Emir Hadžihafizbegović: Mi živimo u zamrznutom stanju rata

"Kada je Srebrenica u pitanju mi prolazimo 20-godišnju grotesku, teatar apsurda. Najnovija vijest iz Vijeća sigurnosti je da Rusija najavljuje stavljanje veta na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, što zapravo govori o mogućnosti visoke politike da se igra. Ona više uopće ne postoji kao neki relevantan svjetski faktor oko kojeg bi se civilizirani svijet okupljao", ocijenio je u razgovoru za Fenu istaknuti i višestruko nagrađivani glumac Emir Hadžihafizbegović. 

Komentirajući aktuelni trenutak kada je riječ o 20. godišnjici obilježavanja genocida u Srebrenici, on podsjeća da je ista Rusija glasala za osnivanje Haškog suda, na kojem je dokazan genocid u Srebrenici i presuđeno Srbiji za njegovo nesprečavanje. Sada, navodi on, ta ista Rusija zajedno s Kinom, ulaže veto na rezoluciju. Međutim nije tu problem, smatra on, već unutar srbijanske politike "koja 20 godina stavlja prst u oko Bošnjacima". 

"Smatram da su Bošnjaci pod permanentnim 20-godišnjim mazohizmom, odnosno pristajemo na stvari da bismo spašavali državu BiH i onda dolazimo do grotesknih situacija. Vjerovatno mi obični smrtnici ne znamo šta se sve dešava u tim mirišljavim evropskim kabinetima. Oni su nam navukli tu luđačku košulju, pa oni trebaju i da nam je skinu. Međutim, očigledno je da ne postoji želja da se Bosna kao država uredi, a unutar takve hermetizirane luđačke situacije naši političari ne mogu da nađu odgovor i postoje te stalne opstrukcije, odnosno vrijeđanja i ponižavanja BiH od Republike Srpske i Dodika", komentira Hadžihafizbegović. 

Podvlači da je potpuno nesretan te da ne može vjerovati da se ovo pitanje do te mjere ispolitiziralo.  

"Mene ne zanimaju nikakve rezolucije, ja nosim rezoluciju u svom srcu, to je El-Fatiha za nevino ubijene ljude i genocid u Srebrenici i cijeloj BiH", kazao je. 

Govoreći o svakodnevnom životu ljudi, Hadžihafizbegović smatra da se u toj dimenziji ne razmišlja po ugledu na visoku politiku. Smatra da pragmatičan život demantira politiku i podijeljenu Bosnu.  

"Boravio sam do sada nekoliko puta u Banjoj Luci, osvajao nagrade, podijelio stotine potpisa ljudima na ulici, ostajao sa svojim prijateljima i pjevao sevdalinke po banjalučkim restoranima i nisam osjetio nikakav pritisak zato što sam Bošnjak i što se nalazim u drugom entitetu. Isto sam osjećao i u Trebinju i Prijedoru kada sam snimao film Turneja ili kada smo išli na pomen Srđanu Aleksiću u Trebinje. Normalni ljudi komuniciraju na način koji vjerovatno ne odgovara srpskoj i hrvatskoj politici, a unutar toga je saučesnik i bošnjačka politika, s obzirom na svoju naivnost", istaknuo je. 

Promatrajući ulogu kulture u očuvanju historijskih činjenica i pomirenju, ovaj glumac je mišljenja da je kultura sposobna biti važan faktor u tom procesu. Podvlači da, međutim, kultura nije samo teatar, muzika, film ili književnost. Ona, kazao je, podrazumijeva i objaviti u dnevniku da je otkrivena Tomašica, jama sa 700 nevino ubijenih ljudi deset metara ispod zemlje.  

"To nije vijest u drugom entitetu i to se zove nekulturom. Kultura se veže i za način ponašanja  te uz civilizirani stav prema onome što se u tvome okruženju dešava. Ona je mnogo širi i opći pojam. Kada u jednom društvu argument kao sredstvo komuniciranja postane beznačajan, to društvo putuje u besmisao. Moja najveća frustracija je upravo što u državi u kojoj živim argument ne znači više ništa", naglasio je. 

Hadžihafizbegović podvlači da kultura jeste kohezioni faktor i most koji uvezuje ljude prije negoli to radi politika, te da je korespondirala u posljednje vrijeme između strana koje nemaju koncenzus. Ali, smatra da bi se desila pragmatična kulturna razmjena, mora postojati neko opće kulturno civilizacijsko mjesto. 

"Potrebno je da vidimo gdje živimo, a mi živimo u zamrznutom stanju rata. Pobjednika nema, piše se lažna historija. Ipak, ne postoje loše nacije, postoje samo loši ljudi. Ali, zaista je vrijeme da ta srbijanska politika koja cijelo stoljeće pravi kakofonične odnose na Balkanu zauzme stav koji je civilizacijski. Oni poslije svih argumenata i dokaza stavljaju žrtvama prst u oko i sprdaju se. Dok se to opće mjesto ne riješi, mislim da je i ta kulturna saradnja virtuelnog karaktera i groteska", zaključio je Emir Hadžihafizbegović.