Fra Zdravko Dadić: Nadvladajmo strahove, gradimo našu BiH u kojoj će živjeti sretni ljudi

Stvorimo prostor gdje će živjeti sretni ljudi, kaže u intervjuu za portal Radiosarajevo.ba fra Zdravko Dadić provincijal Bosne Srebrene u povodu najvećeg kršćanskog praznika Uskrsa.

Razgovarao: Faruk Vele

Ovim značajnim povodom fra Zdravko Dadić za naš portal otvoreno govori o porukama Uskrsa, značaju međureligijskog dijaloga i saradnje ljudi na opće dobro, potrebi nadvladavanju međusobnih strahova i oštre retorike, o franjevcima i Bosni, te budućnosti naše domovine...

Raditi dobro

Radiosarajevo.ba: Uvaženi gospodine Dadić, kakve poruke donosi blagdan Uskrsa i kako ih iščitavati u ovom vremenu i našoj BiH?

Dadić: Katolici u čitavom svijetu proslavljaju Uskrs. Da bi se Uskrs na pravi način proslavio potrebno se pripraviti za njega. Mi se pripravljamo kroz korizmeno vrijeme, a to je uvijek vrijeme u kojem se čovjek malo okrene sebi. Negdje u svijetu u kojem živimo čovjek je uvijek okrenut prema drugome.

A kako je naš pogled uvijek zamućen, bolje vidimo nedostatke nego vrline. Mi danas prvo želimo pogledati sebe, vidjeti gdje smo, a kroz korizmeno vrijeme, kroz molitvu, post, pokoru, odricanje, djela milosrđa, želimo izazivati sebe, da bismo bili ljudi koji će vidjeti dobro u svijetu.

Da bi onda na pravi način mogli prihvatiti da se, u skladu s našim vjerovanjem, Bog utjelovio, zbog nas podnio muku i smrt, ali je i uskrsnuo.

Imajući to na umu, trebali bismo biti ljudi koji rade oko dobra, oko osobnog dobra, zajedničkog dobra, naravno, oko općeg dobra...

Zajednički post sa braćom muslimanima

Radiosarajevo.ba: Koliko ovo blagdansko vrijeme na određen način poziva na promišljanje o ljudskim dobrotama, međuljudskim povezanostima? Franjevci su uvijek u Bosni bili istaknuti u tom smislu. Čini mi se da ova vremena pozivaju na taj aspekt sagledavanja međuljudskih odnosa?

Dadić: Vidite, svaki čovjek je Božje stvorenje. Ako smo svi braća po Stvoritelju koji nas je stvorio onda je uistinu proslava svakog blagdana, osobito najvećeg kršćanskog blagdana, trenutak u kojem ne razmišljamo samo o sebi. Nismo zatvoreni, nego smo otvoreni.

Braća muslimani se kroz Ramazanski post se pripremaju za Bajram, negdje možemo osjetiti atmosferu u kojoj smo u trenutcima zajedničkog posta. Ne na isti način, ali u smislu izgradnje osobnog pristupa Bogu, slušanja Njegove riječi i molitve, mi zapravo pokušavamo živjeti svoju stvarnost. Da kraj nas žive ljudi koji isto tako imaju vrednote. Želimo jedni druge na taj način i prepoznavati kao ljude koji imaju Boga u svome životu, a to znači imaju vrednotu. Ako imamo Boga u sebi, onda ono što bi trebali na van pokazati jeste da smo dobri, odgovorni, savjesni, otvoreni, milosrdni, ljudi koji mogu praštati i ići dalje...

Vođe vjerskih zajednice moraju biti graditelji mira

Radiosarajevo.ba: U ovim vremenima posebno se nameće i pitanje međureligijskog dijaloga. Čini mi se, imajući u vidu i međuinstitucionalne odnose, da u zadnje vrijeme u međureligijskom dijalogu nazadujemo. Počesto u javnosti bude teških riječi, nedostatka dijaloga. Suprotno, rekao bih, bosanskim vrijednostima komšiluka, susreta, saradnje. Zašto je to tako? Koliko Vas to žalosti? Možemo li i na ovaj način pozivati ljude na dijalog?

