Gudrun Gut: Legendarna dama iz Berlina (VIDEO)

Još od ranih osamdesetih Gudrun Gut je jedna od vodećih sila Berlinskog eksperimentalno/elektronskog undergrounda. Rana članica Einstürzende Neubauten-a, osnovala je i svirala u bendovima Mania D, Malaria! (“Kaltes Klares Wasser”) i Matador- svi duboko ukorijenjeni u zapadno berlinsku scenu osamdesetih. 1994. godine, umorna od rigidnih bendovskih struktura i ponesena underground klubovima koji su se otvarali u istočnom Berlinu, Gudrun je osnovala slobodni kolektiv Dj-eva/ica i muzičara/ki, poznat kao Ocean Club (kao i noćni radio show petkom na Radio Einsu). Gudrun je 1997 osnovala Monika Enterprise, izdavačku kuću umjetnica poput Barbara Morgenstern, Cobra Killer, Chica and the Folder i Masha Qrella. Gudrun je 2007. izdala prvi solo album, koji je nazvala I Put a Record On – seksi, atmosferične i plesne numere popraćene evocirajućim vokalima. Prošli mjesec, dok je bila u Kini, bila je predstavljena kao “legendarna dama iz Berlina”.

Prevela: Andreja Dugandžić

EB: Kakav je bio vaš dojam kada ste prvi put stigli u Berlin, 1975.?

Gudrun: Dolazeći iz maloga grada…Mogla sam disati! Sjećam se da sam izašla iz U-Bahn-a na Schlesisches Tor koji je sav mirisao na kebab! Imala sam 16 godina i odmah pomislila “Želim ovdje živjeti!”

EB: Nekoliko godina kasnije bili ste članica Einstürzende Neubauten-a...

Gudrun: Smeta mi jer ljudi uvijek pitaju za to, jer se radi o kratkom vremenskom period. S njima sam bila samo prve godine. Bili smo Beate Bartel, N.U. Unruh, Blixa Bargeld i ja. Bilo je improvizirano, sjajno. No onda sam se više fokusirala na Mania D. a onda i na Malariu!.

EB: Nastupali ste na sada legendarnom festivalu Genialer Dilleten 1981. O čemu se tu radilo?

Gudrun: Bila je to velika stvar, no ne specijalno dobra. Tamo smo svi svirali. Blixa Bargeld (iz Neubauten-a) je organizirao većinu toga. Wieland Speck koji danas radi za Berlinale je bio moderator. Ja sam nastupala kao Drei Mädels und das Meer, a također sam bila u bendu sa Blixom koji se zvao Gut und Bargeld gdje smo pjevali kratke pjesme o krvi. Neubauten je također svirao, kao i Tödliche Doris. Sve se dešavalo u Tempodrom, koji je tada bio šator. Ideja u pozadini Genialer Dilletanten je bila ne svirati super instrument i vježbati po cijeli dan nego rađe svirati na instrumentu koji ne znaš svirati...

EB: Dakle bez solo gitara?

Gudrun: Totally verboten! Totalno zabranjeno. Zamjenili bih instrumente, cijeli je stav bio zaista egzistencijalistički. Sve je bilo iskreno i neposredno

EB: Čini se da ta ideja još uvijek pokreće vašu muziku. Vaši su vokali dosta kul i direktni, ne tako emotivni...

Gudrun: Mogu udariti po notama. Nemam pjevački glas, ali uvijek od njega učinim maksimum

EB: U jednom vam je trenutku dojadilo svirati u bendovima?

Gudrun: Željela sam učiniti nešto drugačije, raditi solo projekte, ali također raditi s drugim ljudima. Onda se rodila ideja o Ocean Club-u. Umjesto benda, ovo je slobodni kolektiv članova i članica. Album Members of the Ocean Club je izdat 1994. godine kada smo osnovali klub unutar Tresor Club-a. Tamo smo organizirali regularne događaje. Kada bi putovali kao Ocean Club, nastupali bi bilo tko ko je mogao ići. Imali smo našu sirenu s nama, Thomas Fehlmann je puštao ploče a ja sam radila live. Gošće i gosti poput Miss Kittin i Modernist su se pridružili, kao i Chica Paula. Godine 1997. Pokrenuli smo Ocean Club radio show.


EB: Šta trenutno radite?

