Hana Stojić: Farah se borila za ideale
Radiosarajevo.ba
Hana Stojić (foto: radiosarajevo.ba)
RadioSarajevo: Za početak, čestitamo na nagradi. Osim odgovora na pitanje šta znači za Vas ova nagrada, možete nam i reći koliko je, u stvari, u današnjim uvjetima, u stanju u kojem se nalazi domaće izdavaštvo, promovirati bh. književnu baštinu ideal, a koliko stvarna borba?
Stojić: Nagrada mi zanači puno zato što nosi ime Farah Tahirbegović, koja se borila za ideale, koju svi nose u sjećanju kao jednu prekrasnu, vrijednu i pametnu osobu, koja nije posustajala i koja je cijeli svoj život posvetila toj svojoj borbi i idealima.
Dio samog angažmana u borbi za promociju bh. književnosti je i u samom idealu, zato što su podneblje i situacija u kojoj živimo komplicirana, i ima jako malo novaca za podršku takvim nastojanjima. Ali, postoji predivna književnost koja opravdava ta nastojanja, postoji način da se književnost promovira i sa jako malo novaca. Zato mislim da se mora i može nastaviti s tim. Ne moramo se pomiriti sa realnošću u kojoj živimo, možemo je izmijeniti.
RadioSarajevo: Nedavno ste organizirali i zajednički nastup bh. autora na sajmu knjiga u Leipzigu. U izvjesnom smislu, to je rijedak primjer da se, danas u BiH, uz podršku ministarstava kulture oba entiteta, nešto ostvarilo zajedničkim snagama, a ne podjelama. Kako je tekao proces organizacije, da li ste naišli na dovoljno saradnje sa izdavačima i autorima?
Stojić: Lajpciški sajam spada među najznačajnije sajme knjige i autora u svijetu. To je sajam koji za četiri dana svoga trajanja okupi oko hiljadu i po autora, koji nastupaju u dvije hiljade manifestacija. To je, dakle, oko petsto manifestacija na dan. Kod nas on nije poznat isključivo iz razloga što BiH dosad na njemu nije nastupala. Naše susjedne zemlje, kao što su Hrvatska i Slovenija, već su tamo uveliko prisutne. Konkretno te dvije zemlje su bile zemlje-gosti 2007. I 2008. godine, a 2011. će Srbija biti zemlja-gost. Biti zemlja-gost znači da cijela pažnja domaćina i njihovih medija tokom održavanja sajma bude usmjerena na autore iz te zemlje. Uvidjela sam mogućnost da se i Bosna i Hercegovina predstavi na tako značajnom sajmu.
Jako sam sretna što sam naišla na podršku i sluh u našim ministarstvima, te da su oni bili spremni sarađivati. To su Ministarstvo civilnih poslova BiH, Ministarstvo prosvete i kulture Republike Srpske i Ministarstvo kulture i sporta FBiH. Ja sam cijeli projekt započela, i nisam bila uvjerena da će uspjeti. Činjenica da su naša ministarstva imala sluha i interesa za značaj promoviranja naših autora, da su vrijedni da budu predstavljeni u inostranstvu, uprkos političkim nesuglasicama, velika je stvar i može poslužiti kao primjer kako se može voditi računa o kulturi i književnosti i u teškoj političkoj situaciji u zemlji.
RadioSarajevo: Iza Vas su, također, brojni uspješni prijevodi. Među njima ima i dobitnika Nobelove nagrade, i domaćih pisaca i publikacija. Možete li nam reći koliko je, po Vašem mišljenju, prevodilački posao danas cijenjen u BiH, kao proces stvaranja nekog djela u drugom jeziku, i koji su najveći problemi na koje prevodioci nailaze, u tom smislu?