Dadić: Možda se dogodio zastoj negdje na institucionalnoj razini, da je taj dijalog sastao. Ali na onoj nižoj razini gdje se mi, obični svećenici, ljudi sastajemo, on se uvijek događa.  Može nas žalostiti kada se neko isključi iz tog dijaloga. Ali svjedok sam neku večer na BHRT-u u 'Teleton' (za prikupljanje pomoći nastradalima u Turskoj i Siriji) sreo sam muftiju Grabusu, igumana Danila, nadbiskup Tomo Vukšić... Imali smo lijep ugodan razgovor, razgovarali smo o svemu. Tako i ljudi koji se susreću u poslu, u gradu, na zajedničkim okupljanjima, kavi..., su otvoreni jedni prema drugima.

Lijepo bi bilo da oni koji predvode zajednice zaborave na svoje sujete i budu do kraja svjesni da su ljudi koji s pozvani da budu graditelji mira.

Nema mira bez otvorenog dijaloga i susreta. Ja se nadam da će ponovno kako na institucionalnoj razini imati ljude koji će razgovarati, dijalogizirati, jer dijalog vodi onome što je za nas važno... A to je da smo svjesni da živimo u istoj kući i da će u toj kući biti lijepo u onoj mjeri u kojoj mi svi damo svoj doprinos.

Lijepo živim u Sarajevu, nikome ne smeta što sam fratar i Hrvat

Radiosarajevo.ba: Provincija Bosne Srebrene se u tom smislu u više navrata oglašavala oko pitanja u stanja BiH i promišljanja o njezinoj budućnosti. Kako vidite ono što danas imamo na stvari u našoj domovini, sve te strahove i zebnje. Vidite li nadu?

Dadić: Mi fratri provincije Bosne Srebrene kao ljudi od vjere trebamo biti oni koji ćemo donositi novu nadu. Ovo je prostor koji mi svi osjećamo da nam pripada, osjećamo ga svojim. Ako osjećamo da pripadamo ovom prostoru, da je ovo naša zemlja, ako je okvir u kojem živimo BiH - onda taj okvir treba zapravo negdje pokušavati kroz dijalog izgraditi kao prostor u kojem ćemo biti sretni.

Želimo da nadvladamo strahove jedni od drugih.

Ja uistinu nemam strahova. Ugodno i lijepo živim ovdje u Sarajevu. Ne smeta nikome što sam i fratar i Hrvat. Želim da se svi, na čitavom prostoru BiH osjećaju kod kuće, a onda, evo, negdje da pokažu a su sretni. A prostor moramo izgrađivati ekonomski, pa i u političkom smislu stvarati prostor u kojem ćemo jedni druge, zapravo, ne samo susresti na način da smo prolaznici, nego ljudi koji stoljećima dijelimo istu stvarnost koja može biti bolja samo ako upregnemo sve svoje snage, intelektualne fizičke, emocionalne - i stvorimo prostor gdje će živjeti sretni ljudi.

Nema mogućnosti raspada BiH

Radiosarajevo.ba: Franjevci, pored toga što su čuvari sjećanja kontinuiteta bosanske državnosti, nerijetko su bili napadani zbog protivljenja podjeli BiH. Ostali ste vjerni Bogu i Bosni. Kako u tom smislu vidite današnje slične tendencije pravcu destrukcije naše domovine. Koliko vas to žalosti?

Dadić: U stvarnosti priča nije onakva kava se često predstavlja u javnosti. Ljudi koji se bave politikom žele voditi proces u jednoj zemlji. Ja to razumijem.

Svako onaj tko se takmiči želi biti onaj koji će predvoditi. Mislim da je to zapravo trenutak u kojem se oni takmiče tko će predvoditi vlast. Ja ne vjerujem u nikakvu mogućost raspada BiH, ne vjerujem u nikakve nove ratne sukobe. Želim vjerovati da imamo dovoljno pameti i mudrosti, da dovoljno volimo ovu zemlju i da ćemo u njoj sačuvati mir.