Gudrun: Ove godine radim dvije kolaboracije., sa AGF i Thomas Fehlmann-om. Krajem juna imamo nastup u Parizu gdje nastupamo povodom obilježavanja 20.godišnjice pada Zida.

EB: Kako ste se osjećala onda- kada se granica otvorila?

Gudrun: Nisam mogla vjerovati. Nikada neću zaboraviti taj dan, kao i naredne dane i sedmice. Naš je studio bio na Leuschnerdamm. Zid je bio upravo ispred naših vrata. Za mene je to bilo normalno!

EB: No to je također značio kraj zapadn-berlinskog alternativnog vrenja?

Gudrun: Cjelokupna ljevičarska ideologija je odjednom bila diskreditirana. Komunizam? Nisi mogla više reći tu riječ na glas. Bilo je zaista čudno. A onda su govorili “Nije uspjelo, kakva šteta”. Bila sam vrlo naivna. Potom sam upoznala ljude koji su odrasli u istočnom Berlinu i odjednom mi je komunizam izgledao drugačije. Poneke su stvari bile bolje tamo, no većina je uglavnom bila sranje. U Americi sam se, držeći predavanje,osvrnula na godine i pogledala u 1988. Šta sam radila 1988? Pojma nemam. Prazna godina, htjela sam napustiti Berlin. Scena se zgusnula, u underground je raspoloženje bilo loše. Onda je 1989 pao Zid. I sve je bilo kao novo. Nije bilo šanse da odem. I pomislila sam “Berlin me voli, ostajem”.

EB: Underground kultura se preselila na Istok. A sada se puno toga vraća na Zapad, u Kreuzberg...

Gudrun: To je dobro. Vratila sam se svojim Schöneberg korjenima. Živjela sam u Kreuzberg-u i imala sam opciju da se selim u Mitte ili ovdje. A onda sam dobila ovaj stan i shvatila da se ispod njega nalazila muzička prodavnica gdje sam osamdesetih radila-koja se zvala Sensor. To je bila čuda podudarnost. Morala sam se vratiti u stari Zapadni Berlin. Dobro se osjećam ovdje, al je mrtvo za izlaske. Nema ništa, samo gomila restorana. Tako da još uvijek moram ići na Istok.

EB: Kako vidite sadašnju berlinsku scenu?

Gudrun: Muzička scena se dobro obogatila strancima koji unose internacionalni stil. Bilo gdje da idem, ljudi me pitaju o Berlinu. Svi žele doći u Berlin. Zato što nije skup, jer je u njemu dobro praviti muziku, jer u Berlinu možeš nastupiti uživo. U mnogim je gradovima to postalo teško. Publika je ovdje zaista zainteresirana. Uvijek je ovo bio živ grad, i uvijek će biti takav.

EB: No ipak, rente rastu. Sve je teže otvoriti klub. Da li prava mjesta još uvijek postoje?

Gudrun: Ja mislim. Na primjer, Lido nije loš. Sviđa mi se ideja Dot Club-a. Imaju dobar zvuk, dobar bar, dobre evente. Toliko je dobrih elemenata za mene u Berlinu. Volim ovu kulturu. Umjetnost je postala mnogo bolja. Muzika. Ljudi koji ovdje žive, koriste svoje glave. Sretna sam kada se vratim u Berlin. U New Yorku više ne možeš svirati. Ne možeš dobiti niti jednu svirku. A i ako da, moraš za nju platiti, jer nemaju novaca za to. Plesanje je zabranjeno i sl. I ne možeš služiti alcohol. Eh. Glupo je kad ne možeš služiti alcohol u klubu. Klubovi ovdje rade jer prodaju piće, da mogu platiti dj-a. U Americi, imaju one normalne rock koncerte za koje platiš puno, pogledaš dvosatnu svirku i odeš kući. Totalno dosadno. Ovdje nam je dobro

EB: Konačno, recite nam neke sex&drugs priče preživjelih iz osamdesetih...

Gudrun: No fucking way!

Malaria:Geld/Money
http://www.youtube.com/watch?v=13OiNFPINKc&feature=related

Gudrun Gut:Firething
http://www.youtube.com/watch?v=WdLzlvv5SR0&feature=related

Vezano:
Gudrun Gut u Domu mladih
Berlin, novembar 2009 (fotogalerija)

exberliner.net/radiosarajevo.ba