Stojić: Prevođenje u BiH je u jako, jako lošoj poziciji. Prevodioci se, na neki način, marginaliziraju, a bez njih ne bi bilo uopće moguće upoznati trenutnu situaciju u svjetskoj književnosti. Najkonkretniji problem prevodilaca u BiH je što se daj posao, faktički, uopće i ne plaća. To su tako smiješni honorari, da ih vi na nekom prevodilačkom skupu u svijetu ne smijete ni izgovoriti. Pogotovo kad čujete da u jednoj Holandiji, prevodilac po jednoj kartici teksta dobije i do 40 eura, da je ta cijena u Njemačkoj 20 eura.
U jednom intervjuu, profesor Zvonimir Radeljković je rekao da je za prijevod Fineganovog bdijenja dobio 750 KM. Dakle, veoma je jasno da ovakav stav i odnos ne ide u korist prevodiocima u našoj zemlji. To je neki posao koji se radi po vlastitoj volji i više iz nekog uvijerenja, nego iz finansijske koristi, i mislim da je to ključni problem. Sa jedne se strane mnogi žale kako mi nemamo prijevode, kako uzimamo prijevode iz drugih zemalja , a sa druge strane ne postoji svijest da se u taj prevodilački posao treba ulagati da bi prijevodi postojali. Da treba, prije svega, ulagati u knjigu – ne samo u prevodioca, nego i u redaktora, i lektora knjige.
Naše izdavaštvo mora naučiti da prevodilaštvo nije nešto što se radi usput, i ne predstavlja sadaku od strane prevodioca, nego ozbiljan proces koji zahtijeva mnogo vremena, da bi ta knjiga bila lijepa u ciljnom jeziku.
RadioSarajevo: Koliko je, zapravo, predrasuda vezano za prevodilački posao – odnosno, zašto uvijek govorimo o tome šta je „izgubljeno u prijevodu“ umjesto o onome šta je njime dobiveno?
Stojić: To je jedno od glavnih pitanja prevođenja uopće. Naravno da se u prevođenju dosta toga izgubi. Kad govorimo konkretno o dva jezika sa kojih i na koje ja prevodim, njemački i bosanski, imamo slučaj drugačije frazeologije, sintakse, a još je to i umjeren primjer, ako uzmemo u obzir jezike koji su drastično različiti od našeg i od njemačkog, kao što je npr. kineski. Ali, razmišljati samo o tome šta je izgubljeno u prijevodu, znači smatrati da se prevedena knjiženost ne može čitati i da nije vrijedna, a ja smatram da moramo gledati šta smo time dobili, a ne izgubili – a dobili smo mnogo.
RadioSarajevo: Već dvije godine ste koordinatorica Regionalnog ureda književne mreže Traduki. Možete li nam bliže objasniti šta je, zapravo, Traduki i koji je njegov generalni cilj?
Stojić: Traduki je književna mreža koju je osnovalo šest partnera: ministarstva vanjskih poslova Austrije i Njemačke, Švicarsko vijeće za kulturu Pro Helvetia, Goetheov institut, Kultur-Kontakt Austrija i Fondacija S. Fisher. Glavni je cilj razmjena književnosti njemačkog govornog područja i područja jugoistočne Evrope – tu su sve zemlje bivše Jugoslavije, plus Albanija, Rumunija i Bugarska.
Imamo tri cilja: prevođenje književnosti sa njemačkog govornog područja na jezike jugoistočne Evrope, prevođenje književnosti jugoistočne Evrope za njemačko govorno područje, kao i međusobno prevođenje književnosti unutar regije jugoistočne Evrope: sa rumunskog na bugarski, sa bugarskog na albanski, itd. Tako se bolje upoznajemo, i imamo bolji protok informacija o knjiženosti u regiji.
RadioSarajevo: Hvala na razgovoru, i mnogo sreće u novim projektima.
Stojić: Hvala Vama.
....
Nagradu Hani Stojić uručio je Namik Kabil, ovogodišnji kustos Fondacije Farah Tahirbegović. Ceremonija dodjele održana je 5. aprila u Multimedijalnom centru Mak u Sarajevu. Pogledajte video:
http://www.youtube.com/watch?v=F3tCnbK90Yk
dijala, radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.