In Memoriam: Admiral Mahić, pjesnik

Ispred smeđe zgrade predsjedništva

pozdravljaju se dva stražara.

Nad zgradom predsjedništva, u daljini

bijeli se planinski vrh.

kao visibaba.

Kako bi bilo da se i ja zaposlim

u zgradi predsjedništva?

Teško je srcu izroniti iz beharne plime proljeća

i otići stražarima da traži posao.

Mogao bih biti solidan stražar, moguće

i solidan predsjednik.

Ipak, prvo bih se oženio.

Da nisam zalutao negdje

između sfera.

Treba popraviti prislušne uređaje

između neba i zemlje.

Sve su me sfere natopile

i mene ne trebaju provjeravati, meni

treba vjerovati. Iako ne znam

otkud sol u moru

meni treba vjerovati.

"Pjesnik naših sahara, oaza i Bosne, živio je kao boem i bio voljen i poštovan od sugrađana. Admiral je znao da prepozna i epilepsiju cvjetova i kao putnik kroz imperiju atlasa, pjesmama gradi svoju Babilonsku kulu. 

Glasno i zvonko, kao da sluti svjetlosnu stazu tajnovitog puta, govorio je kako ga čeka muzika sfera za njegove sonete - izjavio je  Spahić povodom pjesnikove smrti. Admiral je bio izuzetan čovjek, prijatelj koji je darivao našoj zajednici svoje stvaralaštvo i neizmjernu ljubav i zanos pjesnika. 

Govorio je sa strašću i stihove drugih pjesnika i radovao se svakom stihu, svakom gradinaru". 

Ovako se Ibrahim Spahić oprostio od pjesnika Admirala Mahića, koji je preminuo jučer u 67. godini. 

Admiral Mahić rođen je 19. januara 1948. godine u Banjoj Luci. Završio je tehničku školu, vanredno studirao Filozofski fakultet u Sarajevu koji je napustio pred rat. Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, spiker na radiju, novinar… 

Pored poezije objavljivao je i prozu, zabilješke sa putovanja, drame; objavio je niz dramskih tekstova za djecu emitiranih na Radio Sarajevu. Živio je kao slobodni umjetnik u Sarajevu. Bio je jedan od osnivača PEN Centra BiH,.