoročniji projekat i ne očekujem puno te ću sigurno napraviti još jedan kratki film u međuvremenu.

Radiosarajevo.ba: Kakvo je bilo interesovanje domaće publike za serijal?
Ramadan:
Pa, to bi trebalo da bude TV serija, a Čudotvorno mlijeko je pomalo art i underground. Što znači, kada bi se radila serija – to bi se sve moralo komercijalizovati i prilagoditi određenom uzrastu te bi se još mnogo stvari moralo promijeniti. Mislim da taj film uopće nije dovoljno prikazan kao TV film niti je uopće reklamiran tako. Ja sam ga, u svojoj privatnoj produkciji, okolo slao i pričao o tome, što bi zapravo trebao da bude posao nekog ozbiljnijeg producenta. Zbog toga mislim da ljudi kod nas gotovo da i nisu čuli o Čudotvornom mlijeku niti znaju da bi se serijal trebao praviti. Ja trenutno ne želim da budem producent, budući da je to posao za sebe te bi mi trebao neko da to uradi kako valja.


Radiosarajevo.ba: Učestvovao si na brojnim festivalima i osvojio dosta nagrada, možeš li navesti neke od njih?
Ramadan:
Tolerantia je bila prikazana na 35 festivala, a osvojila je sedam nagrada. Izdvojio bih Srce Sarajeva za najbolji kratki film 2008. i nominaciju za Evropsku filmsku akademiju, također za najbolji kratki film 2008. Čudotvorno mlijeko je prikazano na nekih 12 festivala, uglavnom regionalnih, a osvojio sam nagradu za najbolji ekološki film na Balkanima festivalu 2010. Kiyamet je premijerno prikazan na ovogodišnjem SFF-u i tek treba da krene po festivalima.

Radiosarajevo.ba: Koje autore i animirane filmove lično preferiraš?
Ramadan:
To je zanimljivo, budući da mi inspiracija nisu samo crtani filmovi, već sve što vidim oko sebe. Volim bilo kakvu vrstu vizuelne umjetnosti, a i ta arhitektura koju studiram nije nešto što je daleko od ovoga. Konkretnost arhitekture mi je i pomogla kod rada na Kiyametu. Volim sve da pogledam – i mainstream i underground filmove. Što se crtića tiče, volim pogledati sve, od Disneya, Pixara, itd., samo ukoliko nisu sinhronizirani. Pored toga, uživam u kratkim filmovima, iako ne bih mogao da izdvojim nekog konkretnog autora, jer se gotovo nikada ne radi o samo jednom čovjeku koji pravi genijalne filmove, već se radi o jako puno mladih ljudi koji, kao i ja, uglavnom sjede sami i prave filmove. To su filmovi koji se uglavnom mogu vidjeti po festivalima. animiranog filma. Također, velika su mi inspiracija i animacije za igrice, što je i očito u zadnjem filmu. Čak su me neka djeca, koja su ga gledala, pitala što ne pravim igrice.

 

Radiosarajevo.ba: Baviš li se još nekim vidom umjetnosti?
Ramadan:
Pa, crtam (smijeh)… Obično sve što radim je u cilju pravljenja filma te često pravim neke koncepte. Neki i taj koncept-art nazivaju vidom umjetnosti.

Radiosarajevo.ba: Kakva je budućnost animiranog filma u BiH?
Ramadan:
Šta je fazon – većina ljudi koji prave bilo kakvu animaciju rade reklame, jer su jako isplative. Tu su pare i niko neće da sjedi dvije godine k’o idiot i pravi film od 10 minuta koji će biti prikazan na nekoliko festivala i to je to. Ja ponekad uradim neku arhitektonsku vizualizaciju ili reklamu, ali pokušavam da to što manje radim. Problem je što ljudi jednostavno ne smiju da se upuste u to, jer nemaju neke velike podrške. Postoji ta fondacija za animacije, ali to je priča za sebe. Ipak, fond postoji iako nije baš jednostavno doći do njega. Ja se nadam da će biti bolje, a svojim primjerom sam pokušao da nekako afirmišem ljude i pokažem im da je moguće napraviti nešto ovako i da to nije toliki problem. Imaš kompjuter, imaš smisla za estetiku i dizajn – možeš okupiti tim ljudi koji će ti pomoći i možeš napraviti film. Ipak, da ima nešto puno animacije kod nas – nema. Meni kada odem na neki film, ljudi obično govore “Ti si prvi iz Bosne kojeg sam upoznao, a da to radi”.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak