Heroj antifašističke borbe Ivo Lola Ribar: U svojim idealima sanjao o slobodi, ljubavi i pravednosti

Jedna od najznačajnijih osoba koja je postala simbolom jugoslovenskog antifašizma i osoba koja je u svoje ideale vjerovala bez ustezanja jeste Ivo Lola Ribar. 

"Novija istorija Saveza Komunističke Omladine Jugoslavije u svim je pojedinostima usko povezana imenom Narodnog heroja Ive-Lole Ribara"

Tako počinje članak jednog sarajevskog lista iz 1946. godine.

Značajan političar, vojni lider u Komunističkoj partiji Jugoslavije, a i ključni organizator otpora protiv domaćeg i stranog okupatora, te narodni heroj, sve do svoje smrti 1943. godine kad je poginuo u zračnoj bitci na Glamočkom polju na današnji dan, besprijekorno je obavljao sve svoje dužnosti. 

Josip Broz Tito je na desetu godišnjicu pogibije Ribara govorio da je to bila posljedica neprijateljskog napada koja je ostavila dubok trag na cijelu jugoslovensku naciju, ali i same redove u Komunističkoj partiji Jugoslavije. 

Na Glamočkome polju Ivi Loli Ribaru izgrađen je memorijalni muzej koji je danas u zapuštenom stanju, a njegovo tijelo preneseno je u Grobnicu narodnih heroja ispod Kalemegdana u Beogradu. 

Kako se piše u Bakarićevom djelu "Obnova i reorganizacija SKOJ-a":

"Za Partiju i SKOJ presudno je značajna 1937. godina, kada na čelo KP Jugoslavije dolazi Josip Broz Tito. Upoznavši se sa stanjem u revolucionarnom omladinskom pokretu, drug Tito mu posvećuje najveću pažnju. Zajedno s Ivom Lolom Ribarom razrađuje novu koncepciju rada SKOJ-a, kako bi ta revolucionarna organizacija izrasla zaista u snažan i mobilan omladinski pokret, kao jezgra najšire masovne organizacije antifašističke i slobodoljubive omladine Jugoslavije."

Ovi redovi govore o važnosti Ive Lole Ribara za nastavak antifašističke borbe i pojačavanje redova Komunističke partije Jugoslavije. Sredinom januara 1941. Specijalna policija je došla u posjed pisma koje je Ivo Lola Ribar, član Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, uputio svojoj devojci Slobodi Trajković. 

U pismu Ribar piše Slobodi: 

"Pišući ovo pismo ja se pouzdano nadam - optimista sam, kao i uvijek! - da te ono nikad neće stići već da ćemo se nas dvoje vidjeti i uvijek ostati zajedno.

Jer ovo pismo je zato i pisano. U ovom trenutku, kada polazimo u posljednju, odlučnu etapu boja od kojeg zavisi, pored ostalog, i naša lična budućnost i sreća, želim da ti kažem nekoliko prostih i jednostavnih stvari.

U mom životu postoje samo dvije stvari: moja služba našem svetom cilju i moja ljubav prema tebi, najmilija moja.

Našu sreću i život koji smo htjeli nismo, kao ni milioni drugih, mogli ostvariti izolovano, već samo preko naše borbe i naše pobjede. I zato su te dvije stvari u suštini, u meni samom, jedno. Znaj, dušo, da si ti jedina koju sam volio i koju volim.

Sanjao sam i sanjam o našoj zajedničkoj sreći - onakvoj kakvu smo željeli, o sreći dostojnoj slobodnih ljudi. To je jedina prava sreća, jedina koju treba željeti.

Ako primiš ovo pismo - ako dakle ja ne doživim taj veliki čas, nemoj mnogo tugovati, najdraža! U svijetu u kome budeš tad živjela, naći ćeš, uvijek živ, najbolji dio mene samog i svu moju ljubav prema tebi. Za tebe sam siguran da će tvoj put biti prav i onakav kakav mora da bude. Na njemu, na putu života naći ćeš osvetu i sreću. Mnogo, mnogo te volim, jedina moja! I želim da nikad ne dobiješ ovo pismo, već da zajedno s tobom dočekam veliki čas pobjede.

Želim da te svojom ljubavi učinim onako srećnom kao što to zaslužuješ.

Uvijek tvoj."