Hajlaković o paklu koji je prošao s drogom: Od ljepila, tableta do heroina

Kao i većina početnika, udisao sam najprije ljepila, i koristio razne tablete. Čitav sepet sam ih popio, da bi kasnije došao u dodir s marihuanom, kazao je.

Bio je to, dodaje, period života u kojem, nakon školovanja u bugojanskoj gimnaziji, upisuje fakultet u Zenici i u tome gradu prvi put uzima tešku drogu heroin.

"Onda je sve krenulo kako ne treba. Drogu sam počeo uzimati intravenozno, i svaki dan mislio samo o tome kako ću nabaviti novu. Svi pokušaji da to prestanem, bili su bezuspješni", prisjeća se.

Najradije bi, kaže, zaboravio vrijeme u kojem je “prokockao šansu na fakultetu, gubio poslove koje je nalazio, i bivao sve bolesniji”.

Ističe da je prošao sve faze liječenja, detokse i komune, te vjeruje da je najteži dio svog života ostavio iza sebe.

Danas živi s bolesnim ocem i žali zbog uzalud potrošenih godina, a naročito zbog neispunjenih obećanja majci da će se prestati drogirati.

"Brinula je, i bila uvijek uz mene, pa i onda kada je znala da ne govorim istinu. Tek nakon njene smrti, shvatio sam da mi je bila najbolji prijatelj i da je sve trebalo biti drukčije", naglasio je.

Svjestan da prošlost ne može promijeniti, Rusmir se nada da će se uskoro zaposliti, živjeti od svog rada, i druge upozoravati da je droga nešto najgore što se jednom čovjeku može desiti.

"Želio bih svojim primjerom i savjetima pomoći mladim ljudima, koji su možda sada na početku mog puta. Jer, broj ovisnika je u konstantnom porastu, a dobna granica onih koji konzumiraju narkotička sredstva sve niža", ističe.

Volio bi, dodaje, da se u Bugojnu otvori centar za pomoć ovisnicima koji su prošli proces liječenja, ali i drugima koji to pokušavaju, s ciljem preveniranja pojave narkomanije.

"Od ključnog značaja bila bi resocijalizacija ovisnika dok apstiniraju, da im se omogući bavljenje sportom, da privređuju i budu korisni članovi društva. To bi utjecalo na povećanje njihovog samopouzdanja, neovisnosti i spremnosti da prebrode krize", naglasio je.

U centru bi se organizirala savjetovanja za mlade i roditelje o tome kako prepoznati bolest dok još nije uzela maha, kako spriječiti narkomaniju, a bivše ovisnike ojačati da spremno dočekaju ponovni povratak u zajednicu.

"Istina, ovisnici u našoj zemlji imaju osiguran bolnički tretman, detoksikaciju organizma i slanje u razne komune. Ali, bez dalje podrške porodice i društva, veliki procenat ljudi vratit će se na stari put. Takvih primjera je, nažalost, mnogo", kazao je Hajlaković.

Protiv droge se, poručuje, treba boriti svim sredstvima, jer je to “bolest kao i svaka druga, ne gleda koga će pogoditi”.

"Jednom kada upadneš u taj začarani krug, teško se izvući iz njega, bez obzira odakle si, ko su ti roditelji, koju si školu završio. Ja sada, hvala Bogu, apstiniram od posljednjeg detoksa, i ponovo nakon dugo vremena mislim na pozitivne stvari", naglasio je.

Nakon 17-godišnjeg iskustva u svijetu droge, želi na kraju da upozori ovisnike i one koji su na putu da to postanu da “droga razara porodicu i uništava zdravlje ovisnika, ali i njegovih bližnjih, najviše roditelja”.

"Postoje načini da se ona pobijedi. Teško je, ali je i to bolje nego se predati. Jer, nikada se ne zna ko je sljedeći. I ja sam mislio da se neću navući na drogu, pogotovo na iglu. A, onda sam se samo jedno jutro probudio i shvatio da sam u velikom problemu", poručio je Rusmir Hajlaković.