Goran Milić o opsadi Sarajeva: Vlast RS me je proglasila ratnim zločincem

Novinar, poliglot, putnik, dokumentarist i svjedok velikih svjetskih događaja i promjena Goran Milić u velikom nedjeljnom životnom intervjuu za Večernji.hr govori je o obitelji, državnim udarima, putovanjima, hrani, velikim vođama, koroni.

On se prisjetio i kako je to bilo za vrijeme opsade Sarajeva.

Početkom rata postao je direktor novinskog centra ratne vlade BiH.

"Opet su presudili strani jezici jer je nakon dva mjeseca opsade dosta stranih novinara prešlo s Pala u Sarajevo pa je njih trebalo informirati. Ja sam ugasio jednosatnu emisiju Yutela koja više nije imala smisla jer se vidjela samo na području Sarajeva kojemu je odsječena struja.

Ali, stranim novinarima pomagali smo maksimalno. U svoj privremeni stan smjestio sam novinara New York Timesa Johna Burnsa, koji je na kraju neplanirano ostao u Sarajevu, izvještavao posve drukčije od ovih koji su stolovali na Palama i Ilidži, zagovarao američku pomoć i vojnu intervenciju, svjedočio razaranju Sarajeva i... dobio za to Pulitzera", kazao je Milić.

On je istaknuo da je prvih 100 dana opsade bio u glavnom gradu BiH i dodao je da se onda vratio na još mjesec dana 1994. godine.

"U smrtnoj opasnosti smo bili svi koji smo se kretali ulicama ili stanovali u izloženim zgradama. A to je bilo 99 posto stanovnika. Kod mene je bila dodatna okolnost da me je u svibnju 1992. vlast Republike Srpske, ministar pravosuđa Momčilo Mandić, sjedeći uz bok Radovanu Karadžiću, na press-konferenciji na okupiranoj Ilidži proglasio ratnim zločincem "zbog gebelsovske propagande protiv Srba".

Na tom popisu bio sam pod brojem 1, ispred šefa MUP-a BiH Alije Delimustafića i predsjedavajućeg predsjedništva Alije Izetbegovića! Ovako visok i uočljiv, s nacrtanom metom na leđima, bio sam dobar cilj snajperistima s Grbavice. Čuvao sam se, ali su me bogme i Sarajlije čuvali", rekao je on u razgovoru za Večernji.

Ostatak intervjua možete pročitati OVDJE.